Pleternica, (IKA) – U svetištu Gospe od suza u Pleternici na Gospinu svetkovinu koja se slavi u večernjim satima posljednjeg dana kolovoza okupilo se više od 30.000 hodočasnika iz Požeške biskupije i drugih biskupija. Svečano euharistijsko slavlje koje je počelo ulaznom procesijom s likom Gospe od suza predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u koncelebraciji s brojnim svećenicima. Nakon pozdrava rektora svetišta preč. Antuna Ćorkovića, biskup je podsjetio kako se veliko mnoštvo vjernika te biskupije nedavno okupilo na središnjem slavlju Godine Gospe voćinske u Voćinu, gdje se osjetilo snažno duhovno iskustvo. Hrvatsko duhovno iskustvo uvijek se događalo u Marijinim svetištima, istaknuo je. U homiliji biskup je kazao kako je ta proslava u Pleternici započela u burnoj, mučnoj i teškoj povijesti. “Ništa nas nije moglo održati ni kao obitelji ni kao pojedince ni kao narod već samo snaga Isusove ljubavi s križa kojom smo se hranili pod zaštitom i zagovorom njegove majke. Dok se politika muči i nastoji tragati za asocijacijama i unijama vi svjedočite politici i drugima i nemojte prezreti ono duhovno bogatstvo koje nas je održalo po kojem se prepoznaje tko smo mi. Došli ste osluškujući svoje srce koje je blizu Bogu. Dokle god ima vas koji dolazite na ovakva hodočašća, duhovna vježbališta marijanska koja su kroz povijest hranila hrvatsku dušu, ja se ne bojim. Nema ni te televizije ni te politike i ne znam koga drugoga… tko može doprijeti do vašeg srca i savjesti i prevariti vas, oteti vam dušu, pomutiti vam srce. Dokle god vi bistrite svoju dušu na Božjim bistrinama, pa s Marijom promišljate kako se to od Božje riječi živi, Hrvatska neprestano u vama ima snažno, čvrsto, duhovno tkanje”, poručio je biskup.
U ljudskom životu mnogo je patnje, tjeskobe, nevolje, bolesti i konačno smrti. U svim tim zbivanjima naše prolaznosti i nevoljnosti može se dogoditi da ostanemo osamljeni. Pod Isusovim križem patnje i umiranja bila je Isusova majka. I u njoj je bila prisutna patnja, ali nikada kao gubitništvo jer ju je sjedinila s patnjom svoga Sina. Upravo tim putem vjerničkoga samopredanja, osobito svojih nemoći i umiranja, onoj ljubavi koja je patila za nas i prividno bila nemoćna ali ljubavi koja je pobijedila smrt, znači biti u pravim procesima zajedništva, onoga zajedništva koje je Crkva i koje se događa u dubinama ljudskih srdaca i savjesti. To znači ne biti izgubljen na ovim hrvatskim i svjetskim putovima. Onaj tko to razumije taj se nikada neće i ne može odreći Boga, istaknuo je biskup, i zahvalio Isusovoj majci što na tim hodočašćima svakom uvijek iznova pruža majčinsku ruku i približava nas svome Sinu s kojim nikako ne možemo biti izgubljeni.
Biskup je podsjetio na prvo čitanje koje govori o proroku Jeremiji koji bilježi suze onoga vremena, odnosno suze majke Rahele, čiji su sinovi odvedeni u babilonsko sužanjstvo. Prorok upozorava da nije najgore što je narod završio u sužanjstvu nego što su postali nevjerni Bogu i svojoj savjesti. Naša sudbina je upisana u našoj nutrini i ako mi svu svoju pažnju posvećujemo nečem izvanjskom, a onome nutarnjem nikakvu naravno da ćemo se izgubiti i kao pojedinci i kao narod. Prorok poziva na obraćenje i povratak Bogu jer je On biće nježne samilosti. Bog nam može dati najveće dostojanstvo i to je naša sudbina za ovdje i za vječnost, poručio je biskup te pozvao nazočne da ne dopuste da Hrvatska umire na duhovnim odrednicama, u našoj savjesti i srcima. Nakon misnog slavlja uslijedila je zavjetna procesija s likom Gospe od suza koju su pratile pohvale i pjevanje Gospi u čast.