PRVI POSJET ZAGREBAČKOG NADBISKUPA SUBOTICI

U trodnevni i prvi posjet Subotici doputovao je u subotu 7. kolovoza zagrebački nadbiskup Josip Bozanić sa svojim tajnikom Tomislavom Markićem. Na graničnom prijelazu Batina-Bezdan dočekali su ih subotički biskup Ivan Penzeš zajedno s tajnikom subotičke biskupije Slavkom Večerinom, biskupskim ceremonijarom Andrijom Kopilovićem, te otpravnikom poslova u hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu Ivanom Starčevićem.
Na putu u Suboticu nadbiskup Bozanić zastavio se u Bajmoku, rodnom mjestu sadašnjega subotičkog biskupa i nekadašnjeg biskupa Lajče Budanovića. U župnoj crkvi sv. Petra i Pavla kršten je i sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin. Nakon kratke adoracije pred svetohraništem i molitve za proglašenje blaženim karmelićana o. Gerarda, nadbiskupa Bozanića pozdravio je domaći župnik Slavko Večerin, a potom je nadbiskup pozdravio okupljene vjernike i podijelio im nadpastirski blagoslov. Nadbiskupa su pozdravili mladi obučeni u hrvatske bunjevačke narodne nošnje i kao spomen na taj susret darovali mu sliku izrađenu u tehnici slame koja simbolizira vjeru, ufanje i ljubav.
Navečer je u subotičkoj katedrali-bazilici sv. Terezije u sklopu žetvene svečanosti Dužijance održana tradicionalna Večernja molitva. Bila je to prigoda i za prvi susret zagrebačkog nadbiskupa sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i sjemeništarcima te vjernicima. Nadbiskup je ušao u svečanom ophodu, a na početku večernjeg slavlja i molitve nadbiskupa je pozdravio domaći biskup Penzeš zaželjevši dobrodošlicu uime cijele biskupije i svoje osobno ime. “Čvrsto vjerujem da se ovaj Vaš pohod gradu Subotici i našoj biskupiji događa u duhu Vašeg gesla ‘Da život imaju’, svi vjernici ove subotičke biskupije, cijelog grada i svi ljudi dobre volje koji žive na ovim područjima”, rekao je subotički biskup. Riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je i katedralni župnik mons. Stjepan Beretić. Na početku pozdrava mons. Beretić osvrnuo se na povijest katedrale i katedralne župe, te povijest subotičke biskupije. Podsjetio također i na crkvene velikane i velikodostojnike koje je dala ta biskupija. “Pozdravlja Vas u katedrali koja zvoni hrvatskom i mađarskom pjesmom, koju pune vjernici Hrvati i Mađari. U središtu biskupije gdje slave sveta otajstva i na slovačkome i njemačkom jeziku. Gdje žive grkokatolici i pravoslavna većina”, istaknuo je katedralni župnik. Mladi u narodnoj nošnji darovali su zagrebačkom nadbiskupu cvijeće. Potom je bila Večernja molitva uz prigodnu propovijed mons. Beretića. Prije svečanog blagoslova nazočnima se obratio i nadbiskup Bozanić.
Nakon Večernje, biskup domaćin je u Biskupskom domu priredio primanje za svećenike grada Subotice i okolice, za poglavare i poglavarice subotičkih redovničkih zajednica te predstavnike mjesne samouprave i predstavnike Foruma hrvatskih institucija i organizacija. Na početku primanja nadbiskupa je pozdravio biskup Penzeš te Andrija Kopilović u ime Organizacijskog odbora Dužijance 99. Okupljenima se prigodnim riječima obratio i zagrebački nadbiskup Bozanić.
Misa u povodu završetka Dužijance
Završetak žetvenih svečanosti Dužijanca ’99. svečano je proslavljen 8. kolovoza. Proslava je započela u subotičkoj crkvi sv. Roka, gdje je prije 88 godina održana prva Dužijanca u crkvi. Naime, Dužijanca kao obiteljska svečanost završetka žetve među Hrvatima Bunjevcima u Bačkoj prastari je običaj. Godine 1911., pak, tadašnji župnik župe sv. Roka prenio je taj običaj i u crkvu. Tako je Dužijanca postala uzorom inkulturacije u tim krajevima.
Na početku slavlja nositelje ovogodišnje Dužijance, bandaša Josipa Franciškovića i bandašicu Željku Zelić s bandašima i bandašicama iz okolnih naselja i Sombora, kao i sve mlade u narodnim nošnjama, pozdravio je župnik te župe Andrija Anišić. Potom je bandašica Željka Zelić pročitala pjesmu Alekse Kokića “Bačka”. Slijedila je kratka Služba riječi te blagoslov i ispraćaj bandaša i bandašica i ostalih mladih u narodnim nošnjama.
Nakon toga svi mladi u narodnim nošnjama u svečanim zapregama krenuli su prema katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske, gdje je zahvalno misno slavlje predvodio nadbiskup Bozanić zajedno sa biskupom Penzešom, svojim tajnikom Tomislavom Markićem, župnicima Subotice i okolice, te župnicima iz Sonte i Vajske.
Na početku misnog slavlja nadbiskupa i sve goste pozdravio je biskup Penzeš. Među brojnim uglednim gostima bili su otpravnik poslova u hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu Ivan Velimir Starčević te brojni ostali veleposlanici i predstavnici veleposlanstava u SRJ. Biskup je pozdravio i sve predstavnike kulturnih, društvenih i političkih institucija Hrvata iz Subotice i Vojvodine, kao i subotičkog gradonačelnika Jozefa Kasu i ostale članove mjesne samouprave. Biskup je također na početku pozdravio i sve slušatelje Radio Subotice koji je prvi puta u povijesti Dužijance izravno prenosio svečanu zahvalnu misu. “Neka u srcima našim odzvoni zahvalnost za milost primljenu u ovogodišnjoj žetvi, a neka pravedni i milosrdni Bog primi i nas kao ugodnu žrtvu te ovo okupljanje učini još većim znakom povezivanja i čuvanja svega onog što nas povezuje, hrani i krijepi na putu života”, rekao je, između ostalog, biskup Penzeš.
Nakon toga je nadbiskup Bozanić blagoslovio “zlatne klasove” ovogodišnje žetve koje su kasnije mladi u narodnim nošnjama podijelili svim sudionicima mise.
U propovijedi je nadbiskup Bozanić istaknuo kako je došao učvrstiti i očitovati veze Katoličke Crkve u Hrvatskoj i cijeloga hrvatskog naroda s Hrvatima vjernicima koji žive u tim krajevima. Tumačeći misna čitanja zagrebački nadbiskup istaknuo je kako je Isus bio uvijek s Bogom i narodom. “Kad je čovjek blizu Boga onda je i blizu čovjeka”, rekao je nadbiskup i dodao kako je Isus uvijek uz nas da nas spasi, kao što je spasio Petra koji je počeo tonuti u oluji na moru. Istaknuo je kako su vjernici u ovim krajevima u posljednje vrijeme proživljavali brojne nevolje, ali treba vjerovati i nadati se u pobjedu dobra, jer dobro uvijek na kraju pobjeđuje, samo treba biti strpljiv i ustrajan u vjeri.
Molitvu vjernika predmolio je staratelj Dužijance 99. dr. Marko Sente. U prikaznom ophodu mladi u narodnim nošnjama prinijeli su darove za misu, a bandaši i bandašice iz Sombora i okolnih župa prinijeli su i pokazali nadbiskupu svoje ovogodišnje “krune” Dužijance, slike od slame u tehnici slame. Bandašica je prinijela velike hostije ispečene od brašna samljevenog od ovogodišnjeg žita, a bandaš je prinio “krunu” središnje Dužijance koja u predstavlja “Kuću Očevu”, rad u tehnici slame Marije Ivković Ivandekić iz Sombora koju je nadbiskup dobio na dar.
Na misi je pjevao katedralni zbor “Albe Vidaković” pod ravnanjem s. Mirjam Panžić.
Nakon mise nadbiskup je u pratnji katedralnog župnika mons. Stjepana Beretića i župnika župe sv. Roka Andrije Anišića zajedno s gradonačelnikom, članovima mjesne samouprave te veleposlanicima i predstavnicima veleposlanstava i članovima Organizacijskog odbora Dužijance ’99. pješice pošao prema glavnom gradskom trgu. Na trgu je nadbiskup Bozanić s ostalim gostima pratio dolazak svečane povorke Dužijance ’99. u kojoj su bile svečane zaprege, različita kulturno-umjetnička društva te brojna djeca i mladi u narodnim nošnjama. Na kraju povorke na trg su stigli bandaš Francišković i bandašica Zelić, koji su subotičkom gradonačelniku uručili kruh od ovogodišnjeg roda pšenice.
Nakon svečanosti na trgu, bio je svečani ručak u Hrvatskome kulturnom centru “Bunjevačko kolo”. Na početku ručka nadbiskupa i sve goste pozdravio je predsjednik Centra Bela Ivković, a na njegovu zdravicu odgovorili su nadbiskup Bozanić i opunomoćenik Starčević.
Nadbiskup se u Biskupskom domu susreo i s redovnicama grada Subotice. U Subotici žive i djeluju tri ženske redovničke zajednice: Sestre Naše Gospe – Zagreb, Kćeri Milosrđa i dominikanke. Sestre su u razgovoru s nadbiskupom predstavile svoj djelokrug djelovanja u Subotici. U tijeku razgovora, nadbiskup Bozanić potaknuo je redovnice na ustrajnost u njihovu prepoznatljivom radu u tom gradu i subotičkoj biskupiji.
Nadbiskup Bozanić prvi biskup na “Bandašicinom kolu”
U povodu Dužijance već tradicionalno se priređuje u večernjim satima i zabava za mlade pod nazivom “Bandašicino kolo”. Zabavi se ove godine pridružio i nadbiskup Bozanić, time postao prvi biskup koji se u povijesti Dužijance pridružio toj priredbi.
Prije 88 godina prvi put je Dužijancu u crkvi sv. Roka slavio tadašnji župnik mons. Blaško Rajić. Stoga od protekle godine bandaš i bandašica, članovi Organizacijskog odbora Dužijance sa župnikom te župe poslije večernje mise odlaze na grob mons. Rajića i u znak zahvalnosti polažu vijenac od ovogodišnjeg žita. Tako je bilo i ove godine. Na grobu je molitvu za blagoslov njegova groba i za pokoj duše predvodio župnik Andrija Anišić.
Na početku susreta nadbiskupa Bozanića s mladima, sve nazočne pozdravio je župnik Anišić, a uime mladih pozdravio je Darko Vukov. Obraćajući se okupljenima, zagrebački nadbiskup poručio je mladima da slijede Krista kao jedini uzor i jedinog prijatelja koji ih nikada neće iznevjeriti. Ukazujući, pak, na njihove korijene i taj divni običaj, koji su baštinili od svojih pradjedova, potaknuo ih je da budu vjerni svojim korijenima te to što su baštinili prenesu budućim naraštajima. Nadbiskup je ohrabrio mlade da vjeruju i nadaju se boljoj budućnosti uzdajući se u svoga najvjernijeg i svemoćnog prijatelja Isusa Krista.
U župnom dvoru nadbiskup Bozanić susreo se također s članovima Organizacijskog odbora Dužijance ’99., a razgovarao je i sa članovima Uredničkog vijeća subotičkoga katoličkoga mjesečnika “Zvonik” i Izdavačkog odjela pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i duhovnost “Ivan Antunović”. Urednik “Zvonika” darovao je nadbiskupu svih 57 dosada objavljenih brojeva toga katoličkog lista, koji izlazi od 1994. godine, a koji su utemeljili svećenici Hrvati subotičke biskupije. Andrija Kopilović, predsjedavajući Instituta “Ivan Antunović” darovao je nadbiskupu sva dosada objavljena izdanja Izdavačkog odjela Instituta.
Posjet Svećeničkom domu, franjevačkom samostanu i susret sa subotičkim gradonačelnikom
Trećega i ujedno posljednjeg dana boravka u Subotici, 9. kolovoza, nadbiskup Bozanić pohodio je “Josephinum”, dom za stare i bolesne svećenike u Subotici, a zatim se u drevnome franjevačkom samostanu u Subotici susreo s tamošnjim franjevcima, gdje ga je pozdravio i izrazio mu dobrodošlicu gvardijan o. Andrija Matić. Gvardijan je nadbiskupa upoznao s poviješću samostana i s djelovanjem franjevaca u njemu. Nakon toga je nadbiskup razgledao crkvu i samostan. Iz samostana nadbiskup je otišao u subotičku vijećnicu gdje se susreo s gradonačelnikom Kasom i njegovim suradnicima s kojima se zadržao u jednosatnom razgovoru.
U 11 sati nadbiskup je susreo sa svećenicima tri subotička dekanata, a na susret s nadbiskupom došli su i svećenici bačkoga dekanata predvođeni arhiprezbiterom Jakobom Pfeiferom i dekanom, mons. Mihovilom Zolarekom. Na početku susreta svećenici su s nadbiskupom u biskupskoj kapeli izmolili Srednji čas, a potom se zadržali s njim u dužem razgovoru. Svećenici su se zanimali kako se Crkva u Hrvatskoj priprema za Veliki jubilej. Pitali su ga također što misli o ekumenizmu danas i o duhovnim pokretima u Crkvi. Svećenici su nadbiskupu uputili i neke konkretne molbe. Osobito su tražili pomoć u Biblijama, duhovnoj literaturi i revijama na hrvatskom jeziku do kojih tamošnji svećenici, a i vjernici još uvijek teško dolaze, a ako i uspiju nabaviti nekoliko primjeraka vjernicima je to gotovo nemoguće platiti. Posebna je poteškoća s Biblijama i Novim zavjetom, kojih uopće ondje nema pa su vjernici Hrvati prisiljeni kupovati pravoslavna, ćirilična izdanja Biblije, koji mogu nabaviti po vrlo povoljnim cijenama. Nadbiskup je obećao da će to pitanje potaknuti na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, a najavio je i mogućnost otvaranja posebnog ureda za kontakte za katolicima hrvatskog jezika koji žive izvan Hrvatske.
Susret svećenika završio je zajedničkim ručkom u sjemeništu “Paulinum”.
Nadbiskup Bozanić se oko 14.30 sati u pratnji subotičkog biskupa zaputio prema graničnom prijelazu Bezdan – Batina. Usput se kratko zaustavio u Somboru, u župi Presvetoga Trojstva.
Prije odlaska iz Subotice nadbiskup Bozanić je za hrvatski katolički list “Zvonik” dao izjavu o svom sudjelovanju na proslavi svečanosti Dužijance ’99. “Slušajući i gledajući sve u vezi Dužijance, mogu reći da je to uistinu lijepa manifestacija koja je s jedne strane i civilna, koja je onda i kulturna, a koja je i vjerska. Dobro je što je na početku ovoga stoljeća tako učinjeno da se lijepi običaj i kulturni pokret koji se događao oko završetka žetve, zaslugom mons. Blaška Rajića, prenio i u Crkvu. To je lijepi primjer inkulturacije koju Crkva nakon II. Vatikanskog sabora jako naglašava. S druge strane, jako je važno da kao Crkva, i osobno i kao zajednica, budemo prisutni i u kulturi. Dužijanca je prilika za vjersko-društvenu prisutnost Crkve ovdje gdje živi, u ovom gradu, u okolici, u ovoj biskupiji… Tako je to jedna vanjska manifestacija u kojoj Crkva ima također svoju vidnu ulogu. Dobro je što su tu bili prisutni i predstavnici različitih veleposlanstava i građanskih vlasti, tako Dužijanca dobiva i jedan drugi značaj. Uvijek je važno, međutim, u ovakvim zgodama da predstavnici Crkve znaju razlikovati i naglašavati ono što je više bitno od onoga što je manje bitno. U Dužijanci je to lijepo vidljivo. Tu je naime, naglašena zahvalnost Bogu koja se izražava euharistijskim slavljem, što onda lijepo nadopunjuju ostale kulturne i folklorne manifestacije. Dužijanca je ostvarenje susreta vjere i kulture, o čemu i Sveti Otac puno govori, jer vjera ulazi u život – kako bi to rekao Papa – onda kad postane kultura. Znači, kad ono što čovjek vjeruje, što čovjek osjeća i doživljuje na vjerskom planu može i kroz kulturu izreći i izraziti. U Dužijanci je također važan trenutak, koji mi je nekako posebno očit, što su protagonisti mladi. To je jako važno, jer u nekim našim tradicionalnim manifestacijama su to stariji, a mladi su dosta prisutni, no nisu glavni, a ovdje su to naročito. To je jako važno, jer to onda znači korak prema budućnosti. Gdje su mladi tu je i sutrašnjica, a ne samo prošlost. Stoga ovakvu manifestaciju, ovakvu Dužijancu treba podržavati, a da tako kažem i dobro vjerski iskoristiti”, rekao je nadbiskup Bozanić u svojoj izjavi za “Zvonik”. (aa)

Papina poruka za Svjetski dan bolesnika

U KULTURI KOJA TEŽI UKLANJANJU ISKUSTVA TRPLJENJA KRŠĆANIN JE POZVAN BRANITI ŽIVOT

Sveta Stolica objavila je poruku Ivana Pavla II. za Svjetski dan bolesnika koji se obilježava 11. veljače iduće godine. Papa u poruci ponovno promišlja “stvarnost patnje u perspektivi otajstva utjelovljenja” te poziva današnjeg čovjeka na ostvarenje konkretnih pothvata u prilog obrane života “protiv svega onoga što prijeti dostojanstvu i zdravlju osobe”.
Papa s divljenjem promatra najnovija dostignuća čovječanstva na području skrbi za bolesne, ali također ističe kako se, osobito u ovome stoljeću, proširila rijeka ljudske boli “s dodatnim patnjama nanesenim zlim odlukama pojedinaca i država”. “Mislim na ratove koje su okrvavili ovo stoljeće, mislim na bolesti poput ovisnosti o drogama, AIDS-a, bolesti prouzročenih degradacijom gradova, kriminala, eutanazije”, pojasnio je Papa. “Gospodarski i znanstveni napredak”, dodao je, “nije praćen izvornim napretkom usredotočenim na osobu i nepovredivo dostojanstvo svake ljudske osobe”. Postoje doista “teške nejednakosti” u pristupu zdravstvenim izvorima: dok cijelim narodima nedostaje najnužnija hrana za preživljavanje i nemaju čak niti osnovne lijekove, istodobno se drugdje lijekovi rasipaju.
I dostignuća na području genetike mogu postati prilika za “neprihvatljive odabire” i “bezumne manipulacije” s uznemirujućim rezultatima. Tako dok se život nastoji produljiti i stvoriti ga se na umjetni način s druge se strane već začetom ne dopušta rađanje. Stvaraju se dakle suprotnosti između kulture koja traži apsolutno savršenstvo tijela i istodobno riskira poimati život kao jednostavnu potrošnu robu, isključujući iz društva nesposobne, starije i bolesnike na samrti. Svemu se tome dodaje slabljenje vjere, što vodi do gubljenja smisla trpljenja i vrijednosti bolesnika za društvo. U kulturi koja teži uklanjanju iskustva trpljenja kršćanin je dakle pozvan braniti život i onda kada se on ukazuje krhkim, jer “život u trpljenju otvara put prema otkrivanju novih vrijednosti”. Čovjek ne otkriva sam smisao trpljenja. Samo je navještaj Krista uskrslog “sposoban preobraziti samu bolest u izvor radosti i uskrsnuća”.
Ivan Pavao II. osim toga poziva na “pročišćavanje sjećanja koje vodi prepoznavanju nedostataka onih koji su nosili ili nose kršćansko ime”, ali također podsjeća na pomoć koju je Crkva preko redovničkih zajednica i ostalih u tijeku posljednja dva tisućljeća pružala ljudima. Bolesnik uistinu može zapasti u očaj i stoga treba društvo, ljubav i pomoć osobito kada se nade umanjuju. Škola, obitelj, i sve odgojne ustanove moraju stoga raditi “na buđenju duboke osjetljivosti prema bližnjemu i njegovu trpljenju”. I Krist nije samo liječio bolesne već se “njegova ljubav prema čovjeku”, podsjeća Papa, “preobražavala u odnose pune ljudskosti”. (sa)

HIROSHIMA – NIKAD VIŠE!

Prije više od pola stoljeća svijet je obuzeo novi i užasni strah pred budućnošću, izazvan atomskim holokaustom koji su izveli američki bombarderi u Hiroshimi i Nagasakiju, 6. i 9. kolovoza 1945. Za japanski narod i cijeli svijet to je obljetnica koja se nikada ne smije zaboraviti, kako se nešto slično nikada više ne bi ponovilo. Posebno je to bolna obljetnica za katolike Nagasakija, naime prva zgrada koja je raznesena nuklearnim udarom bila je gradska katedrala u kojoj su upravo u tim trenucima bili okupljeni vjernici pripremajući se za proslavu svetkovine Velike Gospe. Poglavlje smrti u pozadini neizmjerno većeg uništenja, izvršeno, kako je tada rečeno, prema kriteriju “manjeg zla” kako bi se izbjegla još krvavija invazija saveznika na japanski arhipelag. Unatoč tome, “Little boy” i “Fat boy”, bombe koje su razorile Hiroshimu i Nagaski i koje su u ovome bezumnom kraju tisućljeća poslužile kao nadahnuće za izradu suvenira, majica pa čak i naušnica, nastavljaju uzimati teški danak u ljudskim životima. Samo protekle godine na spomenik u Hiroshimi, podignut u sjećanje na žrtve tragedije, upisana su imena još 5.000 ljudi koji su umrli od raka i ostalih bolesti prouzročenih nuklearnom eksplozijom, povećavši tako broj žrtava na 212.000.
U tome japanskom gradu na obilježavanju atomskog razaranja okupilo se 50.000 ljudi, među kojima brojni hibakushi – izraz koji na japanskom označava one koji su preživjeli nuklearnu radijaciju. Po 44. put ponovljena je skromna ali znakovita svečanost: minuta šutnje, potom sjetni zvuk zvona u 8 i 15, točno vrijeme kada je grad iščeznuo u atomskoj gljivi. Zatim pjesma djece i jato golubica u letu prema nebu: nada za mir u budućnosti i znak sjećanja na bolnu prošlost. Prošlost koja bi možda bila manje teška da su ondašnje japanske vlasti provodile manje agresivnu nacionalističku politiku. Mišljenje je to Crkve u Japanu koje je izrazio nadbiskup Nagaskija Francis Xavier Kaname Shimamoto. Izražavajući zabrinutost zbog osnaživanja ekstremističkih nacionalnih težnji na japanskoj političkoj sceni, osobito unutar liberalne stranke, nadbiskup je istaknuo kako je Crkva u svom priopćenju zatražila od japanskih vlasti da posvijeste kako je Japan bio ne samo žrtva rata, već i agresor u mnogim azijskim zemljama. “Potrebno je stoga razjasniti to pitanje, priznati naše grijehe i zatražiti oproštenje”, rekao je nadbiskup podsjećajući kako u tome posebno prednjači Crkva koja je zamolila oproštenje od biskupa i naroda koji su bili izloženi napadima Japana u II. svjetskom ratu. “Ipak riječ je o usamljenoj gesti Crkve u Japanu. Nažalost, većina japanskog naroda ostaje duboko nacionalistička i ne namjerava priznati vlastite pogreške”, dodao je nadbiskup. (sa)

AMERIČKI POLITIČARI I ZAKONODAVCI U OBRANI PRAVA OBITELJI I ŽIVOTA

Pitanja obitelji, dostojanstva života i smrti i osobito otvorena rasprava o pravnom statusu ljudskog zametka bila su u središtu pozornosti III. susreta američkih političara i zakonodavaca koji je u Buenos Airesu u Argentini od 3. do 5. kolovoza priredilo Papinsko vijeće za obitelj. Državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano uputio je uime Ivana Pavla II. sudionicima susreta poruku u kojoj se među ostalim ističe: “Obrana obitelji i života predstavlja temelj društvenog života, sposobna poštivati i promicati dostojanstva osobe i dakle temeljnih prava koji proizlaze iz same njezine naravi i poziva”. Obitelj predstavlja prvotno i povlašteno ozračje svakog prava i bez njezina iskonskog iskustva, ističe se nadalje u poruci, “samom razumijevanju osobe u svoj njezinoj veličini kao i pojmu samih ljudskih prava prijeti nestajanje ili ograničavanje na čisto individualnu perspektivu”.
“Južna Amerika”, poručio je u svom obraćanju sudionicima predsjednik Argentinske biskupske konferencije nadbiskup Parane Estanislao Karlic, “moći će postati kontinent nade, ako cijela ljudska obitelj i njegove političke vođe budu imali zajedničko etičko poimanje”.
Prvi dan susreta bio je posvećen 50. obljetnici UN-ove Deklaracije o ljudskim pravima. U svezi s tim stalni promatrač Svete Stolice pri UN-u nadbiskup Renato Martino rekao je kako je “nužno ponovo potvrditi vrijednost te deklaracije” uputivši poziv nazočnim političkim vođama da brane pravo, odnosno ostvarenje prirodnog prava, dajući obitelji naslov međunarodnog prava. Nadbiskup Martino također je primijetio “da se na sustavni način ide prema razbijanju pojma obitelji, oslanjajući se na jezovito poimanje ljudskih prava utemeljenom na individualizmu”.
Predsjednik Papinskog vijeća za obitelj kardinal Alfonso L(pez Trujillo podsjetio je da svijet niti u jednom trenutku ne smije pokleknuti u borbi za dostojanstvo osobe. Kako bi se uspješno suočilo s tom bitkom, pojasnio je, potrebno je imati viziju da je priznavanje obitelji kao temelja društva, iskonske stanice društva, ne samo retoričko. Ukoliko bi bila izuzeta iz zakonodavstava i političkih zauzimanja, to bi dovelo do tragedije uništenja naroda.
O osjetljivom pitanju ljudskog zametka i njegovu pravnom statusu govorio je, među ostalima, predsjednik Papinske akademije sv. Tome Akvinskog o. Aberlardo Lobato. On je istaknuo da ukoliko je ljudski zametak već osobno biće, njegov se pravni status mora prilagoditi toj temeljnoj stvarnosti koja je u krajnoj liniji temelj svih ljudskih prava, od kojih je na prvome mjestu pravo na život. Ako je ljudski zametak već osoba, dodao je, mora biti priznat kao takav i pozvan je sudjelovati u dostojanstvu koje mu pripada od prvog trenutka postojanja. Biti osoba je kamen zaglavni prav( novorođenog. Pravni status zametka, zaključio je o. Lobato, traži novu svijest zakonodavaca glede zrelosti ljudskog bića, koja u drugome, na osobit način nevinom, nemoćnome i onome koji započinje prve etape homo viator, priznaje osobno dostojanstvo bića, njegovih prava i njegove plemenitosti.
O “Dostojanstvu života, dostojanstvu smrti”, govorio je nadbiskup koadjutor La Plate H(ctor Rub(n Aguer koji je upozorio na kulturu smrti, koja ne poštuje dostojanstvo života, označenu pobačajem, umjetnim začećem i manipulacijama zametkom, te potpomognutim samoubojstvom (eutanazija) koja predstavlja uništenje života koji je nepravedno lišen vrijednosti.
Na završetku radova skupa sudionici su odobrili završni dokument koji bi trebao poslužiti kao svojevrsni priručnik za političara i zauzetog zakonodavca na putu nade. “Svakodnevni hod”, primijetio je kardinal Trujillo na završetku skupa, “u kojem se prihvaća novost stvaranja čovjeka u dimenziji njegova nepobitna dostojanstva”. “To je zauzimanje toliko žurnije”, primijetio je potom, “u onim zemljama koje se smatraju bogatima u kojima je natalitet praktički sveden na ništicu i gdje je nada ograničena na svjetiljčicu u tami, bez dječjih glasova koji nose nadu u bolju budućnost”. Govoreći potom o pobačaju, kardinal ga je označio kao “zločin uzdignut na razinu dostojanstva prava”.
Među temeljnim preporukama sudionicima susreta u završnom dokumentu istaknuta je obrana obitelji i života kao središte političkog djelovanja; promicanje enciklike “Evangelium Vitae” u prilog isticanja istinskih društvenih vrijednosti nasuprot individualizma i kulture smrti; stalno suprotstavljanje svakom ozakonjenju pobačaja, promicanje zakona koji priznaju ljudski zametak kao subjekt na istoj razini bilo kojeg pojedinca te primjena spolnog odgoja utemeljenog na vrijednostima obitelji i života. (sa)

3