Koncelebrirano misno slavlje predvodio je don Anđelko Kaćunko, župni vikar u Otočcu, u zajedništvu s domaćim župnikom Pejom Ivkićem, preč. Stipom Zebom, župnikom Krasna i Kutereva, te don Goranom Antunovićem, župnikom Brinja.

Nakon župnikova pozdrava, don Anđelko je u uvodu podsjetio na okolnosti i događaje koji su, prema zapisu cezarejskog biskupa Euzebija, povezani s rimski carem Konstantinom, koji je 313. godine kršćanima dao slobodu, nakon čega je njegova majka, Sv. Jelena Križarica, 320. pronašla na Kalvariji Isusov križ. Nakon što je car Heraklije tu kršćanima dragocjenu relikviju, koju su prethodno oteli Perzijanci, 3. svibnja 628. ponovno osvojio, taj je dan ušao u kalendar kao blagdan Našašća sv. Križa. Premda je 1960. blagdan dokinut, ostao je kao titular u svim župama koje su ga prije dobile.

U propovijedi je predvoditelj slavlja najprije posvijestio kako je Isus svome tajnom učeniku Nikodemu objasnio ‘zagonetku’ svoje smrti na križu, tj. da je smisao Isusova “uzdignuća” na križ život vječni za nas odnosno za sve ljude. Unatoč tome, naglasio je don Anđelko, tijekom dvije tisuće godina kršćanstva, osim izravne borbe protiv križa krvavim progonom Crkve, mnogi su pokušavali na razne načine zanemariti stvarnost križa, ismijati ga, prezreti, proglasiti ludošću. Ali, dodao je, „to nije prestalo, nego se i danas kroz medije, posebno kroz zabavne sadržaje, šire poruke da je križ nesreća i da se sreća postiže i bez Boga! Osnovna oznaka novopoganskog svijeta, čije se poruke najviše nameću mladima, jest ‘neprestano ushićenje’ i zabava pod geslom ‘zamisli život u ritmu muzike za ples’!“ A potom se ističe, nastavio je don Anđelko, da je Crkva dosadna i konzervativna, da su svećenici dvolični tipovi itd., a „sve zajedno ima značenje kako valja bježati od križa, te da čovjeku ne treba ni evanđelje ni Bog! A što danas čovjeku treba za dobar život? Po receptu i reklamama ovoga svijeta, čovjeku treba: sreća, novac, zdravlje, i upravo zato na svakom koraku imamo kladionicu, bankomat i apoteku.“ Posvijestio je kako je rezultat trčanja za tim tzv. vrijednostima nezadovoljstvo, tjeskoba i depresija, pa dakle bijeg od Križa, donosi križ pakla…! „Zato je sv. Pavao istaknuo – a to je Božja poruka nama i pouka blagdana Našašća sv. Križa – kako ‘mi treba da se dičimo (tj. hvalimo i ponosimo!) križem Gospodina našega Isusa Krista po kome smo spašeni i oslobođeni’! A Isus nam je dao lekciju: ‘Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga’ (Mt 10,38-39). Nekima je to fantaziranje, ali, taj Isusov recept potvrdila je i psihologija. Naime, tko svoju osobnu sreću hoće postići tako da se sebično bavi samim sobom, baš neće biti sretan. Tek kad se ‘odrekne sebe’, tj. kad se oslobodi zaokupljenosti svojim ‘ja’ te se okrene drugome i zajednici, život mu tada dobiva puninu za kojom zapravo teži”, naglasio je don Anđelko te objasnio da Isus, kada govori o križu koji valja nositi svaki dan, ne misli na mučeništvo nego na mnoštvo malih poslova i obveza, boli i nedaća koje traže svakodnevno odricanje i napor. No, tko zbog njih mrmlja, prigovara, gleda ih izbjeći ili na druge prebaciti, taj samo otežava život sebi i svojim bližnjima. To su doživjeli i Izraelci u pustinji – „narod putem postane nestrpljiv… i počne govoriti protiv Boga i Mojsija… – a onda su ih počele ujedati zmije, od čega ih je spasilo ‘našašće’ lijeka u pogledu na zmiju podignutu na stup!“ „Zato su već apostoli i prvi kršćani imali tako čudesnu snagu da su i progonjeni do smrti uspijevali Evanđeljem obilježiti kulturu svake zemlje. Kako su to mogli, otkud im snaga za to? Snagu su dobivali iz pogled s vjerom u ‘podignutog Sina Čovječjega’ i iz ‘lomljenja kruha’. Baš kao što je i naš sveti blaženik Alojzije Stepinac posvjedočio o svojemu tamnovanju u Lepoglavi“, rekao je na kraju don Anđelko te dodao kako je upravo to ‘recept ili formula’ kojom su hrvatski mučenici, svi mučenici i sveci u povijesti Crkve, mogli pobijediti mržnju, progon, muke pa i samu smrt! „Jedino tako moguće je biti mudar i jak, jedino tako može se i u krizi biti optimist, jedino tako naš se narod može izvući iz demografske katastrofe. Drukčije nikako nije moguće. Jer Isus kaže: ‘Bez mene ne možete ništa učiniti!’, a Sv. pismo nam jamči da je Bogu sve moguće! To je poruka i pouka svima nama danas“, zaključio je te propovijed završio stihovima popijevke: Častimo te, Križu sveti / na kom umre Isus naš, / na života tamnoj stazi / kao zvijezda ti nam sjaš! / Riječju, srcem častimo te / sveti Križu Isusov!

Na kraju misnoga slavlja je župnik Ivkić pozdravio sve okupljene župljane i hodočasnike iz okolnih župa, među kojima je bio i načelnik općine Brinje Zlatko Fumić sa suradnicima te je posebno za vođenje pjevanja zahvalio župnom zboru iz Brinja, kao i onima koji su pridonijeli proslavi župnoga blagdana i u crkvi i na druženju koje se poslije mise nastavilo u dvorani pored crkve.