Zagreb, (IKA) – U zgradi Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu u srijedu 22. lipnja održan je prvi susret članica svjetovnih instituta koji djeluju u Hrvatskoj. Susretu je prisustvovao dubrovački biskup Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života. Okupile su se članice pet svjetovnih instituta koji djeluju u Hrvatskoj, od kojih su tri instituta nastala u Hrvatskoj, a dva u Italiji, a njihove članice djeluju u Hrvatskoj. Mala franjevačka Obitelj i Misionarke Kristova kraljevstva su ženski svjetovni instituti osnovani u Italiji, a danas, osim u Hrvatskoj, djeluju diljem svijeta, dok su Suradnice Krista Kralja, Obitelj Malih Marija i Mala obitelj Bezgrešnog Srca Marijina osnovani u Hrvatskoj a djeluju i u Hrvatskoj i izvan njezinih granica.
Specifičnost pripadnica svih prisutnih zajednica je da djeluju u svijetu ne razlikujući se ni po djelovanju, ni po odjeći od drugih žena, te po posvemašnjoj diskreciji i ne spominjući da žive svoj posvećeni život kao laikinje, čije je polje evanđeoskog djelovanja – svijet u kojem žive.
Okupilo se pedesetak članica različitih zajednica i životne dobi, a došle su iz svih krajeva Hrvatske. Susret je počeo molitvom Trećeg časa iz časoslova i pozdravom biskupa Uzinića. Na susretu su sudjelovali i svećenici, duhovni asistenti pojedinog instituta, fra Mario Cifrak iz Zagreba, fra Ivan Miklenić iz Rijeke, o. Petar Sabolić, DI, iz Zagreba i o. Marko Matić, DI, iz Zagreba, a poslije podne se pridružio i fra Ljudevit Maračić, franjevac konventualac, dugogodišnji urednik katoličkog mjesečnika “Veritas”, prijatelj i dobri poznavatelj karizme osoba posvećenog života u svijetu.
Prvo predavanje “Posvećenje Bogu i svjetovnost” održala je jedna od sudionica susreta, te je premijerno prikazan kratki video uradak “Svjetovni instituti u RH” koji je u produkciji “Laudata” snimila novinarka Ana Dagelić. U filmu je svaki institut predstavljen svjedočenjem svojih članica, koje su govorile što im je svrha i kako ju ostvaruju. Sve su članice isticale važnost osobne molitve, sakramentalnog života, o svrsi svoje zajednice, njezinom poslanju i o načinu formiranja članica za iznimno zahtijevan i odgovoran život posvećen Bogu. Sve zajednice imaju zajednički temelj: prihvaćanje zavjeta čistoće, poslušnosti i siromaštva. Premda su prisutne zajednice nastajale u različitim mjestima i različitim vremenima, sve imaju zajednički cilj: osobno posvećenje i posvećenje svijeta. Kroz za njih svojstvenu sintezu svjetovnosti i posvećenja kane unijeti u društvo nove slike Kristova kraljevstva, nastojeći iznutra preobraziti svijet snagom Blaženstava. U svjetovnim institutima izuzetno je važno izgraditi vlastitu osobnost tako da osoba djeluje u suradnji s Duhom Svetim, u duhu slobode s kojim donosi važne odluke. Važna je inicijativa, kreativnost, mijenjanje sebe i svoje djelovanje u duhu crkvenog nauka, ali je u isto vrijeme potrebno dobro poznavati suvremeni svijet i u toj suvremenosti, svijetu koji joj je darovan svaka članica bilo kojeg instituta treba donositi Boga. To znači – u svijetu biti kvasac koji se ne vidi, ali daje da cijelo tijesto raste, biti sol koje ne treba mnogo, ali daje okus svoj hrani, svom svijetu. Svrha postojanja svjetovnih instituta nije odgovoriti na pitanje: “Što činimo nego “Što jesmo”.
Misu, kojom je završen prijepodnevni program, predvodio je mons. Uzinić u koncelebraciji s fra Marijom Cifrakom, fra Ivanom Miklenićem, o. Petrom Sabolićem i o. Markom Matićem, a liturgijsko pjevanje predvodile su sestre različitih zajednica, koje su pjevale koralnu misu.
U homiliji biskup Uzinić ponovio je ono što je ranije rekao u diskusiji, govoreći o tome gdje je mjesto članica svjetovnih instituta u Crkvi danas. Izabrao je tekst iz Lukina Evanđelja, u kojem Isus govori o kvascu, o zrnu koje se baca u zemlju. Sjeme gorušičino je najmanje od svih sjemenki, ali – u njemu je princip života, u njemu je život koji može i hoće izrasti u veliko drvo. Kvasac se ne vidi, ali se vidi tijesto, a kvasac koji se vidi – već je pokvaren. Članovi svjetovnih instituta upravo po toj svjetovnosti, po “bezličnosti” svog vanjskog lika (bez posebne odjeće, bez ikakva javna iskazivanja kao posvećene osobe) zapravo najviše izvršavaju svoje poslanje. “Vaš svjetovni identitet nije u činjenju, nego u življenju” evanđelja. Vi niste u svijetu uime Crkve, vi ste u svijetu kao građani, kao osobe neprocjenjivog osobnog identiteta koji proizlazi iz svoga profesionalnog života, življenja kršćanskih vrlina. “Uronjene ste u Krista i s njim služite svijetu – i tako ga posvećujete.” Zato neki svjetovni instituti u svojim konstitucijama imaju apsolutnu anonimnost, tako da nikome ne govore o svom poslanju.
“Vi niste u sukobu s časnim sestrama, vi živite svoje služenje u skladu sa svojim konstitucijama i evanđeljem, ali vaše djelovanje je u prvom redu djelovanje u svijetu, tamo gdje svećenik ne može doći ili nije dobro došao”, pojasnio je biskup Uzinić.
Podsjetio je i na riječi pape Franje upućene svjetovnim institutima: “Želim vam da uvijek zadržite tu težnju, da idete dalje, i ne samo dalje, nego dalje i usred, tamo gdje je sve u igri: politika, gospodarstvo, odgoj, obitelj… tamo! Možda ćete biti u napasti da pomislite: “Ma što ja mogu učiniti?” Kada vam dođe ta napast sjetite se da je Isus govorio o sjemenu pšenice! Vaš je život poput sjemena pšenice…, poput kvasca. Činiti sve moguće da Kraljevstvo dođe, raste i bude veliko i da bude zaklon za puno ljudi, kao drvo gorušice” (papa Franjo članovima talijanskih svjetovnih instituta, na audijenciji 10. svibnja 2014.). Zaključio je pozivom pape Franje svim posvećenim osobama: “Probudite svijet!” “Probudite Crkvu!” jer bez toga ni mi ne možemo biti ono što trebamo biti. Zahvalivši svim članicama svjetovnih instituta što jesu upravo taj kvasac i zrno gorušice usred svijeta, zaželio je da “iz tog zrna izraste stablo iz kojega će se moći hraniti ovaj svijet; iz kojega i u kojemu će moći živjeti ovaj svijet ali i Crkva koje ste vi dio zajedno sa ovim svijetom.”
Nakon homilije, kao znak obnove saveza s Bogom i jedinstva u poslanju, slijedio je zajednički čin obnove Zavjeta. Svaki institut sudjelovao je u misi: prinošenje darova, molitva vjernika, čitanje biblijskih tekstova. Slijedio je zajednički ručak, gdje su se članice različitih zajednica družile i međusobno upoznavale i iskustvima obogaćivale.
U poslijepodnevnim satima bilo je predstavljanje pojedinih instituta i njihovih karizmi u kojem je izašlo na vidjelo kako evanđeoska skrovitost i anonimnost svake pojedine članice danas obogaćuje sva područja društva, djeluju u različitim dijelovima Hrvatske, i u inozemstvu. Došle su također do izražaja činjenice na koje rijetko nailazimo i u društvenom i u crkvenom tisku: svaka zajednica nastala je suradnjom “biblijski jake žene” proživljenog identiteta svoje ženstvenosti, i svjesne odgovornosti svojoj savjesti, Bogu i Crkvi, te njezinom suradnjom s duhovnikom, s kojim je stvarala zajednicu. Zanimljivo je, također, primijetiti da su to bili redovnici – isusovci i franjevci, koji i sada djeluju kao duhovnici ili duhovni asistenti tih zajednica. Ipak, najljepše je bilo shvatiti kolikom su poniznošću, spremnošću da za svoje zvanje, za Crkvu i Isusa i pretrpe i mučeništvo, osnivateljice i članice Bogu po zavjetima predale svoje živote: svjetovni institut Suradnice Krista Kralja osnovala je Marica Stanković, hrvatska mučenica za vjeru, za koju je počeo postupak beatifikacije. Njen prvi suradnik, s kojim se susrela u Rimu je blaženi dr. Ivan Merz.