Voditelj susreta je bio Luka Suman, koji je s nekoliko prigodnih rečenica napomenuo da Vukovarski dekanat obuhvaća deset župa i devet župnika, no zajednički susreti su rijetkost. Potom je rekao: “U jesen 1999. godine  malobrojni se povratnici koji sada ponovo žive u Vukovaru, okupljaju na misu u montažnoj kapelici koja se nalazila u ruševnom dvorištu samostana… Našlo se tu i nekoliko članova pjevačkog zbora „Sv. Cecilija“, koji uz pomoć pobožnog puka, unatoč skromnim uvjetima, svojim pjevanjem oplemenjuju sveto bogoslužje’. I tako se „feniks“ vukovarskog zbora ponovo diže iz pepela. Božjom providnošću ubrzo stižu i časne sestre koje su bile profesionalne glazbenice. One podižu umjetničku razinu Zbora na višu razinu. Danas Zbor sv. Cecilije vodi s. Mirela Štraub.”

Uslijed pandemijskih okolnosti, na susretu su, uz domaći zbor vukovarske Župe sv. Filipa i Jakova, sudjelovali i zborovi iz Ilače, Iloka i Lovasa. U zajedničkom program svaki zbor predstavio se s  dvije pjesme. Prva je bila posvećena zaštitniku ili patron župe, a druga je prema slobodnom izboru karakteristična za mjesne običaje.

Za tu prigodu podijeljene su i posebne spomenice ili zahvalnice. Nakon odličnih izvedbi svih pjesama sudionici su sudjelovali na euharistijskom slavlju u kojem su svi zajedno sudjelovali, a potom je uslijedilo i zajedničko blagovanje u franjevačkoj blagovaonici gdje su se pjevači opustili u druženju i pjesmi. Svi prisutni na ovom prvom, povijesnom susretu crkvenih pjevača Vukovarskog dekanata izrazili su nadu da ovakav susret postane tradicijom za blagdan sv. Cecilije.