Zagreb, (IKA) – Sudionici 29. Europskog susreta mladih okupili su se 28. prosinca na Zagrebačkom velesajmu na zajedničkoj večernjoj molitvi.
Tom je prigodom svoje razmatranje izrekao brat Alois, prior zajednice iz Taizea. Na početku razmatranja napomenuo je kako je Europski susret, koji se odvija ovih dana u Zagrebu ispunjenje dugog očekivanja. Jer, već su 70-tih godina mladi iz Hrvatske pitali kad će se susret održati u njihovoj zemlji. Danas, napokon možemo reći: “Hvala Zagrebe na gostoprimstvu!” rekao je brat Alois na hrvatskom jeziku.
Nastavio je razmatranje pitanjima koje muče mnoge mlade: kakva će biti moja budućnost; kakva će biti budućnost naših društava, naših zemalja? Materijalna nesigurnost raste, čak i u našoj imućnoj Europi. Nezaposlenost koja mnoge tjera u iseljeništvo, nasilje, vapijuće nepravde, poremećaji u okolišu – sve to potresa povjerenje. Ogromne nejednakosti hrane strah od budućnosti, istaknuo je brat Alois. No, ipak brojni su znakovi nade. Ovih nam je dana dano vidjeti jedan od njih: toliko je mladih spremno učiniti vidljivijim jedinstvo ljudske obitelji, oni ne žele ostati pasivni, već se zaputiti s nadom da je budućnost mira moguća, rekao je brat Alois. Ovih ćemo se dana pitati gdje pronaći snage s hrabrošću i s povjerenjem suočiti se s našom osobnom budućnošću, s budućnošću naših društava, s budućnošću Crkve? Za to je važno prisjetiti se da je Bog prisutan u povijesti, u povijesti svijeta, kao i u našoj osobnoj povijesti, podsjetio je brat Alois, te se prisjetio nedavnog posjeta Kolkati. Taj je grad pun životnosti i domišljatosti, ali isto krije toliko ljudske patnje. Prirodno, u nama se javlja pitanje: Zašto se ti, Kriste Isuse, koji si uskrsnuo od mrtvih, zašto se ne pokazuješ učinkovitijim naspram patnji, naspram podijeljenostima i nerazumijevanju među ljudima? upitao je brat Alois, te nastavio: odgovor na ovo pitanje ne može biti teorija, već od nas traži djelovanje. Pismo iz Kolkate, koje ste danas primili, želi naznačiti jedan put, istaknuo je brat Alois te dodao da se u njemu nalazi poziv: “Odabrati da ljubimo, odabrati nadu!” Taj odabir zahtijeva sudjelovanje cijelog našeg bića. Svoje prvo razmatranje u Zagrebu završio je riječima: “Mi, sa svoje strane, možemo snažno djelovati. Da, odabrati da ljubimo, odabrati nadu: evo puta na kojem sve nas Bog poziva da ustrajemo. Tu ćemo naći smisao svog života, i radost. I shvatit ćemo da nas je Bog već odabrao, On koji nas je prvi ljubio”.