Prvi broj glasila postulature sl. Božje Marice Stanković
Poruka vedrine
Zagreb
Glasnik je nazvan "Poruka vedrine"
Zagreb, (IKA) – Postulatura službenice Božje Marice Stanković objavila je prvi broj svog glasila pod nazivom “Poruka vedrine”. U uvodniku, uredništvo pojašnjava zašto baš takav naziv glasilu. Prvi razlog je upravo nevjerojatna podudarnost svih svjedočanstava i sjećanja na Maricu Stanković u jednome: ona je cijelim svojim bićem, svojom pojavom, nastupom i prijateljskim pristupom ljudima, čak i u danima teške patnje zračila vedrinom, radošću i pouzdanjem. I iz logora poticala je svoje na kršćansku radost. Drugi razlog ovom naslovu može se potražiti u knjizi o povijesti i djelovanju orlovstva i križarstva „Mladost vedrine” koju je Marica objavila usred II. svjetskog rata. Uredništvo dodaje, da se ni našim mladima danas usprkos svega napretka ne smiješi sigurna, neopterećena budućnost. Možda je baš nama danas na poseban način potrebna Maričina poruka o vedrini koja ne počiva na krhkim ljudskim dosezima, nego se temelji i raste na pouzdanju u Gospodina.
Nakana glasila je obavještavati o svim koracima u kanonskom postupku za uzdizanje službenice Božje na čast oltara. U ovom broju donosi se osvrt na otvaranje procesa i na neke važnije početne događaje. Tako je objavljen faksimil proglasa kauze beatifikacije službenice Božje Marice Stanković, što ga je 19. listopada 2006. godine potpisao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Kronološki prikaz događanja donosi postulator mr. Milan Pušec.
Više priloga približavaju život Marice Stanković. Tako glasilo donosi prilog vezan uz godinu 1938., tj. početak Zajednice suradnica Krista Kralja. Fra Bonaventura Duda piše o prvoj Maričinoj knjizi „Mladost vedrine”. Zanimljiv je i prilog o jedinstvenom svjedočanstvu iz Krašića uz koji se nalazi i pismo što ga je o smrti Marice Stanković suradnicama Krista Kralja uputio kardinal Alojzije Stepinac. Tu su još svjedočanstva nekadašnjih logorašica, te kraći prikaz knjige „Adventska čežnja/Božićni dolazak” nastala temeljem tekstova nađenih u rukopisnoj ostavštini, kao i knjige Žarko Brzića „Nasmijano lice”.