Istina je prava novost.

PROSVJED BANJOLUĐKOG BISKUPA FRANJE KOMARICE

Zagreb, 5. 2. 1995. (IKA) - Banjolu~ki biskup Franjo Komarica uputio je, 4. sije~nja o.g., prosvjed Predragu Radiđu, predsjedniku SO Banja Luka. Prosvijed, ~iji je predmet u~estalost fizi~kih napada i pritisaka na iseljavanje nad katolicima i Hrvatima n

Zagreb, 5. 2. 1995. (IKA) – Banjolu~ki biskup Franjo Komarica uputio je, 4. sije~nja o.g., prosvjed Predragu Radiđu, predsjedniku SO Banja Luka. Prosvijed, ~iji je predmet u~estalost fizi~kih napada i pritisaka na iseljavanje nad katolicima i Hrvatima na podru~ju opđine Banja Luka, posebice u mjesnim zajednicama Mičin Han, Ivanjska, ćimiđi i Drago~aj, dostavljen je joč i Ministrastvu vjera i predsjedniku tzv. “Republike Srpske”, predsjedniku Predsjedni~kog vijeđa HR Herceg Bosne, Apostolskoj nuncijaturi BiH, te tajničtvu BK BiH.
Biskup prosvjeduje protiv fizi~kog i psihi~kog ugrožavanja ljudskih života Hrvata i katolika na podru~ju njegove biskupije, a buduđi da on tim uspani~enim ljudima ne može pružiti nikakvu začtitu ni osiguranje, pa ih stoga traži od sadačnje vlasti na podru~ju svoje biskupije. “Vi dobro znadete da ni biskup, ni župnici nemaju ni policije, ni vojske – niti im to treba, niti to žele – i da zato ne mogu poduzeti nikakvu u~inkovitiju začtitu tih jadnih, životno ugroženih ljudi, koji su svakodnevno i svakonođno izloženi sili i bezakonju naoružanih uniformiranih skupina. Ali, lako možete razumjeti, da mi ne možemo, niti smijemo, ostati nijemi, niti slijepi kod mnogostrukih zlo~ina nad nedužnim i nezačtiđenim načim vjernicima civilima, jer bi to bilo nače, barem pasivno, sudjelovanje u toleriranju zlo~ina koji su po svim zakonima civiliziranih država kažnjivi”, stoji, pored ostaloga, u prosvjednom pismu biskupa Franje Komarice. Rezultat takvoga tečkog stanja u Banjaluci i okolici nije porazan samo za Hrvate i katolike veđ i za “službene predstavnike srpskog naroda koji mogu a neđe da se drže ni aktualnog Ustava, koji su sami donijeli, a kamo li mešunarodnog prava”, piče biskup te nastavlja kako je opet, prisiljen tečkom trenuta~nom situacijom u svojoj biskupiji, dužan uputiti ne samo svoju duboku zabrinutost, veđ i prosvjed radi toleriranja tog krajnje nehumanog postupanja prema katolicima i Hrvatima, “kojima su joč odavno, kako Vama je poznato i iz mojih mnogobrojnih ranijih izvječtaja i protesta, oduzeta osnovna ljudska prava, unato~ nače – takošer Vama dobro poznate – ustrajne, izrazite miroljubivosti”.
Na kraju prosvjednog pisma banjolu~ki biskup Franjo Komarica u ime svih obespravljenih i ugroženih ljudi na podru~ju Banjalu~ke opđine traži i zahtjeva od Predraga Radiđa, predsjednika SO Banja Luka, kao i od svih ostalih “aktualnih kompetentnih politi~ara” da im se kona~no u~inkovitije po~nu garantirati najtemeljnija ljudska prava. “Prema načem sudu – namate pravo dopustiti da u načoj opđini zavlada pravo bezo~ne sile i bezakonja! Nitko vas ne smije prisiljavati da budete suu~esnici u zlo~instvima niti da ih, ne daj Bože, svojom indeferentnočđu joč i poti~ete”, stoji na kraju pisma biskupa Komarice.