Misi koju je u Mliništu predslavio svećenik požeške biskupije don Ivan Certić u koncelebraciji župnika don Mladena Margete prethodila je tradicionalna procesija kroz mjesto u nazočnosti brojnih vjernika.

„Što je srce, znamo dobro. Srce pokreće cijelo naše biće, darovano nam je po začeću od roditeljske ljubavi, od Boga. Koliko zapravo prepoznajemo veliko, iskreno Srce Isusovo, koje je proisteklo iz Srca Marijina iz Božanske ljubavi, Srce Isusovo, koje želi dotaknuti svakoga čovjeka. Mi sami, ponekad smo bez ljubavi prema sebi, a kada je čovjek bez ljubavi prema sebi, nema ljubavi niti prema drugome. Ako nestaje ljubavi, ako nemamo gdje crpsti snagu, staje nekako naš život, osobito duhovni. Kao vjernici vjerujemo, da je Sin Božji uzeo ljudsko tijelo i osjećaje. Često vidimo Isusa kao nedostižnoga, dakako, po božanskoj naravi nam je nedostižan, ali po onom što smo dobili u sakramentu krštenja i po darovima Duha Svetoga, potaknuti smo žuditi za tim izvorom ljubavi iz kojega crpimo snagu“, naglasio je propovjednik.

„Zapitajmo se što nas to toliko sprečava da budemo dobri jedni prema drugima, kako omekšati naše srce? Ponekad razmišljam“, nastavio je vlč. Certić, „kad je Isus nailazio na tolike otpore, prije svega među apostolima, kako to da se nije okrenuo i rekao – dosta mi je svega, vraćam se svome Ocu; koga poučavam, za što ih pripremam? Ali, s Božanske strane Isus je znao dobro, koliko je tvrdo i kruto ljudsko srce. Kako to da nemamo snage ni hrabrosti stati pred sebe? Kako lako znamo uprijeti prstom u drugoga; prema sebi to je jako teško – mi smo pravedni, čisti! Kako to da naše srce u teškim životnim nevoljama, ne bude još više otvorenije prema Bogu, nego se zatvori?“

Kad je Isus naišao na ljudske otpore, još više ga je otvorio, još više je izlio rijeke ljubavi i milosti; a što je sve prošao kroz osudu, ljudsku muku, ljudsku zloću, od ljudi odbačen i ubijen.

„Bože dragi, Sin tvoj znao je uvijek uputiti iskrenu toplu riječ, kako to Bože dragi – da je ja danas ne znam izreći, kako to da je onaj drugi pored mene ne zna primiti? A zašto – jer ne zna ni dati. Onaj koji ne prima, niti ne daje, onaj koji ne moli nema plodova molitve; onaj koji je daleko od Boga, uvijek će grintati da Bog nije na njegovoj strani, onaj koji je daleko od samoga sebe, bit će i žalostan na sebe“.

Ne dopustimo da ubijamo sebe, svoje srce, srce koje nam je darovano po začeću od roditeljske ljubavi, od Boga, srce koje je potrebito kucati za nekoga. Častimo Božansko Srce Isusa Krista, primjerom potpunoga predanja, primjerom redovitog sudjelovanja na svetim misama i primjerom obiteljske molitve – ako je već nema, tko zna iz kojeg razloga. Ima smisla, ima koristi, biti dobar prema sebi, ispuniti svoju dušu ljubavi, a još veće koristi ima onaj pored tebe, kojem ćeš tu ljubav usmjeriti, naglasio je don Ivan.

„Tko smo mi da odbacujemo Boga živoga, da odbacujemo jedni druge? I u najvećim životnim teškoćama, Isus nije okrenuo leđa nikome. Koji su ga prihvatili s njima je radio, funkcionirao; koji ga nisu prihvatili njima je zahvalio, poticao ih gdje će naći svoj životni put, ali nije odbacio nikoga.“

„Možemo li danas s ove svete mise ponijeti taj dio ljubavi i s nekime podijeliti, jer možda već dugo to nismo učinili, jer smo u stalnosti našega života malo ukalupljeni; dobro znamo s kime se družimo, dobro znamo tko će kako prihvatiti naše riječi, ali ne znamo tko od nas očekuje podršku. Netko pored nas vapi, netko pored nas čeka; daj Bože da nas dočeka, daj Bože da prepoznamo tko je taj u potrebi, tko je taj kojemu možemo podijeliti svoju ljudsku blizinu. Želim svima nama od srca da se napajamo na izvoru ljubavi – u Presvetom Srcu Isusovu, u Presvetom Srcu Marijinu, i kad dođe teško, sjeti se Boga, sjeti se neizrecive ljubavi Njegovoga Sina. Ne širimo osudu, mržnju, ne širimo nepovjerenje, otvorimo se prema Bogu, da možemo biti otvoreni prema sebi i svome bližnjemu“, poručio je vlč. Certić. „S pravom dignimo glavu, ponosno častimo Presveto Srce Isusovo, kličući „Isukrste Srcu Tvom, s nama naš se kune dom, dušom, tijelom, vijek sam tvoj, za krst časni, bijuć boj!“