PROSVJEDNA PISMA BISKUPA KOMARICE "Nemojmo se umoriti u humanoj borbi za začtitu svakog ugroženog i obespravljenog ~ovjeka, bez obzira kojoj vjerskoj ili nacionalnoj skupini pripadao!"

Zagreb, 6. 5. 1995. (IKA) – Glede protjerivanja ~asnih sestara iz njihovih samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli u banjolu~koj biskupiji, biskup banjolu~ki Franjo Komarica (koji nije otet, kako su ju~er, prenijevči glasine koje su lansirale srpske agencije Beta i Iskra, javljala sredstva javnoga priopđivanja) uputio je na viče adresa prosvjedna pisma.
U pismu upuđenom u ~etvrtak, 4. svibnja, predstavnicima humanitarnih organizacija UNHCR i MKCK u Banjoj Luci, nedugo nakon odvošenja ~asnih sestara u, tada joč nepoznatom, pravcu, biskup Komarica piče kako je i javnosti i humanitarnim organizacijama dobro poznata njegova borba za začtitu “obespravljenih i nezačtiđenih ljudi, kao i za začtitu svakoga ljudskog života, bez obzira o kome se radilo”, te nastavlja: “Nažalost, ti moji vapaji su naj~ečđe bili kao ‘glas vapijuđeg u pustinji’ – koji je jedva tko želio ~uti. Pa ipak, ja želim i dalje ustrajno apelirati na sve humane ljude u domovini i inozemstvu, bilo da su ~lanovi humanitarnih organizacija ili politi~kih stranaka ili nosioci vlasti, da se zauzmu za začtitu svih nezačtiđenih osoba kako na podru~ju Republike Hrvatske, tako i Bosne i Hercegovine”.
Pozivajuđi sve odgovorne osobe i institucije da osiguraju svim ljudima osnovna ljudska i grašanska prava i slobode, biskup Franjo Komarica svoje pismo zavrčava rije~ima: “Nemojmo se umoriti u humanoj borbi za začtitu svakog ugroženog i obespravljenog ~ovjeka, bez obzira kojoj vjerskoj ili nacionalnoj skupini pripadao!”
Doznavči za sudbinu sestara iz samostana u Bosanskom Aleksandrovcu i Novoj Topoli, biskup Komarica je ministru ministarstva vjera tzv. Republike Srpske Draganu Davidoviđu 5. svibnja uputio prosvjedno pismo glede toga dogašaja. U pismu biskup tzv. ministru iznosi ~injenice, koje je uspio sakupiti, oko odvošenja sestara iz samostana u Novoj Topoli, gdje je gradsko poglavarstvo uselilo izbjeglice, starije i bolesne osobe, dok se za Bosanski Aleksandrovac “ničta ne zna”. Biskup ministra dalje u pismu upozorava: “Na~in kako se to dogodilo baca vrlo negativnu sliku na ovdačnje aktualne vlasti, koje su mi tvrdile da u svojim rukama drže punu kontrolu sadačnje situacije”. Izvječđujuđi ministra kako, kao crkveni poglavar, mora o nesretnom dogašaju izvijestiti viče crkvene organe, kao i samoga Svetog Oca, biskup ministra moli da čto prije omoguđi potrebne razgovore biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci i onih odgovornih za preuzimanje samostanskih zgrada i imanja. “Kako su u sastavu samostana i sakralni objekti – župne crkve i samostanske kapele sa cjelokupnim inventarom – molim Vas da nam čto prije omoguđite pristup u iste prostorije i istom inventaru. Posebno nam je stalo da se Presveti Oltarski Sakrament doli~no deložira, kako to zahtijevaju crkveni propisi i Katoli~ke i Pravoslavne Crkve. O Vama, osobno, g. Ministre, kao i o drugim ovdačnjim kompetentnim osobama na podru~ju opđina Laktači i Bosanski Aleksandrovac, ovisi kako đe se, ne samo za sadačnju aktualnu situaciju, nego i za buduđnost okvalificirati ovaj nepotrebni, tečki udar na prevažne institucije Katoli~ke Crkve i osoba izrazitih ~ovjekoljubaca i dobro~initelja, posebno i prema okolnom srpskom, pravoslavnom stanovničtvu”. Kopiju toga pisma biskup banjolu~ki Franjo Komarica je uputio i Svetom arhijerejskom sinodu SPC u Beogradu, episkopu banjolu~kom, gospodinu Jefremu, Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu, Provincijskoj upravi sestara Družbe klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu, te Generalnoj upravi sestara Družbe klanjateljica Krvi Kristove u Rimu.