Požega, (IKA) – Na svetkovinu posvete požeške katedrale, 27. rujna, biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u Stolnoj crkvi zajedno sa svećenicima Katedralnog arhiđakonata i svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova. Na početku biskup je pozdravio nazočne svećenike, redovnice i sve ostale vjernike, podsjetivši ih da je upravo na taj dan prije dvadeset godina uspostavljena Požeška biskupija, koju je utemeljio papa Ivan Pavao II., 5. srpnja 1997. godine, i zaređen njezin prvi biskup. I ovom prigodom – nakon što je to već bilo učinjeno prije tri dana na slavlju Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa – zahvalio je Bogu za sve ono što nam je tijekom dvadeset godina darovao po služenju naše mjesne Crkve. Potom je zahvalio svećenicima koji su u tom služenju svojom požrtvovnošću bili posebni služitelji Božjih dobara po svetim otajstvima. Zahvalio je Bogu i za sve ono što je Trećim biskupijskim euharistijskim kongresom unio u živi organizam naše mjesne Crkve, kao i svima onima koji su u pripremi Kongresa očitovali veliki mar i požrtvovnost kako bi to slavlje bilo dostojno Onoga čija smo otajstva u svetoj Euharistiji slavili. Pozvao je nazočne da se pokaju za sve što u minulih dvadeset godina u njihovu životu nije bilo dostojno Boga i njihova poslanja.
U homiliji je biskup podsjetio da danas, uz obljetnicu uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa, slavimo i obljetnicu posvete požeške katedrale. „Prije deset godina obnovili smo ovu crkvu, izgradili i posvetili novi oltar prema narodu i ambon za naviještanje Božje riječi, te je tako uredili u dostojanstvu katedrale”, rekao je biskup. Ustvrdio je da svetkovina posvete katedrale sabire u jedno sve spomenute obljetnice i događaje kojih se danas spominjemo, te nam pomaže razumjeti tko smo kao mjesna Crkva u svom vjerničkom identitetu. Kazao je kako je važno da si to posvijestimo, jer u našem društvu svako malo javi se neki novinar, političar, nevjernik, agnostik i drugi koji nam tumači što je Crkva, predbacujući nam da ne radimo ono što bi trebalo i dodjeljujući nam ono što oni žele da radimo. „Što je zapravo Crkva koje smo postali dionici prije dvadeset godina u svojoj novoj mjesnoj Crkvi – biskupiji”, zapitao je biskup. Ustvrdio je da bi i on poput mnogih koji su ovih dana govorili o Požeškoj biskupiji na to pitanje mogao odgovoriti nabrajanjem svega onoga što je kroz dvadeset godina postignuto i ostvareno – od ruševne zgrade biskupijskog sjedišta koja je uz pomoć dobrih ljudi obnovljena, preko izgradnje crkava i drugih objekata razorenih u Domovinskom ratu, pomaganja prognanicima i siromašnima putem biskupijskog Caritasa, pa sve do uspostavljanja određenih ustanova, katoličkih škola i djelovanja na kulturnoj razini.
No, rekao je da želi o Požeškoj biskupiji govoriti potaknut Božjom riječju, naviještenom u današnjim svetim čitanjima, koja nam ne tumače što trebamo raditi, nego tko smo mi u Isusu Kristu. Kazao je da prorok Ezekijel u prvom čitanju podsjeća svoje sunarodnjake na otajstvo jeruzalemskog hrama, iz kojeg teče izvor spasonosne vode koja žele zahvatiti sve i svugdje donijeti život. Evanđeoski pak ulomak, nastavio je biskup, govori kako je Isus došao u taj isti jeruzalemski hram, te rastužen onim što je ondje zatekao, rastjerao trgovce iz njega i na taj ga način očistio da on bude ono radi čega je sagrađen – mjesto susreta čovjeka i Boga, mjesto Božje prisutnosti u kojoj čovjek prepoznaje tko je on po Božjem naumu. Isus je ustvrdio da je on u svom tijelu hram Božje prisutnosti među nama, i da nakon njegova uskrsnuća taj hram više nitko neće moći razoriti. Sv. Pavao u ulomku današnjeg drugog čitanja jasno kaže da je čovjek hram Božji, i da onaj tko razara taj hram postaje najvećim gubitnikom. Temelj hrama prisutnosti Božje u našem tijelu je Isus Krist. Biskup je rekao kako danas želi sebe i nazočne još jedanput podsjetiti na važnost činjenice „da je Isus Krist, Sin Božji postao čovjekom, ušao u našu tjelesnost i snagom božanske prisutnosti i ljubavi, očistio naše ljudsko tijelo od ranjenosti zlom i smrću, i mi nemamo nikoga drugoga nego njega, Isusa Krista koji je – kako smo ovih kongresnih dana pjevali – naša jedina i istinska nada da nećemo otići u rasulo, nego biti pobjednici s njime”. Crkva – to je Gospodin Isus sa svim onim što je on mukom, smrću i uskrsnućem ostvario za nas ljude, i nitko nema pravo određivati Crkvi što treba raditi, jer joj je to Krist odredio kad je svojim apostolima rekao da idu ljudima naviještati Radosnu vijest da je on pobijedio grijeh i smrt, da su krštenjem postali dionicima otajstvo njegove pobjede nad smrću i da na taj način žive međusobno zajedništvo koje se očituje i ostvaruje u svetoj Euharistiji. „Crkva ne može i ne smije naviještati nešto drugo osim Isusa Krista koji je kao pobjednik nad smrću jedina naša ljudska nada i najveći čovjekov dobrotvor”, ustvrdio je biskup, i upozorio da bismo postali nemoćni i slabi kad bi Crkva izdala tu svoju zadaću, i počela se isključivo baviti socijalom, politikom ili nekim drugim djelatnostima. „Naša snaga i moć je jedino Isus Krist, i njemu treba omogućiti da što dublje i što snažnije bude prisutan u našim životima, kako bi svatko od nas postao hram Duha Svetoga kako bi njegovom snagom u nama bilo nerazorivo ono što je Isus Krist ostvario u svetom krštenju i po drugim svetim sakramentima”, kazao je biskup. Naglasio je da je naša mjesna Crkva, Požeška biskupija dvadeset godina bila služenje ljudima da Isus Krist u njima bude prisutan kao u hramu, da budu zajedništvo koje on izgrađuje snagom Duha Svetoga. Pozvao je nazočne da danas još jedanput uskliknu „Krist danas i uvijeke” – geslo pod kojim smo krenuli prije dvadeset godina – te da obnovljeni u Isusu Kristu, učvršćeni snagom njegova Duhu budu iznutra međusobno povezani, te u hrvatskom društvu po zajedništvu svoje mjesne Crkve očituju ono što je Bog s nama naumio u vječnosti. S tim mislima čestitao im je dvadesetu obljetnicu Požeške biskupije i zaželio da budu ponosni što su kao pojedinci zajedno s drugima hram u kojem prebiva Isus Krist, po njegovoj ljubavi s križa kojom nas on ispunja u svetoj Euharistiji.
Nakon popričesne molitve otpjevan je himan „Tebe Boga hvalimo”. Potom je pročitana čestitka zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića biskupu Antunu i vjernicima Požeške biskupije. U ime nazočnih svećenika i vjernika čestitku biskupu Antunu uputio je generalni vikar Josip Krpeljević. Biskup je zatim kazao kako svake godine na današnji dan Požeška biskupija odlikuje pojedine zaslužne vjernike podjeljujući im biskupijski medalju s Poveljom zahvalnosti te da to želi napose danas o 20. obljetnici njezine uspostave. Spomenuto biskupijsko odlikovanje biskup je uručio: Ivanu Belaku, iz župe sv. Jurja Mučenika, Buk; Draženu Hegedušiću, iz župe sv. Roka, Virovitica; Josipu Horvatu, iz župe sv. Josipa Lipovljani; Lei Krajačić-Kašić, iz župe sv. Ilije Proroka, Gradina; Ružici Markus, iz župe Uznesenja BDM, Pakrac; Ivanu Skokiću, iz župe sv. Mateja Apostola, Mačkovac i Željku Topčiću, iz župe sv. Petra Apostola, Cernik. Na svršetku slavlja biskup je okupljenim milosrdnicama čestitao blagdan njihova utemeljitelja sv. Vinka Paulskog, koji se u Požeškoj biskupiji liturgijski slavi 28. rujna. Potom je na sve nazočne, na cijelu Požešku biskupiju i na njezin daljnji povijesni hod zazvao Božji blagoslov.