Istina je prava novost.

PRVI PUT SLAVLJENA GRKOKATOLIČKA LITURGIJA U VARAŽDINSKOJ KATEDRALI

U godini Velikog jubileja u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM na nebo prvi put je slavljena u nedjelju 12. studenoga grkokatolička liturgija, a predvodio ju je križevački biskup Slavomir Miklovš

Varaždin, 13. 11. 2000. (IKA) – U godini Velikog jubileja u varaždinskoj katedrali Uznesenja BDM na nebo prvi put je slavljena u nedjelju 12. studenoga grkokatolička liturgija, a predvodio ju je križevački biskup Slavomir Miklovš zajedno s varaždinskim biskupom Markom Culejom i više svećenika zapadnoga i istočnog katoličkog obreda, među kojima su bili i generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Ivan Godina, dr. Zvonimir Kurečić, sudski vikar Zagrebačke metropolije i profesor istočne liturgije i teologije, kao i grkokatolički svećenik Mihajlo Simunović te grkokatolički mladomisnik Julijan Rac. U pozdravnoj riječi biskupu Miklovšu i okupljenome mnoštvu vjernika, biskup Culej kazao je kako se slavljenjem liturgije sv. Ivana Zlatoustog u varaždinskoj katedrali na blagdan sv. Jozafata Kuncevića želi pokazati i posvjedočiti jedinstvo euharistije Crkve, kojom se Bog može slaviti na različite načine. Istaknuo je da je ta liturgija znak bogatstva naše Crkve i poziv da se čuva jedinstvo euharistije u raznolikosti obreda. Naime, želja je bila da vjernici Varaždinske biskupije upoznaju duhovno bogatstvo služenja liturgije na bizantsko-slavenskom obredu, koju slave vjernici grkokatoličke eparhije. Zatim je varaždinski biskup uručio križevačkom biskupu umjetničko djelo glavu anđela za uspomenu na liturgiju u varaždinskoj katedrali, koja je slavljena na imendan križevačkog biskupa. Svečanu misu na hrvatskome i crkvenoslavenskom jeziku predvodio je biskup Miklovš, koji je u prigodnoj propovijedi, na temelju nedjeljnog Evanđelja o daru siromašne udovice, kazao kako je bilo i bit će ljudi koji s bližnjima dijele sve što imaju. Stoga ljudi koji s Bogom i bližnjima podijele i zadnji kruh zaslužuju uvijek iznova Kristovu pohvalu. Biskup Miklovš kazao je kako gledajući u svjetlu povijesti spasenja ta je udovica krasna slika same Crkve te dodao da je Crkva kao cjelina udovica, koja se uvijek žrtvuje, jer je ovdje daleko od Gospodina svoga Zaručnika, kao što to neprestano izražava i misna žrtva te je njezin život sve više i više žrtva za Boga. Propovjednik je upitao okupljene vrši li se ta žrtva čitavog života samo u bogoslužju ili se ona svjedoči i u služenju bližnjemu. Podsjetio je pritom kako je sv. Jozafat svojim životom osobno svjedočio primjer vjere, jer je živio ono što je druge naučavao. Za sve je imao otvoreno srce, bio je pristupačan i u ljubavi prema bližnjima poniznog srca te trajno spreman na praštanje i ljubav. Stoga je biskup Miklovš pozvao okupljene da se pomole sv. Jozafatu kako bi i u njihovom kršćanskom životu taj svetac svijetlio svojim primjerom, da bi u svojem životu mogli poput njega svjedočiti, ne samo riječju, već i djelom.
Na misi je pjevanje predvodio Ćirilometodski zbor u mješovitom sastavu iz Zagreba, kojim je ravnala Darijana Blaće.