Misno slavlje i procesiju predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.

Vjernici su Gospinu sliku, koja je s poluotoka Gradina donesena brodom, dočekali na rivi u Rogoznici. Slavlje je nastavljeno procesijom do župne crkve u kojoj je služena euharistija. Koncelebriralo je desetak svećenika među kojima je bio i župnik u Rogoznici don Filip Rodić.

Biskup Rogić je u homiliji tumačio kršćansku radost. „Plavetnilo mora, otoci koji svjedoče ljepotu i veličinu Stvoritelja, od kojega sve dolazi: život, ljepota, radost, darovi kojima smo okruženi. Priroda svjedoči o Bogu, uzdiže pogled k Nebu, izaziva na zahvalnost za primljene darove. Kad osjetimo radost života, kad smo okruženi ljepotom stvorenoga, kad nas život pomazi srećom, budemo poneseni, ushićeni. Bog nam daruje trenutke ushita, radosti, životnog veselja. Takav je i susret Marije s Elizabetom: radost koja kliče Bogu“, istaknuo je.

„Što nam danas govore ove dvije majke? Njihovi životi, njihova radost susreta i veličanje Boga? Majke koje se raduju životu što raste pod njihovim srcem i u tome vide blagoslov koji im Bog šalje. Obje, jer su bile otvorene Božjim planovima i spremne donijeti novi život, bivaju blagoslovljene, od Boga nagrađene roditeljstvom. Slavimo ih, sv. Elizabetu i Bogorodicu. One postaju izvorom blagoslova za sve majke, za sve obitelji, sve do danas i za svu vječnost. Što se s time može mjeriti? Što se u životu jedne obitelji može mjeriti s rođenjem djeteta? Marija vjerom i prihvaćanjem Božje volje pokazuje kako se kroz nevolje prolazi, kako se u nebo dolazi: ondje gdje su suze obrisane, jauka i boli više nema, smrt je pobijeđena, a Bog sve čini novo. Sreća je zauvijek biti u Božjoj blizini. To je cilj života kojem idemo i koji je jedini kadar osmisliti sve što prolazimo i moramo proći. Upravo trenuci radosti koje nam Bog daje postaju izvorom snage za prebroditi i one trenutke nevolja i neizvjesnosti“, naglasio je.

„Današnji svijet, naša Domovina, hrvatski narod, obitelji, očevi, majke i djeca, čitav svijet: trebaju Boga, trebaju nebeske milosti. Svaki od nas treba snagu Duha Božjega za ustrajnost u dobroti, poštenju, skromnosti, obiteljskoj ljubavi i poveznosti, prihvaćanju novog života, radosnog podizanja i odgajanja djece. Svi se trebamo vratiti Božjim zapovijedima da prepoznamo što je pred Bogom dobro, a što nas od Njega udaljava; što nam ne donosi sreću, ni mir, niti trajnu radost života. Današnji svijet kao da se žuri razoriti obitelj. Ne poštuje Božju stvorenost. Svijet danas želi razobličiti čovjeka, oduzeti mu identitet slike Božje, a onda ga otuđiti do te mjere da više ne zna tko je, ni što je. I duša ostaje prazna. Vapi čime bi se ispunila. Onda nastupe lažna rješenja: imetak, ovisnosti svake vrste, lažno shvaćanje slobode i silna prava na koja se ljudi pozivaju, zaboravljajući da je u Isusovom zlatnom pravilu sve rečeno. ‚Ne čini drugom što ne želiš da on čini tebi. Čini dobro koje bi želio da drugi čini tebi.‘ Samo taj princip bio bi dovoljan da se svijet promijeni, da se ljudi više poštuju i vole“, poručio je.

Biskup je rekao da je danas više nego ikada potrebna ekologija duha. „Čime hranimo svoju dušu? Svime što čujemo, vidimo i osjetimo. Zato nam je potrebno birati sadržaje koji će nas oplemeniti, približavati Bogu i drugima. Na jednom mjestu sam našao grafit koji kaže ‚I krava bira travu koju pase!‘ Što će nam sve ako sebe izgubimo, ako nam ponestane radosti života i ako nam cilj postane nejasan? Zato tražimo istinske trenutke radosti života u obitelji koja se okuplja, koja zajedno moli, zajedno radi i gradi te zajedno nedjeljom slavi Boga. Uočava i zahvaljuje na primljenim dobročinstvima, a čuva se onoga što je može razoriti, raniti i ugroziti radost života“, upozorio je.

Na kraju homilije uputio je molitvu Djevici Mariji. „Gospe od Kapelice! Naši su stari Tebi dolazili milost prositi, zagovor tražiti, nevolje ublažiti i Duha Božjega isprositi da ih dobrim putem kroz život vodi u vječnu radost. I mi smo Ti danas došli, moliti i zahvaljivati, da nam udijeliš radost života koja će biti kadra nositi se sa svim poteškoćama, da i mi ispunimo što Bog od nas bude tražio, da i mi budemo dionici Božjeg plana, da nam svaki susret s Tobom bude ona svijetla točka radosti, ona zvijezda koja sjaji u noći, put kazuje i nadu učvršćuje. Budi Gospe uz nas, naš narod Ti koja si Majka Crkve i svojim zagovorom obnovi radost života da i mi kličemo s tobom tvoj Veliča! Gospe i Majko naša nebeska  isprosi nam to, da te mognemo i dalje častiti, da pokoljenja koja dolaze – da i ona budu znala sačuvati ovaj sveti zavjet, da po tome drugima, drugdje na blizu i daleko budemo znani i prepoznani. Da nas nikakve nevolje, ni teškoće kojih je uvijek bilo i kojih ni u budućnosti, sigurno, neće manjkati; da nas ništa ne skrene s pravog puta i konačnog cilja s Tobom u Nebeskom Božjem domu.“