Požega, (IKA) – Na Dušni dan, spomendan svih vjernih mrtvih, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 2. studenoga euharistijsko slavlje u požeškoj katedrali za sve vjerne mrtve grada Požege. Ovim slavljem, kazao je biskup, želimo naše preminule, zatim sve građane grada Požege koji su u njega za svoga života ugradili ono najbolje što su znali i mogli prikazati Bogu živome, darovatelju života, da ih on nagradi svojom vječnošću. U taj čin ljubavi i molitve, dodao je, želimo uključiti i sve svećenike, redovnike i redovnice koji su djelovali u ovom gradu, sve one koji su u javnom život vršili požrtvovno svoju službu za opće dobro, a na poseban način želimo se sjetiti naših poginulih branitelja te ih sa zahvalnošću povjeriti Bogu jer njihovoj žrtvi zahvaljujemo slobodu i dostojanstvo koje živimo.
U propovijedi biskup je istaknuo da unatoč tome što je smrt toliko svakidašnja i opipljiva stvarnost mi ne uspijevamo prodrijeti u njezinu tajnu. Međutim, mi ne samo da ne znamo ništa o smrti nego mi ne možemo puno više reći ni o životu, ni o tome od kuda život, zašto sam se rodio baš sada i baš na ovom mjestu itd. Tajna života u koju ne možemo prodrijeti završava s još težom tajnom smrti, zaključio je biskup, dodajući da na ova pitanja ipak odgovore nudi Isus Krist. Sveti Pavao, objasnio je biskup, smrt stavlja u odnos prema Isusu Kristu koji je odnosna točka s koje treba gledati i na život i na smrt. Križ na kojem se očitovala Božja ljubav razriješio je zagonetku smrti i našu smrtnu sudbinu pretvorio u pobjedu života. Na taj način, očima vjere, trebamo gledati i svoje preminule koje smrt nije odvojila od života nego su zahvaljujući uskrsnuća Isusa Krista postali pobjednici života.
Po završetku euharistijskog slavlja biskup, svećenici, predstavnici Hrvatske vojske i policije, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te drugih crkvenih i svjetovnih udruga zajedno s ostalim vjernicima sišli su kriptu požeške katedrale. Tamo je biskup prvi puta predvodio zajedničku molitvu u počast svih vjernih mrtvih grada Požege, osobito palih branitelja. “Želimo na Spomendan svih vjernih mrtvih na ovom mjestu izraziti svoju ljubav, poštovanje i zahvalnost prema preminulima našega grada i naše biskupije. Tijekom stotinu i osam godina, od 1760. do 1868. godine, ovdje je u svećeničkoj kripti (ili kako je crkveni dokumenti latinski nazivaju Cripta Clericorum ili Cripta Sacerdotum) ispod svetišta položeno četrdesetak preminulih svećenika. Prvi među njima bio je 1760. godine Ivan Ladislav Kukec, rektor Požeškog sjemeništa, smještenog u zgradi današnjeg župnog stana. Posljednji pak bio je Ivan Petrović, pokopan 1861. godine. Među tim svećenicima nalaze se župnici župe sv. Terezije Avilske, jedan od njih je i Luka Pejaković, koji je župnikovao gotovo pedeset godina i bio član Požeškoga Subalternog konzistorija. Tu su i nekadašnji isusovci i pavlini, koji su bili u Kolegiji a nakon ukinuća svojih redova ostali djelovati u Požegi kao dijecezanski svećenici te jedni bili profesori u Požeškoj gimnaziji a drugi župnici. Po njima je ovdje na svoj način prisutna povijest grada Požege u svojim obnoviteljskim naporima nakon oslobođenja od Osmanlija. Spomenimo se i župnika Davida Mežnara, Franje Svirčića, Franje Sviranića; svećenika direktora požeške gimnazije Melkiora Španića i Đure Fekete, profesora Gimnazije Mateja Klešića i Gerarda Šestaka. Ovdje su pokopani i neki drugi svećenici, župnici iz Broda, Sekenderovaca i Oriovca te više požeških kapelana i bogoslova. Uključimo u svoju molitvu i dvadesetoricu preminulih svećenika naše Požeške biskupije u tijeku deset godina njezina postojanja, među kojima je i preč. Josip Dumić, župnik župe sv. Terezije, a posljednji je preč. Alojzije Stanek, umirovljeni župnik iz Nove Bukovice”, istaknuo je požeški biskup. U kripti ispod središnjeg dijela katedrale, dodao je biskup, pokopano je oko 200 građana grada Požege. Kada se godine 2004. krenulo s njezinim uređenjem zatečeni su svi ljesovi svećenika i drugih građana poslagani jedni iznad drugih na podu kripte u raspadajućem stanju. Posmrtni ostaci svećenika sabrani su i položeni u iskopana grobna mjesta u podu kripte s desne strane a posmrtni ostaci građana položeni su u pod s lijeve strane, što je označeno posebnim natpisima.