Banja Luka, 15. 10. 1994. (IKA) – Banjolu~ki biskup Josip Komarica svakodnevno prima prestračene vjernike župa svoje biskupije, koja je najveđim dijelom pod srpskom vlačđu, a koji dolaze k njemu tražiti da ih začtiti od srpskog nasilja i zlostavljanja. U subotu, 8. listopada, biskup se ponovno pismeno obratio u banjolu~kom Centru službe bezbjednosti na~elniku Pe~ancu, u kome mu iznosi tečke životne prilike hrvatskog pu~anstva, te zahtijeva da prestane taj teror i zastračivanje. Iznosi konkretne slu~ajeve nezačtitđenosti i obespravljenosti hrvatskog katoli~kog stanovničtva na podru~ju svoje biskupije pod srpskom vlasti. Izmešu ostaloga, kaže da se samo neki najhrabriji Hrvati usušuju javljati nadležnim srpskim vlastima i miliciji, ali i oni nailaze na krajnje drsko i grubo ponačanje onih kod kojih o~ekuju da ih začtite i pomognu. Isti~e vrlo napetu i pani~nu situaciju u nekim katoli~kim župama, gdje ni on ni župnici ne mogu predvidjeti u kakve se sve tragi~ne posljedice to nasilje može izroditi. Biskup kaže da ne isklju~uje da takvo pogorčanje cjelokupne sigurnosne situacije mešu katoli~kim vjernicima, odgovara nekim pojedincima ili krugovima iz redova srpskog naroda, ali je, kako isti~e, slobodan vjerovati da – barem prema posljednjim izjavama na~elnika CSB i ministra unutračnjih poslova Ć. Rakiđa, to viče neđe biti službeni stav srpskih vlasti. Stoga se, nastavlja biskup Komarica, nada da đe to pokazati i na djelu. Biskup spominje sve oblike nasilja i zastračivanja kojima su Hrvati katolici izvrgnuti, prisilno mobiliziranje, odvošenje ljudi u nepoznato, na bojičnicu, u druga mjesta, na tečke fizi~ke radove, plja~ku kuđa i imovine, ubojstva, premlađivanja… Spominje takošer da je ministar obeđao da đe sve te navode provjeriti, te poduzeti mjere da se ljudi vrate, a sva nasilja prekinu. Do sada su se, kako kaže biskup, vratila samo dvojica i to – oba ubijena. U prilogu svog pisma biskup prilaže i popis svih Hrvata koji su veđ viče puta pani~no dočli k njemu tražiti začtitu. Takošer prilaže popis Hrvata koji su odvedeni na radnu obvezu izvan Banja Luke i svojih župa, te se mnogima izgubio svaki trag. Stariji i nesposobni ljudi su vrađeni, a ostali su na kopanju rovova na prvim borbenim crtama. Mnogi ljudi bježe i skrivaju se. Upozorava takošer da na~in na koji se ljude prisilno odvodi su krajnje neljudski, psihi~ki ih se i fizi~ki zlostavlja, ne samo mučkarce, nego i njihove žene, djecu i roditelje, uz psovke i povike. Narod koji je, kako znaju i srpske vlasti, miroljubiv i ne ~ini nikome nikakva zla, uznemiren je i u panici, piče biskup. Isti~e da se i milicija nasilni~ki odnosi prema hrvatskom pu~anstvu, te navodi pojedina~ne primjere ponačanja milicajaca iz stanica u Budžaku, Mrkonjiđ Gradu, Laktačima, koji su pijani zlostavljali katolike, napadali ih i palili njihove kuđe, a tako su se ponačali i prilikom napada i paljenja župne kuđe u Trnu u nođi od 28. na 29. rujna, te pri paljenju čtale i sjena u Mičinom Hanu.
“Vačoj je miliciji vrlo dobro poznato tko ustrajno zlostavlja Hrvate na podru~ju ćargovca, Motika, Petri~evca, Barlovca, Kuljana, Jablana i Trna, te tolikih drugih manjih sela, gdje se u tijekom proteklih mjeseci dogodila tolika zlodjela. Začto milicija ne onemoguđi te pojedince i skupine”, piče biskup. Joč kaže da se opravdano sumnja da milicija namjerno čtiti te nasilnike, te oni uz njihovu pomođ žele hrvatsko pu~anstvo tako maltretirati, da im ne preostane ničta drugo nego iseliti. “Kako to ne bi smjela biti i službena politika – o~ekujem da đete doista poduzeti sve nužne mjere da se ubuduđe ne dogašaju i pre~esto dogošena zlodjela nad načim izrazito miroljubivim vjernicima – katolicima”, zavrčava biskup svoje prosvjedno pismo na~elniku banjolu~kog Centra službe bezbjednosti. Pismo je upuđeno i ministru unutračnjih poslova RS na Palama, te Tajničtvima Biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i Hrvatske biskupske konferencije.