Prva misa nakon 10 godina

Dragalovci, 2002. (IKA/TABB) – Vjernici župe Dragalovci, koja se nalazi na pola puta između Banja Luke i Doboja, a pripada dobojskoj općini, prvi put nakon punih deset godina mogli su proslaviti svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika sv. Leopolda Bogdana Mandića. U nedjelju 12. svibnja misu je predvodio banjolučki biskup Franjo Komarica zajedno s vlč. Josipom Jerkovićem, župnikom iz susjedne župe Kulaši i upraviteljem župe Dragalovci. Na misi je sudjelovalo tridesetak vjernika. Biskup je blagoslovio privremeni bogoslužni prostor u dijelu nedavno vraćene devastirane župne kuće, kojeg se do ovog blagdana uspjelo obnoviti.

Okupljeni vjernici bili su vidno uzbuđeni i ganuti do suza, kad je župnik Jerković na početku mise, pozdravljajući biskupa rekao: “Sveti Leopold Bodan Mandić se nakon desetogodišnjeg progona ponovno vratio u svoju župu Dragalovce”. Pročitao je devet imena župljana, uglavnom starijih osoba, koji su u ratu ubijeni, “ni krivi ni dužni u svojim kućama”. Za njih, kao i za posljednjega dragalovačkog župnika Marka Šalića, koji je umro nakon dvomjesečnog mučenja u logoru u Doboju, gdje su bili zatvoreni i mnogi drugi Dragalovčani, biskup Komarica je sve okupljene pozvao na molitvu. U homiliji je biskup govorio o sv. Leopoldu kao “izabranom služitelju Božjeg milosrđa i praštanja, koji i nama može pomoći da molimo Boga i bližnje za oproštenje, ali i sami da opraštamo ljudima njihove slabosti i grijehe”. Istaknuvši da se tek na temelju istinskog praštanja i milosrđa može graditi budućnost koja će biti Boga dostojna, biskup Komarica je potaknuo nazočne vjernike, među kojima je bilo i više pravoslavnih kršćana, da “poput sv. Leopolda Bogdana Mandića budu djelitelji praštanja i pomirenja, molitelji i graditelji jedinstva među katoličkim i pravoslavnim kršćanima”.

Na kraju mise bilo je posebno čašćenje moći sv. Leopolda, koje se uspjelo spasiti. Uslijedio zajednički objed za sve. Biskup Komarica je dodatno ohrabrio to malo stado preostalih Kristovih vjernika, kojem su se pridružile samo tri povratničke obitelji, da i dalje njeguju međusobnu solidarnost, te da mole Boga kako bi se u dogledno vrijeme vratili svi prognanici i izbjeglice, koji to žele i kako bi se i njihova župna crkva koja je donedavna služila kao štala onima koji su stanovali u župnoj kući, ponovno sanirala i bila osposobljena za redovno bogoslužje. Radom na njoj su već započeli, pa se mole i svi iseljeni Dragalovčani da prema svojim mogućnostima pomognu gradnju svoje “bijele ljepotice” te tako omoguće i u “novom stoljeću stanarsko pravo Isusu u svome rodnom mjestu”, kako je to istaknuo biskup Komarica.