Karakoš, (IKA) – Debela naslaga čađi koja pokriva crkvene zidove ne može sakriti natpis „Islamska država”. Vatra je uništila nekoliko keramičkih pločica, klupe su razbacane, krov djelomično urušen, ali katedrala Bezgrešnoga začeća još uvijek stoji u središtu grada Karakoš.
Nakon dvogodišnje okupacije samozvane Islamske države, u katedrali ponovo odzvanjaju crkveni hvalospjevi na aramejskom jeziku u najznačajnijem kršćanskom gradu u Iraku, javlja agencija Asianews a prenosi Radio Vatikan.
Sirijsko-katolički nadbiskup Mosula, Kirkuka i cijeloga Kurdistana mons. Petros Mouche ističe da je katedrala Bezgrešnoga začeća simbol za sve iračke katolike. Kažem vam da se narod ne bi htio vratiti da je katedrala srušena, kazao je nadbiskup, koji se u nedjelju u pratnji nekoliko svećenika ponovno vratio u Karakoš za slavljenje prve mise nakon dvogodišnje okupacije grada, a u propovijedi je prozvao one koji su spalili grad u kojem se rodio prije 73 godine.
Danas smo se okupili ovdje da grad očistimo od svih tragova samozvane Islamske države čije smo mržnje bili žrtve.
Nema velikih i malih ljudi, ne postoje kraljevi ni robovi. Taj mentalitet mora iščeznuti, kazao je nadbiskup gledajući malobrojne vjernike, odnosno kršćanske dragovoljce i političke predstavnike.
Grad, pun naoružanih vojnika, bez svojih uobičajenih stanovnika, oslobođen prije tjedan dana, nosi ožiljke žestokih borbi.
Posvuda su zapaljeni automobili, fasade kuća izrešetane projektilima i crne od dima, a još se u daljini čuju odjeci pucnjave i tutnjava borbenih zrakoplova. O. Majeed Hazem gotovo je siguran da ova prva misa „označava novi početak, te da svijetu očituje kršćansku otpornost, unatoč podnesenim nepravdama”.
S jedne strane u dvorištu pred katedralom ima stotinjak grmova, a s druge su jedva uspravni ciljnici; džihadisti su dakle u katedralnom predvorju vježbali gađanje. Ništa nisu poštovali, posvjedočio je Imad Michael koji je kao sedamdesetogodišnji dobrovoljac branio Ninivsku dolinu. Oni nisu muslimani, oni su nevjernici, ustvrdio je Imad Michael.
Četrdeset godina mlađi Michael Jelal, sa strojnicom na ramenu i umorom u očima, nada se brzom povratku naroda. Prije sam imao mnogo prijatelja, svi su otišli u druge zemlje, kazao je.
Mnoge su humanitarne organizacije dolazile u posjet i predlagale nam da idemo u Libanon, Australiju ili Kanadu, ali ja sam odbio. Želimo da se naše obitelji vrate ovamo, želimo da se vrate i oni koji su otišli u tuđinu. Prije povrataka ljudi, trebat će grad očistiti od mina koje su posijali džihadisti. Jednu su crkvu pretvorili u tvornicu eksplozivnih naprava. Ljudi se žele vratiti, ali žele da se obnove infrastrukture. Prije obnove infrastruktura, grad treba očistiti od mina, ustvrdio je nadbiskup Mouche prije nego je krenuo prema Erbilu, gdje živi kao izbjeglica.

.