Subotica, (IKA) – U Subotici je u nedjelju 8. kolovoza svečano proslavljena Dužijanca, zahvala za ovogodišnju žetvu i kruh svagdašnji. Slavlje je započelo u crkvi Sv. Roka blagoslovom i ispraćajem bandaša Josipa Skenderovića i bandašice Marine Matković te bandaša i bandašica iz Sombora, Svetozara Miletića, Bajmoka, Tavankuta, Ljutova, Starog Žednika i Male Bosne te pratitelja bandaša i bandašice koji su u petak navečer izabrani kao najljepši parovi ovogodišnje Dužijance.

Naime, u crkvi Sv. Roka je 1911. godine prvi put proslavljen taj drevni obiteljski običaj Hrvata Bunjevaca. U svom pozdravu župnik Andrija Anišić je rekao: “Draga djeco i mladi u bunjevačkim narodnim nošnjama. Vi ste radost i budućnost naša. Ulicama našega grada proći ćete danas u svojim prekrasnim nošnjama. Neka svaki Vaš korak i svaki Vaš smiješak slave Gospodina. I neka sa Vašeg lica sja ponos što ste sinovi hrvatskog naroda i bunjevačkog roda. Neka vam ljepota nošnji u koje ste odjeveni bude poticaj da sačuvate čistoću svoga srca, ljepotu svoje duše kako biste neprestano cijelim svojim bićem mogli slaviti Gospodina”. Nakon blagoslova bandaša i bandašicu pozdravile su pred crkvom “kraljice” iz župe Marije Majke Crkve prigodnom pjesmom, a potom su se svi u svečanim zapregama zaputili prema katedrali na misu zahvalnicu Dužijance 2004.

Pred katedralom je svečanu povorku dočekao župnik mons. Stjepan Beretić sa starateljima dr. Markom Senteom i mr. Josipom Ivanovićem. Svi su oni na kratko navratili u katedralu, a odatle su sa svećenicima i biskupima pošli na improviziran oltar koji bio postavljen pored katedralne na Trgu sv. Terezije. Svečano euharistijsko slavlje započelo je pozdravom biskupa domaćina Ivana Penzeša. Biskup je pozdravio najprije svoga kolegu hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka, izražavajući veliku radost što se odazvao predvoditi to izuzetno slavlje njegovih vjernika Hrvata Bunjevaca.

Zatim je uputio pozdrave i brojnim uglednicima kulturnog i društveno-političkog života. Slavlju su nazočili predsjednik skupštine Republike Srbije Predrag Marković, ministrica poljoprivrede Ivana Dulić Marković te Slobodan Karanović iz Ministarstva za manjine; iz pokrajinske Vlade bili su nazočni Imre Kern, Ištvan Bačkulin, Slaven Dulić i Tomaš Korhec, zatim načelnik sjevernobačkog okruga Zoran Prćić; gradonačelnik Subotice Geza Kučera, predsjednik Hrvatskoga nacionalnog vijeća u SiCG mr. Josip Ivanović te gosti iz Hrvatske dr. Nikola Jelinčić, predsjednik Hrvatske matice iseljenika i njegova suradnica Marija Hećimović, župan Vukovarsko-srijemske županije Nikola Šefer s brojnim suradnicima; zamjenik hrvatskog veleposlanika u Beogradu Branimir Lončar, Iva Aranjoš i Miroslav Kovačić iz generalnog konzulata RH. Bili su nazočni i predstavnici veleposlanstava Mađarske, Ruske Federacije, Finske, Češke, Austrije, Bugarske i Njemačke. Biskup je posebno srdačno pozdravio nositelje ovogodišnjeg slavlja Dužijance bandaša i bandašicu te Organizacijski odbor Dužijance na čelu s predsjednikom Grgom Kujundžićem kao i brojna kulturno umjetnička društva kako iz Vojvodine tako i iz Hrvatske, Češke i Slovenije i svu djecu i mlade i mnoštvo okupljenih.

Biskup Štambuk zatim je blagoslovio klasove ovogodišnjeg žita, dok je zbor pjevao skladbu Milana Asića “Blagoslovljena ova zemlja moja”. Blagoslovljene klasove kasnije su mladi u narodnim nošnjama podijelili svim sudionicima slavlja. Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Štambuk zajedno s domaćim biskupom Penzešom, katedralnim župnikom mons. Beretićem te s još desetak dijecezanskih i redovničkih svećenika. Božju riječ čitali su bandaš i bandašica, a prigodnu propovijed je održao biskup Štambuk.

Propovijed je započeo stihovima: “Ja nisam putnik, putnik bez karte. Ja imam svoj brod, svog Boga, svoj svod i svoj rod. Ja nisam putnik, putnik bez karte”. Govoreći te stihove jednog pjesnika s otoka Hvara, koji ističe da on nije slučajni prolaznik ovim svijetom, da ima svoju oznaku i prepoznatljivost te koji želi reći da on ima svoj brod, da ima svoga Boga, nad sobom svod nebeski, zemlju svoju po kojoj hoda i ima svoj rod, biskup Štambuk je u stihovima toga pjesnika želio prepoznati i slavlje Dužijance – svečanost zahvale. Slavlje kada kažemo onu divnu riječ, koja se ne smije nikada potrošiti, riječ “hvala” koja uvijek mora biti nova i iznova potrebna, nužna nama ljudima, koja uvijek iznova mora biti iskrena hvala Bogu; i potrebita hvala čovjeku. Bogu koji dade život; i čovjeku koji pomaže životu. I dok slavimo Dužijancu 2004., i dok razmišljamo, zahvaljujući Bogu za darove žita, za darove pšenice, za darove kukuruza i ostalih plodova, dotle želimo zahvaliti Bogu najprije i na prvom mjestu za veliki dar života”, rekao je predvoditelj euharistijskog slavlja. Mlade je ohrabrio da se odupru zavodljivosti suvremenoga svijeta, da ne dopuste nikome da im upropasti život drogom ili drugim lažnim obećanjima sreće.

Propovijed je završio poticanjem na ljubav prema rodu. Imam moj rod. Roditelji, rod, roditi… Imam rod kojem pripadam. U ovom slučaju danas je ovdje okupljen rod koji ima u svojem pridjevu hrvatski. Vi ste ovdje se okupili da biste u ovoj zemlji, živeći kao slobodni ljudi prepoznali i svoj rod i na njega bili ponosni. Odmah ističem danas je u cijelom svijetu, ne samo u ovim našim krajevima, veliki problem kako pametno, kako korektno i konkretno, životno i zdravo prepoznati svoj rod i svoj narod. I bojim se da nažalost svijetom hodaju bolesne ideje s obzirom na rod, narod i naciju. To je bolesno kadgod se to smatra nenormalnim, kadgod se to smatra nastranim, kadgod se to smatra nečim što bi trebalo zaobići, upozorio je biskup. Iznoseći kako on doživljava rod, spomenuo je svoju majku kao ženu koju je od svih žena na ovome svijetu najviše volio te upitao okupljene zamjeraju li mu što voli svoju majku i ima li onih koji će čovjeku zamjeriti ako voli rod iz kojega je izašao. “Otac i majka mene su označili i očekujem da me nitko zbog toga ne podcjenjuje, nego da to cijene što ih ja cijenim. No, istodobno to što cijenim svoga oca i majku ne znači da smijem podcijeniti tuđu majku. Da cijeneći svoju majku znam prepoznati majku i onog svog drugog brata koji je drugog roda i poroda, koji je druge nacije, drugog naroda. I prepoznati sebe i doživjeti sebe znači pravo se kvalificirati i kao čovjek i kao narod. Braćo moja i sestre od srca vam želim da živeći ovdje znate sebe prepoznati i upravo u slici majke prepoznati i svoj rod kojemu po rođenju i obitelji pripadamo, poručio je biskup Štambuk.

Misa je završena svečanom pohvalnicom “Tebe Boga hvalimo” te euharistijskim blagoslovom. Nakon mise od katedrale je krenuo svečani ophod. Najprije su pješice do trga između špalira brojne publike prošli gosti na čelu s biskupom Štambukom, kojega su često pozdravljali burnim pljeskom. Na čelu svečane povorke Dužijance 2004. išao je konjanik koji je nosio barjak Dužijance, zatim brojna kulturno-umjetnička društva s mnoštvom mladih i djece u narodnim nošnjama. Među njima bili su i najmlađi iz dječjeg vrtića “Marija Petković” iz Subotice, predvođeni svojim odgojiteljicama. Među brojnim subotičkim KUD-ovima isticala su se osobito kulturno-umjetnička društva iz Češke, Slovenije i Hrvatske. Mnogi mladi u narodnim nošnjama došli su do glavnog gradskog trga i na svečanim zapregama.

Vrhunac svečane povorke činili su bandaš i bandašica sa svojim pratiteljima. Oni su na svečanu binu donijeli kruh koji je blagoslovljen na euharistijskom slavlju, koji su bandaš i bandašica predali gradonačelniku. Sve je to bilo popraćeno živom slikom završetka žetve, kada su najbolji risari – bandaš i bandašica – nakon obavljenog risa javili gazdi na salašu da je ris gotov, na što im je domaćin zahvalio, a domaćica ih je “poškropila” mekinjama i vodom. Mekinjama sa željom da dogodine bude toliko žita koliko je sada mekinja, a vodom da bude tako čisto kao što je čista voda. Pošto je primio kruh iz njihovih ruku gradonačelnik se obratio okupljenom mnoštvu toplim riječima te je zahvalio hrvatskome bunjevačkom narodu koji je znao očuvati tradiciju proslave Dužijance stoljećima.

Sve je završilo “velikim” bunjevačkim kolom koji su predvodili članovi Hrvatskoga kulturnog centra “Bunjevačko kolo” u unikatnim bunjevačkim nošnjama. Slijedio je svečani ručak u HKC “Bunjevačko kolo”, koje je glavni organizator Dužijance. Ondje su goste pozdravili mladi u slavonskoj narodnoj nošnji i sa slavonskim pjesmama iz Vukovarsko-srijemske županije uz pratnju gajdi i tamburica. Tu nošnju darovao je Centru vukovarsko-srijemsku župan Nikola Šafer. Sve uzvanike je pozdravio novi predsjednik Centra Mirko Ostrogonac, a u zdravicama su izrazili svoju zahvalnost i radost što su mogli biti dionici toga slavlja biskup Štambuk, Jelinčić u ime HMI, Šafer i Predrag Mrković, predsjednik skupštine Republike Srbije.

U novije vrijeme zalaganjem župnika Andrije Anišića i Organizacijskog odbora običaj je da bandaš i bandašica iz crkve Sv. Roka, “kolijevke” Dužijance, ponesu u predvečerje vijenac od klasova žita i cvijeće te ih u prigodnom obredu polože na grob mons. Blaška Rajića. Na grobu Blaška Rajića direktorica Hrvatske čitaonice prof. Katarina Čeliković podsjetila je okupljene vjernike na lik tog velikana hrvatskog naroda i bunjevačkog roda stihovima njegove nećakinje s. Blaženke Vojnić. Zatim je predsjednik Organizacijskog odbora pročitao Božju riječ iz poslanice Rimljanima o nepokolebljivoj vjeri kakvu je imao i Rajić. Molitvu vjernika i blagoslov groba predvodio je župnik Anišić.

U večernjim satima u dvorištu župe sv. Roka održano je tzv. “Bandašicino kolo” u kojem je sudjelovalo više tisuća djece, mladih i odraslih. U novije vrijeme to kolo započinje svečanim činom jer u kolo dolazi i biskup koji je gost Dužijance kao i drugi ugledni gosti. Taj svečani čin predvode župnik župe sv. Roka i bandaš i bandašica citirajući “bunjevačku himnu”: “Kolo igra, tamburica svira”. Biskupa Štambuka u ime brojnih mladih okupljenih u kolu pozdravio je Darko Vukov.

Biskup Štambuk mlade je potaknuo da budu zahvalni svojim roditeljima i da cijene i njeguju obiteljski život. Zatim im je istaknuo značaj i važnost rada te rekao da moraju cijeniti i voljeti i rad na zemlji, jer bez nje nema ni kruha svagdašnjeg i na kraju ih poticao na istinsku ljubav, upozoravajući osobito mlade da se ne upuštaju u prijevremene veze, jer će kad napune 18 godina na sve moći gledati puno zrelije i razboritije. Hrabrio ih je da sačuvaju čistoću srca kako bi jednoga dana mogli postići istinsku sreću ili u braku ili u duhovnom zvanju kao i kroz rad u raznim zanimanjima.

Ove su godine prvi put u “bandašicinu kolu” bili su nazočni predstavnici hrvatskog veleposlanstva iz Beograda, ministrica te načelnik svjevernobačkog okruga i gradonačelnik Subotice. Bandašicinim kolom koje je potrajalo do duboko u noć završila je središnja proslava Dužijance 2004., koja je sadržavala tridesetak različitih kulturnih manifestacija. Proslava Dužijance po tradiciji završava Bunarićkim proštenjem. Na Trgu sv. Terezije kod katedrale u sklopu Dužijance Etnografski odjel HKC “Bunjevačko kolo” izložio je dragocjene eksponate oruđa kojim se nekada pripremala zemlja za sjetvu kao i sama sjetva pšenice. Organizator izložbe je Antun Mukić.