Split, (IKA) – U splitskoj prvostolnici 22. svibnja svečano misno slavlje svetkovine Tijelova predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s više svećenika predvođenih generalnim i pastoralnim vikarom. Slavlje su uveličali mješoviti katedralni zbor i zbor bogoslova pod ravnanjem mo. Šime Marovića. Na početku misnoga slavlja nadbiskup je istaknuo kako je blagdan Tijelova, svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, svetkovina sakramenta euharistije u kojoj nam se na neopisiv način daruje Božja ljubav i milosrđe. Tijelovo se slavi od 13. stoljeća, a uveo ga je papa Urban IV. Pomični je blagdan i slavi se u četvrtak poslije Presvetog Trojstva. “Ovaj događaj povezuje nas s Velikim četvrtkom i Posljednjom večerom kada nam se Gospodin ostavlja u otajstvu ljubavi i zajedništva. Htjeli bismo mu danas zahvaliti na toj ljubavi koju nismo zaslužili nego nam je darovana”, istaknuo je nadbiskup. U propovijedi je upozorio kako Gospodin, Emanuel, Bog s nama, koji okuplja širinom djela svoje ljubavi, ne želi ostati zarobljenik prostora i vremena. „Gospodin koji je došao iz ljubavi radi našega spasenja, želi ući u naše svakodnevlje, želi ostati s nama i među nama, za nas i u nama. On želi izići iz prostora svetohraništa i ući u srca, želi sići s oltara u odnose. On danas želi ući u širinu odnosa društva i svijeta. Ne želi biti samo u pokaznici, nego želi biti u iskazu, u našem svjedočenju vjere. Gospodin želi da njegovi budu prisutni u svijetu svjedočki s ljubavlju”, istaknuo je.

Govoreći o euharistiji, kazao je da nema ništa uzvišenije od toga otajstva niti dragocjenije od te gozbe. Ona nas čisti od grijeha te daje duši duhovne darove. Mi različiti jedno smo tijelo jer primamo jedan kruh. S tim u vezi podsjetio je na riječi sv. Augustina koji kaže: “Kršćanine kada primaš euharistiju primaš ono što bi trebao biti, Tijelo Kristovo, i primajući to, trebaš postati to što jesi, Tijelo Kristovo”. Gospodin nas želi ohrabriti da budemo to što trebamo biti. U molitvi sklapamo ruke, ali Krist želi da te naše ruke budu ispružene prema bratu i sestri. Gospodin nas želi podignuti i naše korake uputiti prema bližnjima. To Tijelovo želi poručiti, to svaka misa želi učiniti. Osvrćući se na čovjekovu svakodnevicu rekao je: pogledamo li oko sebe, vidjet ćemo porušene odnose, one koji nemaju kruha i one koji nemaju posla, one kojima je dostojanstvo ugroženo i one koji nemaju nade… i zato moramo moliti Gospodina da im budemo snaga i pomoć. Po nama Krist može biti proslavljen ili iznova pogrđivan i ubijen. Pozvani smo biti vjerodostojni nositelji njegove prisutnosti u svijetu. Stoga, “recimo mu večeras: Gospodine učini našu dušu otvorenom i naše srce spremno da mogu biti na pomoć onima koji me trebaju, da mogu reći ‘Amen’ i Bogu i braći i sestrama u potrebi”, zaključio je nadbiskup svoju propovijed. Misno je slavlje završilo procesijom s Presvetim oltarskim sakramentom po peripteru s kojega je nadbiskup uputio blagoslov “narodu i gradu”.