Koncelebrirali su Ivan Lenić, katedralni župnik, dr. Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa i mr. Luka Marijanović, kanonik Stolnoga kaptola. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi.

Misno slavlje je započelo kod oltara sv. Ćirila i Metoda, gdje je biskup Ćurić, između ostaloga, rekao: „Želimo se njima preporučiti za blagoslov kršćanskoga svjedočenja cijeloga života svakoga od nas, a želimo na poseban način preporučiti zajedništvo, slogu i mir među narodima i slogu, dijalog, suradnju i jedinstvo crkava. Upravo na tragu onoga što je, s pravom možemo reći, naš biskup Josip Juraj postavio u temeljne odrednice ove naše đakovačke katedrale. Preporučujemo se danas njegovu zagovoru, milosti i ljubavi Božanskog Srca Isusova, danas na prvi petak, spominjemo i našeg nadbiskupa Đure na dan njegova imenovanja biskupom.“ Zatim su uslijedili pjevani zazivi sv. Ćirilu i Metodu.

U homiliji biskup Ćurić je spomenuo encikliku pape Ivana Pavla II. Slavenski Apostoli o njihovu proglašenju suzaštitnicima Europe, a cijela je enciklika posvećena misijskom poslanju Crkve o čemu je govorio i navješteni ulomak Lukina evanđelja. Zatim je biskup govorio o Svetoj braći koja su istinu i snagu kršćanske vjere u 9. stoljeću pronijeli među slavenske narode. „Oni su u prilikama svoga vremena jasno pokazali univerzalnost Kristove poruke. Ona označava „Novi savez“, koji nije ograničen na jedan narod, jedno vrijeme i jednu kulturu, nego trajno sjaji svim ljudima – svima rasvjetljuje zajedničko dostojanstvo u djelu stvaranja i svima pokazuje put obnove po Kristovoj blizini – po njegovoj riječi i nauku, i njegovoj prisutnosti u sakramentima i cjelokupnom poslanju i svjedočanstvu Crkve.“

Govoreći o 1.100 obljetnici smrti sv. Metoda 1985. čija je spomen-proslava bila upravo u Đakovu biskup Ćurić je rekao: „Oni su nam istinsko zajedničko blago. Oslonac, putokaz i čvrst most zbližavanja kršćanskoga Istoka i Zapada. Ćirilometodska baština i danas je vrijedna za uzajamno prepoznavanje i zbližavanje naroda Europe, osobito slavenskih, na putu skladnijega spoja starih i novih vrjednota koje u uzajamnoj uporabi, umjesto da se protive i isključuju, mogu i moraju promicati cjelovit napredak Staroga kontinenta i cijele ljudske obitelji.“

Biskup Ćurić je istaknuo da je težnja za potpunim jedinstvom Crkve snažno je prisutna i u đakovačkoj katedrali koju je njezin graditelj Josip Jurja Strossmayer posvetio jedinstvu Crkava, a homiliju zaključio riječima: „I danas snažno osjećamo iskrenu i živu želju za crkvenim jedinstvom. U našim današnjim okolnostima tomu je glas i najnoviji crkveni dokument Svete Stolice o ulozi papinske službe u Crkvi. Sve s ciljem da se ostvare Kristove riječi, kad on Ocu nebeskom upravlja molitvu za svoje učenik: „Ut unum sint.“ – „Da budu jedno.“

Da, upravo jedinstvom, dijalogom i suradnjom, u našem današnjem svijetu najviše i najprije ojača kršćansko svjedočenje. Sa svoje nas strane na tom putu, u svoj svojoj oporosti, opominje veliko breme nesloge, neprijateljstava i tragičnih ratova. Da, veliko je to breme. No, nikako nije snažnije od navještaja i istine spasenja u Kristu, od našeg poziva, u kojem i mi prepoznajmo: Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću i naviješta spasenje (usp. Iz 52,7). To je nadahnuće našim koracima, za koje nek nas ojača dragocjeni primjer i zagovor sv. Braće.“

Na misnom je slavlju sudjelovalo je dosta vjernika a liturgijsko su pjevanje predvodile članice zbora Santo na čelu sa s. Jelenom Kovačević.