Istina je prava novost.

Proslavljena 800. obljetnica dolaska Franje Asiškoga na hrvatsku obalu

Svečanom procesijom i misnim slavljem koje je na splitskom Sustipanu predvodio nadbiskup Marin Barišić završen višednevni program proslave te velike i važne obljetnice

Split, (IKA) – “Zajedno danas pozdravljamo tebe, oče Franjo, na obali tvoga dolaska u zemlju Hrvata. Zahvalni smo Bogu i tebi na 800 godina prisutnosti tvoje karizme u našoj Crkvi i narodu. Hvala ti, brate, za braću i sestre koji su nam kroz ovih osam stoljeća naviještali i svjedočili Radosnu vijest Krista raspeta i uskrsloga”, kazao je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodeći u subotu 6. listopada misno slavlje na splitskom Sustipanu, nekadašnjem starom gradskom groblju.
Svečanost obilježavanja 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsku obalu odvijala se pod geslom “Gospodin mi dade vjerovati”, a središnja proslava započela je procesijom (koja je karakteristična za Dalmaciju) ispred crkve Sv. Frane na Obali preko Zapadne Obale do Sustipana, a u kojoj su sudjelovali biskupi: šibenski Ante Ivas, dubrovački Mate Uzinić i vojni ordinarij u BiH Tomo Vukšić, potom provincijali i provincijalke iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, sjemeništarci i kandidatice, članovi Trećega reda i FRAMA-e. Nazočili su i brojni predstavnici županijske i gradske vlasti, splitsko-dalmatinski župan Ante Sanader, splitska dogradonačelnica Anđelka Visković i predsjednica Gradskog vijeća Nevenka Bečić, predstavnici društvenih i kulturnih ustanova te više tisuća vjernika, hodočasnika iz republika Hrvatske i BiH. Svima njima riječi dobrodošlice uputio je mr. fra Žarko Relota, župnik župe sv. Stjepana pod Borovima (kojoj pripada Sustipan) i predsjednik Organizacijskog odbora proslave, koju organizira Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH. Zahvalio je nazočnima i svima koji su sudjelovali u obilježavanju proslave te velike obljetnice s karakterističnim Franjinim “Hvaljen budi Gospodine moj” iz “Pjesme stvorova”. Pozdravima se pridružio i nadbiskup Barišić, uputivši poseban pozdrav onima koji su bili spriječeni doći te misno slavlje prate u izravnom prijenosu HTV-a, onima koji se nose s velikim životnim problemima, bolestima, osamljenostima, poniženjima, siromaštvom i patnjom. “Sv. Franjo bi vas danas poput onog gubavca sve najradije zagrlio i poljubio. Svima Franjin pozdrav: Pax et bonum! Mir i dobro!”

Proslava je to 800. obljetnice kako su nepovoljni vjetrovi svratili lađu na kojoj je Franjo iz Asiza kao hodočasnik putovao u Svetu zemlju te je u oluji našao luku spasa na obali hrvatskoga kopna. Dogodilo se to godine 1212., a gdje je vjetar oštećenu lađu prisilio da potraži luku spasa, ostaje otvoreno pitanje. I splitsko-trogirska varijanta ima svoje ozbiljne povijesne argumente. “U svakom slučaju, Hrvatska je druga duhovna domovina sv. Franje jer su prvi samostani franjevačke karizme izvan Italije, još za Franjina života, nikli na hrvatskoj obali. Snažno sjeme Franjine karizme našlo je plodno tlo posvuda u zemlji Hrvata i razvilo se u veliko i krošnjato stablo”, kazao je nadbiskup, sjetivši se brojnih franjevaca koji su u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjemu i život darovali te su uzdignuti i na čast oltara (sv. Nikola Tavelić, sv. Leopold Bogdan Mandić i dr.). “Franjini duhovni sinovi i kćeri učili su nas čitati i pisati, moliti i raditi, slaviti Boga i poštovati bližnjega svoga. Stoljećima u najtežim danima bili su uza svoj narod, vidali njegove rane i hrabrili ga u kršćanskoj vjeri i nadi. U ovoj nadi sačuvali smo svoju kulturu, kršćansku svijest i nacionalni identitet. Hvala ti, brate Franjo, i za svu tvoju malu braću i sestre koji danas žive i svjedoče među nama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Radosnu vijest života nadahnuti svjetlom tvoje karizme”, kazao je nadbiskup Barišić.
Franjo iz Asiza ostavio je duboki, jasni trag u povijesti Crkve i svijeta. Često je nadahnuće režiserima, glazbenicima, umjetnicima, piscima, mirotvorcima, humanistima, ekolozima i prijateljima životinja. Iz životopisa njegova suvremenika Tome Čelanskog doznajemo da je Franjo provodio život dokazivanja, raskoši, karijere, prestiža, moći, vlasti, ugleda. Ali, snažno iskustvo pred križem i Isusovim likom na križu koji mu reče: “Franjo, obnovi moju Crkvu, kako vidiš, urušava se”, Franju je potaknulo na obraćenje. “Franjo nošen božanskom ljubavlju grli čak i gubavca, postaje mali brat svim ljudima. Postaje živa slika Isusa Krista. Živeći radikalno evanđeoske savjete postao je neumorni trubadur Božje ljubavi, vjerni navjestitelj Božjeg mira i pomirenja. Iz novosti i radosti života rodila se i pjesma ‘Bože moj, dopusti mi, mira Tvog da budem glas'”, istaknuo je splitski metropolit. Franjo je poznat po poniznosti i skromnosti te je u tom surječju nadbiskup istaknuo da nas poniznost a ne oholost, skromnost a ne umišljenost, vode do istine Božje objave. “Ponizni i maleni brat Franjo učio je i rastao u školi betlehemskih jaslica čiju je božićnu toplinu uveo u naše domove i u našu kulturnu tradiciju, a ljubav i stvarnost križa Kristova približio našem svakodnevlju. Bio je učenik i nasljedovatelj Onoga koji je postao naš ‘mali brat’, koji je prihvatio nas i našu stvarnost. Stoga će Franjo slaviti ne samo Stvoritelja svega stvorenoga već i sve stvoreno”, kazao je mons. Barišić, dodavši da je Franjo prihvaćao svakoga čovjeka kao svoga brata i sestru. Za razliku od mnogih koji se danas pozivaju na Franju i vrjednote zajedništva ljudskog roda, mir među ljudima, uvažavanje drugoga i ravnopravnost spolova, očuvanje i zaštitu stvorenoga, još uvijek stvarnost i činjenice govore suprotno: “Čovjek se olako svodi na broj, stroj, potrošača, sredstvo, konkurenta, protivnika, neprijatelja. Čini se da je lakše biti brat-sestra zvijezdama, cvijeću, pticama, svim vrstama životinja, a teško je biti bližnji bratu čovjeku, naročito malom i ugroženom”, ustvrdio je dodavši da ako Franju ne prihvatimo cjelovito, onda je to “degradirani, prilagođeni, sekularizirani Franjo.”
Nadbiskup je kritizirao današnji mentalitet samodostatnosti, konzumizma i hedonizma u kojemu je Franjin govor o evanđeoskoj poslušnosti, siromaštvu, djevičanstvu, postao tvrd govor. Tomu pridonose svi oni u Crkvi koji žive logiku svijeta istaknuvši: “Franjo je htio ne Crkvu privilegija, već slobodnu od navezanosti, oslonjenu na Krista, poniznoga i siromašnoga, raspetoga i uskrsloga. Crkvu koja služi svima, a najbliža ugroženima, slabima, malenima, siromašnima. Krist je vrata i put Crkve. Krist koji je bio na strani malenih, štoviše i sam se s njima poistovjetio: ‘Što učiniste jednome od ove najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25,40).” Franjo je snagu i sigurnost nalazio u poniznosti i skrivenosti euharistije, žrtve koja sakramentalno na oltaru svakodnevno uprisutnjuje i povezuje Kristovo rođenje u jaslicama i križ sebedarne ljubavi. “Danas Franjo poručuje svima nama i svojima: Krist je izvor, vrata vjere i put života. Samo s Njime i po Njemu se događa obnova Crkve i mogućnost nove evangelizacije.”
Nadbiskup Barišić uputio je molitvu sv. Franji da ohrabri sve one na putu Kristova poziva i poslanja, prije svega sve one koji su prihvatili evanđeoske savjete radikalne vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima, osobito onima na rubu društva. “Dobro došao na našu obalu života. Podrži nas usprkos protivnim vjetrovima na uzburkanom moru hrvatskoga tla u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Daj da i pored sestrice smrti, tog neizbježnog protivnog vjetra života, mognemo stići u nebesku luku uskrsne obale Velikoga kralja”, zaključio je nadbiskup svoju homiliju.

Na kraju euharistijskoga slavlja, koje je uveličao zbor sastavljen od pjevača zborova župa Splitsko-makarske nadbiskupije koje su povjerene franjevcima, prigodnu riječ uputio je predsjednik Vijeća franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH fra Ivan Sesar. Podsjetivši na višestoljetnu franjevačku baštinu naglasio je da je Franjo osim Italije samo pohodio dvije zemlje: Svetu zemlju i Hrvatsku.

Nakon mise uslijedio je prigodni glazbeni program u kojemu su sudjelovali glazbeni sastavi mladih, a za sve sudionike slavlja pripremljeno je osvježenje uz sok i kolače. Time je završen višednevni program proslave te velike i važne obljetnice, koja se sastojala od sportskoga, kulturnog, znanstvenog i pastoralno-liturgijskoga dijela. Program središnje proslave započeo je u ponoć, s petka na subotu, bdjenjem u crkvi Sv. Frane na Obali u Splitu, koje je trajalo do 6 sati ujutro. Cijelu noć bio je izložen Presveti Oltarski Sakrament i uz njega je do jutarnjih sati bdjela jedna redovnička franjevačka obitelj s područja grada Splita. Od 6 do 10 sati animaciju molitve preuzela je FRAMA i FSR, a završilo je blagoslovom s Presvetim na splitskoj Rivi. Sa svim tim i uz brojne jedrilice na obali koje sudjeluju u 81. “Mrdujskoj regati”, iz Splita je poslana lijepa razglednica.