Protiv rasizma, za ugrožene iseljenike i bolesnike

“Ne bojte se podići glas da žigošete u ime evanđeoskih načela, nepravde i nasilja protiv manjina, osobito protiv židovske zajednice”

Na svetkovinu posvete lateranske bazilike Papa je proglasio troje novih blaženika: jednoga koji je pao štiteći progonjene Židove od nacista, drugoga koji je pokrenuo dušobrižništvo za iseljenike, treću koja se je posvetila najbjednijima. O njima je rekao:
Na Kristu, čvrstom temelju Crkve, izgradili su hram svoga života troje slugu Božjih, koje imam danas radost uzdignuti na čast oltara: Vilmos Apor, biskup i mučenik; Ivan Krstitelj Scalabrini, biskup i utemeljitelj misionara i misionarki sv. Karla, i Marija Vicenta od sv. Doroteje Chavez Orozco, utemeljiteljice ustanove Službenica Presvetoga Trojstva i siromaha.
Blisko sudjelovanje u Kristovu otajstvu, novom i savršenom hramu u kojem se ostvaruje punina zajedništva između Boga i čovjeka (usp. Iv 2,21), ističe se u pastoralnom služenju blaženoga Vilmosa Apora, čiji život bijaše okrunjen mučeništvom. Bijaše on “župnik siromaha”, služenje koje je nastavio kao biskup za vrijeme mračnih godina drugoga svjetskog rata, djelujući kao velikodušni dobročinitelj potrebitih i branitelj svih koji su bili progonjeni. Ne bojte se podići glas da žigošete, uime evanđeoskih načela, nepravde i nasilja protiv manjina, osobito protiv židovske zajednice!
Na sliku Dobroga Pastira koji daje svoj život za svoje ovce (usp. Iv 10,11), novi je blaženik sam živio prianjanje uz vazmeno otajstvo sve do najviše žrtve života. Njegovo se ubojstvo dogodilo upravo na dan Velike subote: bijaše smrtno pogođen dok je branio svoje stado. Tako je, po mučeništvu, iskusio vlastitu jedinstvenu Pashu, prošavši herojsko svjedočasntvo ljubavi prema Kristu i solidarnosti s braćom u kruni slave obećanoj vjernim slugama. Herojsko svjedočanstvo biskupa Vilmosa čast je u povijesti plemenitoga mađarskog naroda i danas se predlaže na divljenje cijele Crkve. Neka ona hrabri vjernike slijediti Krista bez pridržaja u vlastitom životu. To je svetost na koju je pozvan svaki krštenik!
“Hram je Božji svet, a to ste vi” (1 Kor 3,17). Opći poziv na svetost trajno se osjećao i bio življen ponajprije od samoga svetog Ivana Krstitelja Scalabrinija. Volio je često ponavljati: “Da mi je posvetiti sebe i sve povjerene mi duše!” Čeznuti za svetošću i predlagati je svima koje je susretao bila je njegova prva briga.
Duboko zaljubljen u Boga i izvanredno pobožan Euharistiji, znao je prevesti razmatranje Boga i njegova otajstva u snažno apostolsko i misionarsko djelovanje, postavši sve svima da bi navještao Evanđelje. Taj njegov žar za kraljevstvo Božje učinio ga je revnim u katehezi, u pastoralnom i karitativnom djelovanju osobito prema najpotrebitijima. Papa Pio XI. ga je prozvao “apostolom katekizma” zbog zauzetosti kojom je u svim župama promicao metodičku pouku crkvenoga nauka kako djeci tako i odraslima. Zbog svoje ljubavi prema siromasima, osobito prema izbjeglicama, postao je apostolom brojnih sunarodnjaka prisiljenih iseliti se, često u teškim uvjetima i sa stvarnom opasnošću da izgube vjeru: njima bijaše otac i sigurni vođa. Možemo reći da je blaženi Ivan Krstitelj Scalabrini snažno živio vazmeno otajstvo ne po mučeništvu, nego služeći Kristu siromašnom i raspetom u tolikim potrebitima i patnicima koje je ljubio srcem pravoga pastira solidarnog s vlastitim stadom.
Dagocjeni hram Presvetoga Trojstva bila je snažna i ponizna duša nove meksičke blaženice Marije Vincente od sv. Doroteje. Potaknuta Kristovom ljubavi, koja je u Crkvi uvijek živa i prisutna, posvetila se služiti mu u “siromašnim bolesnicima”, kako ih je ona majčinski zvala. Bezbrojne poteškoće i suprotnosti svladavala je snažnim značajem, oslanjajući se poslušno na Boga koji ju je učinio temeljnim kamenom ustanove Službenica Presvetoga Trojstva i siromaha što ju je nova blaženica ustanovila u gradu Guadalajari da skrbi za one koji oskudijevaju, siromašne i potrebite.
Njezin blistavi primjer, prožet molitvom, služenjem bližnjima i apostolatom danas se nastavlja u svjedočenju njezinih kćeri i tolikih osoba dobra srca koje nesebično rade naviještajući u bolnicama i klinikama radosnu vijest Evanđelja.
Prvo čitanje ulomka iz Knjige proroka Ezekiela govori o znaku vode. Voda je za nas združena sa sakramentom krštenja i znači krštenje na novi život u Kristu. Danas, proglašavajući blaženima Vilmosa Apora, Ivana Krstitelja Scalabrinija i Mariju Vicentu od svete Doroteje Chavez Orozco, želimo zahvaliti Bogu za milost njihova krštenja i za sve ono što je On izvršio u njihovu životu: “… ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Iv 3,5).
Evo, ti blaženici, nanovo rođeni od Duha Svetoga, ušli su u kraljevstvo Božje, i Crkva to danas svečano naviješta i potvrđuje. Izgrađena na temelju Krista, kršćanska se zajednica raduje zbog uzvišenja ove svoje djece i uzdiže u nebo pjesan zahvale za plodove dobra ostvarenih zahvaljujući njihovu posvemašnjem prianjanju uz volju Božju.
Poduprta njihovim svjedočanstvom i njihovim zagovorom, Crkva zajedno s Djevicom Marijom, Kraljicom apostola i mučenika, s pouzdanjem gleda prema budućnosti i zanosno se upućuje prijeći prag novoga tisućljeća, proglašujući da je Krist jedini Otkupitelj čovječanstva: jučer, danas i uvijek. Amen!

Novim blaženicima Papa je toga dana posvetio i završetak govora prije Aneđelova pozdravljenja:

Na kraju ovoga drugog tisućljeća žurna je potreba uzdići pogled u visinu, Darivatelju svakoga savršenog dara, da bi se priznalo sve što dolazi od njegove providnosne i milosrdne ljubavi. Ali Bogu se ne može, ukoliko smo kršćani, zahvaliti bez zauzetosti u djelovanju da bismo priširili u svaki društveni sloj poštovanje i solidarnost prema braći, osobito prema onima koji su najnezaštićeniji i najpotrebitiji. Primjer novih blaženika glede toga veoma je rječit i ohrabrujući.
Dan zahvale velika je prigoda našim zajednicama razmišljati o obnovi crkvenog navještaja “socijalnog Evanđelja” i potpunije vrednovati rad i svaki ljudski napor u službi nauma Boga Stvoritelja i Otkupitelja.
Povjerimo Mariji, po troje novih blaženika, te svoje osjećaje i želje. Neka nas Djevica, Majka Crkve i Kraljica svih svetih primi pod svoju zaštitu i vodi u našem životnom hodu i kršćanskom svjedočenju.