Marko Antun de Dominis (Rab 1560. – Rim 1624.), bio je neko vrijeme senjski biskup, potom splitski nadbiskup i primas Dalmacije i Hrvatske, djelatnik u Engleskoj oko crkvenog jedinstva, povratnik i pokajnik u Rimu, posthumno osuđen od Inkvizicije i predan civilnoj vlasti da mu mrtvo tijelo sa slikom i knjigama spali 21. prosinca 1624. u Rimu na Campo dei fiori, okupljalištu Rimljana, teolog pomirenja s kršćanskim Zapadom. Vođen od mladosti zamisli oko crkvenog jedinstva između Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, u svojem veledjelu “De Republica Ecclesiastica” (London 1617, Heidelberg 1618, Frankfurt 1620, Hanau 1622) predlaže kao ključ za prevladavanje razjedinjenosti Crkava biskupsko kolegijalno ustrojstvo Crkve, nasuprot papinskom monarhijskom uređenju. Izmiren s Rimom, priznaje Papin primat, ali i ne odustaje od biskupskog kolegijaliteta. Time je pretekao Drugi vatikanski koncil koji je utvrdio nauk o biskupskom kolegijalitetu. O Marku Antunu de Dominisu trojica Hrvata pisala su doktorske disertacije. Dvojica u inozemstvu i na stranom jeziku. Prvi je bio Mijo Tumpić, koji je 1935. godine na Papinskom sveučilištu Gregorijani u Rimu napisao disertaciju na latinskom o otkrivenom de Dominisovom rukopisnom kodeksu gdje de Dominis preispituje, pomiren s Rimom, svoje djelo “De Republica Ecclesiastica”. Naslov Tumpićeve disertacije je “Marci Antonii de Dominis De Retractationibus in Rem publicam ecclesiasticam libri X, ad fidem codicis manuscripti in Bibliotheca Vaticana reperti, Romae 1935.”. Drugi je bio Franjo Pšeničnjak koji 1973. brani također u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijani latinski pisanu doktorsku disertaciju o biskupskom kolegijalitetu u misli M. A. de Dominisa. Naslov disertacije je: “Doctrina M. A. de Dominis de episcopatu. Conceptio de “aristocratico” regimine in Ecclesia, Romae 1973″.
Treći doktorat je prvi pisan na hrvatskom i obranjen u Hrvatskoj doktorski rad o de Dominisu. Doktorsku disertaciju je izradila Vesna Tudjina Gamulin iz Povijesnog instituta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pod vodstvom dr. Branka Despota. Naslov disertacije je “Ekleziološko-politološka misao Marka Antonija de Dominisa”. Disertacija sadrži u uvodu naznaku osnovnog problema, pregled stanja istraživanja i arhivskih fondova. U slijedećem dijelu je životopis de Dominisov prema arhivskim istraživanjima i Dominisov opus. Treći dio sadrži Dominisovu ekleziološko-politološku misao i Dominisov doprinos razvoju ekleziološko-politološke misli i na kraju dolaze prilozi izvora i bibliografija. Disertacija je javno obranjena na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 5. prosinca pred ispitnim povjerenstvom u sastavu dr. Neven Budak, dekan Fakulteta, predsjednik; dr. Branko Despot, mentor/moderator; professor emeritus dr. Ivan Golub s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prvi član Povjerenstva; professor emeritus dr. Danilo Pejović, drugi član Povjerenstva; i dr. Nikola Skledar, znanstveni savjetnik Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, treći član Povjerenstva.
Nikola Bulat predavač na Teologiji u Splitu, oko 1970. počeo je raditi doktorsku disertaciju “Nauk Marka Antuna de Dominisa o sakramentima općenito, posebno o Euharistiji pod ekumenskim vidom” na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, pod vodstvom dr. Goluba. Izradio je prvi dio disertacije i dobrim dijelom drugi, no teška bolest ga je priječila da dovrši rad. Za de Dominisovu 400. obljetnicu stupanja na splitsku nadbiskupsku, metropolijsku i primasku stolicu, Bulatov nasljednik na Katedri dogmatske teologije dr. Mladen Parlov, objavio je prvi i drugi dio nedovršene Bulatove doktorske disertacije s ostalim njegovim po časopisima objavljivanim radovima pod naslovom “Nikola Bulat, Crkva i sakramenti u misli Marka Antuna de Dominisa”, Split 2002. (ika-ig/kj)