Metković, (IKA) – “Što nam donosi Jubilarna godina milosrđa” naslov je susreta koji je 20. veljače u kapeli Božjega milosrđa u Pastoralnom centru o. Ante Gabrića predvodio dr. don Edvard Punda sa splitskoga KBF-a.
U ovoj izvanrednoj Jubilarnoj godini milosrđa papa Franjo, papa iznenađenja, ističe da čovjeku ništa nije tako potrebno kao Božje milosrđe, jer bez milosrđa nikada ne možemo sebe do kraja prihvatiti, rekao je u uvodnom dijelu prof. Punda. Citirao je riječi iz knjige pape Franje “Božje je ime milosrđe” i knjižice “Poniznost”, naglašavajući pritom svetost pape Franje koji se priznaje grešnikom kojemu se Bog smilovao. A priznati sebe grešnikom može onaj tko je bliže Bogu, zna da ga Bog ljubi takvog kakav jest, onaj tko zna da mu je u Isusu Kristu sve oprošteno. Bog čovjeka opravdava milosrđem. Možemo biti izgubljeni i u grijehu i u vlastitoj pravednosti, čime dolazimo do odnosa milosrđa i pravednosti. Svijet je pun velikih boraca za pravednošću, a nikada toliko nepravde u svijetu. Ako bi se naš život sveo samo na tjeranje pravde vrlo lako bi uime pravde počeli činiti nepravdu drugima, riječi su pape Franje, kao i da dobri kršćani postaju kolekcionari nepravde, nazivajući sebe pravednicima.
“Nekada smo toliko opterećeni nepravdama koje nam drugi čine, da sami postajemo nepravedni. Put kršćanstva je – smatrati druge većima od sebe. Krist od nas traži milosrđe,ne osuđuje nas zato što smo nemilosrdni prema drugima; takvi smo jer nismo do kraja iskusili da je Bog milosrdan. Ponizan i mudar čovjek je onaj koji zna da može učiniti grijehe, i da, ako Bog digne ruku s njega neće biti dobar; a mi smo često uvjereni u svoju pravednost!” Bog nas traži, siguran sam, i po ovoj Godini milosrđa, a puno puta nismo toga svjesni, jer smo kršćanstvo sveli na etiku, moral, na to što mi činimo, rekao je prof. Punda.
Pojašnjavajući logo Božjega milosrđa, rekao je kako je Isus Krist radi nas sišao u najveću udaljenost koja postoji između stvorenja i Boga. Tako razumije sve naše udaljenosti, tako nam pomaže da mi možemo biti sigurni, da, koliko god bili udaljeni od Boga, u Njemu se uvijek možemo vratiti Bogu, ne na način prisile, način velike aktivnosti , nego samo puštajući Njemu da On to čini. Bog kršćanina nije oslobodio nepravdi nego mu je dao put kako podnositi nepravdu. Godina milosrđa dolazi nam u pomoć da razbije tešku sliku napornoga kršćanstva gdje se odnos prema Bogu rješava u tome koliko smo izmolili, učinili, ono što ja činim za Boga, nego Bog za mene. Milosrđe ozbiljnog vjernika, pobožnog čovjeka koji redovito ide na misu i pobožnosti, čini pravim vjernikom koje se neće uspoređivati s drugima, koji se neće držati bolji od drugih, koji će uvijek gledati sve s poniznošću. “Svi smo grešni, ako smo rasvijetljeni znamo u kojima smo stvarima grešniji. Godina milosrđa može nam pomoći da se borimo protiv tih stvari. Staviti milosrđe u središte, znači, ne baviti se toliko sobom nego dopustiti Bogu da se počne baviti nama, dopustiti Bogu da on počne ulaziti u naše srce, da nas mijenja, da počnemo više računati na njega. Bog se nikada ne umara u traženju!” Crkva nije poslana osuđivati svijet, već pomoći čovjeku. Papa Franjo u knjizi govori o svetom kršćanskom poskliznuću. “Kreposti i naše dobre stvari dovode nas do toga da se uzoholimo, a grijesi, ako se priznaju dovode do kreposti. Potičem vas da pronađete svoje grijehe i rado odlazite na ispovijed, znajući da time razveseljujete Boga. Godina milosrđa je izvrsna prilika za doći tražiti pravi mir s Bogom, prilika da idete po potpuni oprost kroz hodočašće i djela milosrđa, poručio je prof. Punda.
Zahvalivši prof. Pundi, župnik don Davor Bilandjić najavio je narednu mjesečnu tribina koja će se održati 15. ožujka, a predavač će biti don Hrvoje Dragun, župnik Opuzena, te po završetku, u listopadu, najavio hodočašće župljana u Padovu na grob sv. Leopolda.