Zadar, (IKA) – O temi „Brak – zajednica za dvoje, komplikacija za troje” na prvom Katehetskom danu kojeg su organizirali studenti Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru u petak 25. svibnja održana su četiri predavanja o braku iz perspektive teologije, filozofije, sociologije i etnologije. Na susretu u Studentskom klubu Božo Lerotić u Zadru održanom u sklopu studentskih projekata koje financira Studentski zbor zadarskog Sveučilišta, doc. dr. Danijela Birt održala je izlaganje „Pokusni brak-etnološki mit ili stvarnost?”, mr. Nensi Segarić govorila je o temi „Brak u suvremenom društvu: sociološki pogled”, doc. dr. Arkadiusz Krasicki održao je predavanje „Sklerokardija u braku”, doc. dr. Klara Ćavar govorila je o razlozima ništavosti ženidbe u kanonskom zakonodavstvu, doc. dr. Marko Vučetić iznio je filozofski aspekt braka. Odabir teme braka je zbog održavanja Trećeg nacionalnog susreta obitelji u Solinu te Godine očinstva i majčinstva u Zadarskoj nadbiskupiji.
Brak i obitelj postaju krhkiji, ali su i dalje jako važni, rekla je mr. Segarić. Navela je statističke podatke koji potvrđuju kako stigma o razvodu slabi. U Hrvatskoj je 1950. g. bilo 37 995 sklopljenih brakova, a razvedenih 3 137. God. 2014. sklopljen je 19501 brak, a razvedenih je 6570 brakova. Pomaknula se i prosječna starost u sklapanju prvog braka. Kod žena je 1970. g. bila 21,6 godina, kod muškaraca 25,5, a 2014. g. kod žena 28,1, a kod muškaraca 30,9 godina. Prosječna starost majke pri prvom porodu 1960. g. bila je 23,5 godina, a 2014. g. 28,4 godine. Mr. Segarić navela je da su alternative braku porast samohranih kućanstava, ponovno sklopljen brak, rekonstruirana obitelj (jedan partner ima dijete iz prijašnjeg braka), odsutni očevi uslijed ekonomske nesigurnosti. Prije je brak bio samorazumljiv, no više nije tako. Žene i muškarci žele zadovoljiti svoje profesionalne potrebe i sve postaje predmet pregovora: ljubav, intimni odnosi, novac, djeca.
Pojam sklerokardija dr. Krasicki protumačio je kao skleroza, a znači zaboravljanje, nestajanje, stvrdnuto srce. Bog je imao koncept braka, ali mi smo ga zaboravili, nastaje okorjelost srca, rekao je dr. Krasicki. Temeljni tekst o ženidbi je u Markovom evanđelju (Mk 10, 1-12), kad farizeji ujedno pitaju Isusa je li mužu dopušteno otpustiti ženu. U tom je ulomku i osvrt na Ponovljeni zakon (Pnz 24,1-3) kad je Mojsije dopustio otpustiti ženu ukoliko učini preljub. Evanđelist Matej kaže da razlog rastave može biti bludništvo. „Kada se dopušta otpuštanje žene, to je zbog ljudskih slabosti, ali to udaljuje od Božjeg plana bračnog života. Isus otklanja mogućnost rastave. Isus vraća na prvu misao, kako je bilo s brakom od početka. U Svetom pismu postoji plan kako je Bog zacrtao muškarca i ženu. Odnos Boga prema čovjeku je isti odnos kao muža prema ženi. Ženidba je jedna, nerazrješiva i ne prestaje ukoliko je valjano sklopljena. Brak je svakodnevno umiranje sebi poradi druge osobe”, rekao je dr. Krasicki.
Dr. Ćavar govorila je o ženidbi u kanonskom pravu i razlozima ništavosti ženidbe. Prema crkvenom kanonskom pravu, ženidba je zajednica između jednog muškarca i jedne žene. Pravno, ženidba je bilateralni ugovor. Kad je sklapaju dvije krštene osobe ženidba je sakrament i to joj daje posebnu čvrstoću odnosno nerazrješivost. Ženidba nastaje privolom kod sklapanja ugovora, voljnim pristankom muškarca i žene. „Morate znati što je ženidba, što se od vas očekuje, koja je vaša zadaća, uloga kao ženidbenog druga. Morate razumom spoznati što je ženidba, a onda voljom htjeti to što ste razumom spoznali. Trebaju biti sukladni razum i volja”, rekla je dr. Ćavar. U ženidbenom kanonskom pravu postoje tri veća razloga zašto ženidba može biti ništava. Ako osoba ima neku zapreku, drugi razlog je kanonski oblik, znači sklapanje ženidbe u određenom pravnom obliku, kao katolici po obredu koji je odredila Crkva. Treće, ženidba mora biti voljni čin na koji se slobodno pristaje. Najveći broj ništavih ženidbi je iz nevaljane privole, rekla je dr. Ćavar. Prema kanonu 1095, ženidbu nisu sposobne sklopiti osobe poremećenog psihičkog stanja koji nemaju uporabu razuma, zatim oni koji nemaju dovoljnu kritičku sposobnost i dobru procjenu bitnih ženidbenih prava i dužnosti, što je jedan od najvećih razloga ništavosti ženidbe. To su osobe koje nisu emocionalno zrele i to je najčešći razlog proglašenja ništavosti ženidbe, rekla je dr. Ćavar. „Afektivna nezrelost znači egocentrizam, narcisoidnost. Potrebna je zrelost kojom se može prihvatiti druga osoba i zrelost za zajednički život koji je usmjeren dobru ženidbenih drugova, rađanju i odgajanju potomstva. Netko tko je narcisoidan ne može živjeti dobro ženidbenog druga jer to znači i dobro druge osobe. Bitna je ljubav. Kada nekog volite, spremni ste se žrtvovati, a zato morate biti emocionalno zreli”, istaknula je dr. Ćavar. Naglasila je da je za ništavost braka na crkvenom sudu potrebno utvrditi da je taj razlog postojao prije i u trenutku sklapanja ženidbe, npr. zablude, zlonamjerna prevara ako osoba sklapa brak, a unaprijed zna da ne može imati potomstvo i to prešuti zaručniku, misleći da partner onda neće pristati na ženidbu.
Dr. Vučetić govorio je o braku u kontekstu suprotstavljenosti esencijalizma i egzistencijalizma. „Esencijalizam znači da je bit unaprijed dana. Kršćanstvo počiva na esencijalizmu. U kršćanstvu su unaprijed zadane forme koje postaju vaše norme. Za brak je bitno da se borite, da imate međusobno uvažavanje, ljubav, privolu. U egzistencijalističkom modelu ne znamo što će biti bitno za brak. Ne znamo kako će brak izgledati jer se u procesu borbe za društveno priznanje zajednice ujedno stvara norma te zajednice, kako bi ona trebala izgledati”, rekao je Vučetić. Pojasnio je više filozofijskih aspekata braka: prema Kierkegaardu, Sartreu, Camusu, Nietzscheu. Dr. Vučetić istaknuo je da sposobnost za brak znači biti sposoban za prihvaćanje drugoga. Bračna zajednica trebala bi biti konstruktivna, u odgovornosti i brizi prema drugome, da u braku čovjek razvija svoju ljudskost.