Proslavljeno bunarićko proštenje
Subotica (IKA )
Čovjek bez srca je prazno biće, biće bez osjećaja koji postaje teret sebi i drugima oko sebe, istaknuo je na misi biskup Škvorčević. Požeški biskup održao predavanje katehetama, susreo se sa svećenicima tri subotička dekanata te s bačkim episkopom Irinejem
Subotica, (IKA) – U marijanskom svetištu “Bunarić” kod Subotice, gdje se štuje sirakuška Gospa – Gospa od suza – svečano je proslavljeno proštenje 29. kolovoza. Slavlje je započelo jutarnjom misom koju su predvodili franjevci na hrvatskom i mađarskom jeziku. Ujutro je svečanu biskupsku misu na mađarskom jeziku predvodio subotički biskup Ivan Penzeš zajedno s upraviteljem svetišta dr. Andrijom Kopilovićem, Slavkom Večerinom, tajnikom biskupije Slavkom Večerinom i Atilom Želerom, prefektom sjemeništa “Paulinum” uz asistenciju đakona Ivice Ivankovića Radakova. Na misi bio je nazočan i gradonačelnik Subotice Geza Kučera sa svojim suradnicima kao i predstavnici pokrajinskih vlasti na čelu s. Imreom Kernom.
Svečanu misu proštenja na hrvatskom jeziku predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević zajedno s biskupom domaćinom Ivanom Penzešom, kancelarom Požeške biskupije Ivicom Žuljevićem te s desetak svećenika dok ih je isto toliko bilo na raspolaganju vjernicima za ispovijed. Na misi je bio nazočan i mjesni paroh o. Gordan Uvalić, zatim gradonačelnik Subotice Geza Kučera, predstavnici pokrajinskih vlasti na čelu s dr. Tomašom Korhecom, načelnik sjevernobačkog okruga Zoran Prćić, zatim zamjenik hrvatskog veleposlanika u Beogradu Branimir Lončar, Iva Aranjoš, predstavnica Generalnog konzulata R. Hrvatske u Subotici te mnogi uglednici kulturnog, društvenog i političkog života Subotice kao i predsjednik Organizacijskog odbora Dužijance 2004. godine Grgo Kujundžić, budući da je ovo slavlje ujedno i završetak brojnih manifestacija koje su i ove godine održane u okviru Dužijance. Biskup je posebno srdačno pozdravio i sve radnike subotičkog MUP-a koji su se zdušno zalagali za mir i red u svetištu kao i u reguliranju prometa. Slavlje je započelo svečanim prijenosom Gospinog lika iz kapelice na središnji oltar. Gospin lik su nosili ovogodišnji bandaš i bandašica Josip Skenderović i Marina Matković u pratnji malih “kraljica” i mladih u bunjevačkim narodnim nošnjama, a slijedili su ih koncelebranti i biskupi. Kod glavnog oltara Gospu i biskupa gosta prigodnom pjesmom pozdravile su “kraljice”, a zatim je pozdrav biskupu gostu i svim sudionicima ovoga slavlja uputio biskup domaćin Ivan Penzeš. Slijedila je misa na kojoj je pjevao katedralni zbor iz Požege pod ravnanjem Subotičanina Alena Kopunovića, koji je ondje orguljaš i voditelj zbora.
U prigodnoj propovijedi biskup Škvorčević je podsjećajući na događaj Gospina plača u Sirakuzi istaknuo da Gospine ljudske suze označavaju boli, ali daleko dublje i dalekosežnije nego što su ljudske, uobičajene boli. Polazeći od Rahelinog plača iz knjige proroka Jeremije te Isusovih suza o kojima govori poslanica Hebrejima, pozivajući se i na riječi Ivana Pavla II. istaknuo je da su to “suze nad čovjekom, izgubljenim bićem, koje ne vjeruje Bogu i njegovoj ljubavi. To su suze nad razorenim obiteljima koje nisu oblikovane ljubavlju Božjom i ljubavlju supružnika i drugih članova obitelji nego nekom interesnom stvarnošću koja ih razdire. To su suze nad našom mladeži zavedenom potrošačkim društvom koja je svedena na dimenziju postojanja izgubljene duše i srca bez orijentira. To su suze boli nad svima onima koji vjeruju svemu i svakome, a premalo Bogu i premalo sebi. Osim što su to suze boli, to su ujedno i suze molitve i to “molitve Majke samo njoj znane”. On je zatim istaknuo kako su marijanska svetišta diljem svijeta, kao i Bunarić, mjesta molitve i mjesta povratka Bogu i mjesta nade u bolje sutra, ali i u novo nebo i novu zemlju o čemu tako jasno govori sv. Ivan u knjizi Otkrivenja. Zaključujući svoju propovijed biskup Škvorčević je rekao, promatrajući Marijin lik: “I ovaj lik Marijin ima na svojim prsima srce koje ukazuje na civilizacija srca ili civilizaciju ljubavi”. Zatim je istaknuo kako je taj skup, to euharistijsko slavlje “okupljanje oko srca”, oko srca Božjeg, Srca Isusova koje voli čovjeka i ohrabruje ga. U tom svome srcu, ljubavlju svojom Isus čovjeka nosi, grije ga i žari. Čovjek ogrijan na tom srcu i promatrajući srce počinje biti srce drugome i živjeti za drugoga. Čovjek bez srca je prazno biće, biće bez osjećaja koji postaje teret sebi i drugima oko sebe, istaknuo je biskup, a kao biće srca, kad diše i živi za drugoga, tada postaje veliko, široko biće koje može izgrađivati civilizaciju ljubavi. Zatim je rekao: “Civilizacija srca, civilizacija ljubavi je moguća. Ona s Bogom može početi danas i u tebi – snažnije i jače. Ona može zahvatiti snažnije i ove prostore ovdje da budu blagoslovljeniji, pa da kad netko drugi nastupa protiv čovjeka, vi vjernici Isusovi i pobožnici Marijini uvijek vjerujete srcu i djelujete po srcu, nikada protiv drugoga nego za drugoga i s drugim, onako kako to djeluje Bog kao biće srca. Nema te politike, nema te snage, nema toga oružja koje može tako preokrenuti svijet kao što ga može promijeniti srce čovjekovo koje je oblikovao Bog ljubavi”.
Zatim je pozvao okupljene vjernike da se ne daju zavesti nikakvim politikama koje ih bacaju sad ovamo sad onamo nego da im jedina politika bude “politika srca i zauzimanje za civilizaciju ljubavi” jer će samo tako moći živjeti bez straha, u potpunoj slobodi i zajedništvu s drugim ljudima. Svoju nadahnutu propovijed zaključio je riječima: “Stoga volite i ljubite Bogom pomognuti i zagovorom Blažene Djevice Marije. Volite i ljubite vi Hrvati svojim hrvatskim srcem, volite i ljubite vi Mađari svojim mađarskim srcem, volite i ljubite vi Srbi svojim srpskim srcem pa ćete vidjeti da onda nećete biti jedni protiv drugih nikada nego barem jedni s drugima, a još više jedni za druge. Civilizacija ljubavi je moguća s Bogom ljubavi, s Isusom Kristom i s njegovom Majkom. One suze povijesne koje razumijemo i one suze Marijine to su te suze žalosti i tuge što se takav čovjek iz mogućnosti srca, iz mogućnosti ljubavi premalo rađa i premalo događa”.
Na kraju mise rektor svetišta dr. Andrija Kopilović zahvalio je biskupu gostu što je došao na ovo slavlje kao i na propovijedi u kojoj je tako divno tumačio Božju riječ i dao tako konkretne smjernice za život na tim prostorima. Zahvalio je i biskupu domaćinu koji svake godine sudjeluje revno na ovom proštenju i svećenicima bez kojih ovo svetište ne bi moglo funkcionirati osobito zbog sve većeg broja ispovijedi. Nazočnima se potom obratio gradonačelnik Geza Kučera koji je izrazio svoju radost zbog ovog mjesta koje je “srce grada”. On je izrazio nadu da će i taj susret i “voda Bunarićka” doprinijeti očuvanju dobrog suživota i tolerancije svih koji žive u Subotici. Prije blagoslova prigodnu recitaciju u čast Gospe od suza pročitala je Nevena Mlinko. Poslije mise vjernici su još dugo iskazivali svoju ljubav Gospinom liku poljupcem, pjesmama i molitvom. Bunarićko proštenje završilo je popodnevnom misom koju je predvodio Oskar Čizmar, kapelan župe Marije Majke Crkve, kojoj pripada i ovo svetište. Ta misa se po tradiciji prikazuje za sve pokojne hodočasnike na Bunarić.
U nedjelju poslije podne u “Katoličkom krugu” biskup Škvorčević održao je predavanje za pedesetak kateheta i katehistica Subotičke biskupije na kojem su bili i studenti Teološko-katehetskog instituta te biskupije. On je u svom predavanju osvijetlio lik katehete koji mora biti svjedok-učitelj. Istaknuo je kako je služba katehete i katehistice bilo u župi bilo u školi vrlo značajna jer to je jedina služba, osim svećeničke, koja za svoje poslanje prima mandat mjesnog biskupa-ordinarija. Govoreći o važnosti vjeronauka u školi, rekao je da je on doprinos školskom sustavu kao takvom jer doprinosi s jedne strane budući da je na ovim prostorima bez poznavanja kršćanstva nemoguće upoznati kulturu uopće, a s druge strane vjeronauk u školi pomaže roditeljima koji jedino imaju prirodno pravo na odgoj djece da im se na taj način olakša i u odgoju djece u vjeri. On je također podsjetio na važnost da vjeroučitelj bude osoba koja će o vjeri poučavati iz osobnog uvjerenja i vjerničkog življenja. Crkva se također ne može odreći svoje zadaće odgoja u vjeri. U tom smislu svaki vjeronauk mora biti i informativan i formativan, premda se to u školi događa na drukčiji način. Na kraju je govorio o važnosti župnoga vjeronauka bez kojega nije moguće formirati djecu i mlade u vjeri te je u tom smislu rekao kako će se u Požegi uskoro održati razgovor o suradnji vjeroučitelja koji predaju vjeronauk u školi sa župnicima kako bi se pronašao što bolji način povezivanja i nadopunjavanja vjeronauka u školi i vjeronauka u župi.
Na ovom susretu bili su nazočni i biskup domaćin dr. Ivan Penzeš i dr. Andrija Kopilović, predsjednik Komisije za vjeronauk pri Biskupskoj konferenciji SCG. Poslije ovog susreta biskup Škvorčević u pratnji svog kancelara Ivice Žuljevića i svojih domaćina prešao je u katedralu-baziliku Sv. Terezije gdje je nazočio misi koju je predvodio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. On je na početku mise pozdravio biskupa gosta koji također dolazi iz biskupije kojoj zaštitnica katedrale sv. Terezija Avilska kao i u Subotici. On ga je pozdravio i kao svoga kolegu sa studija i poželio mu ugodan boravak u biskupskom gradu Subotici. Na ovoj misi pjevao je katedralni zbor iz Požege pod ravnanjem Alena Kopunovića Legetina, koji je i poslije mise izveo nekoliko skladbi. Vjernici na večernjoj misi prvi put su imali prilike čuti u Subotici misu koju je Alen komponirao i posvetio prvom požeškom biskupu Antunu Škvorčeviću. Na kraju mise okupljene vjernike je srdačnim riječima pozdravio biskup Škvorčević, istaknuvši kako su već više od dvjesto godina i Subotica i Požega prožeti terezijanskom duhovnošću, jer vjernike s glavnog oltara i subotičke i požeške katedrale nadahnjuje lik sv. Terezije Avilske i to je najjača veza ova dva grada.
U ponedjeljak, 30. kolovoza, u biskupskom domu u Subotici biskup Antun Škvorčević održao je predavanje na duhovnoj obnovi svećenika tri subotička dekanata. U svom predavanju on je istaknuo kako Crkva živi iz euharistije te je stoga jasno da i svećenici moraju živjeti i ostvarivati svoje svećeničko poslanje iz euharistije i po euharistiji. Isus je upravo po euharistiji povjerio svojim učenicima, a danas nama, svoje spasenjsko poslanje. “Nama je Isus povjerio svoju stvar i računa s nama”, istaknuo je biskup Škvorčević i dodao: “Svećenik djeluje in persona Christi, pa kad mene netko vidi, vidi njega. Isus je to tako htio…”. Govoreći o nužnosti svećeničkog zajedništva koje se temelji na sakramentu sv. Reda i doseže svoju puninu u euharistijskom zajedništvu, podsjetio je da svećenik, doduše, jest čovjek, ali je po sv. Redu ušao u novo stanje stoga su svećenici nužno “zbor”, tako da nije dovoljno da svećenici budu samo jedan s drugim ili kraj drugoga nego da budu i jedan za drugoga kao Isus, a onda, dakako, i “za” povjereno im stado. Govoreći o vjernicima laicima, rekao je kako mnogi od njih misle da trebaju preuzeti dio svećeničkih dužnosti, što ne stoji jer je njihova najvažnija uloga da po njima Krist, odnosna Crkva budu prisutni tamo gdje oni žive i rade i to u svim područjima ljudskog života i djelovanja u tom smislu su značajni pastoralni centri u kojima će se okupljati vjernici laici da zajedno sa svojim svećenicima uče kako na konkretan način ostvariti svoje poslanje u Crkvi i svijetu. Poslije predavanja i razgovora svećenici su s biskupima pošli na klanjanje u biskupsku kapelu, a potom su druženje nastavili za bratskim stolom.
Poslije ručka biskup Škvorčević se u biskupskom domu susreo s bačkim episkopom Irinejem i zadržao se s njim u kratkom srdačnom razgovoru kojem su nazočili i biskup Penzeš, dr. Andrija Kopilović, te kancelar Požeške biskupije Ivica Žuljević.
Biskup Škvorčević u ponedjeljak prije podne posjetio je u pratnji biskupa domaćina Penzeša gradsko poglavarstvo gdje ga je primio gradonačelnik Geza Kučera. U srdačnom razgovoru biskup i gradonačelnik izmijenili su monografije Subotice odnosno Požeške biskupije, a među ostalim razgovarali su i o mogućnosti veće suradnje dva “terezijanska” grada Požege i Subotice.