Susret je počeo misnim slavljem koje je u župnoj crkvi Sv. Josipa predvodio plovanijski župnik don Martin Jadreško. Don Martin je pohvalio tu vrijednu inicijativu organiziranog okupljanja u zajednicu obitelji sv. Josipa.

„Znakovito je stoga što smo se okupili u crkvi Sv. Josipa, Isusova poočima koji također nije bio Isusov biološki otac, ali je bio otac u pravom smislu te riječi jer je od njegovog rođenja, na svojim rukama držao našega Gospodina Isusa, hranio ga, odgajao, podizao i bio otac u punom smislu te riječi, pred zakonom i pred Bogom koji ga je izabrao da bude poočim našega Gospodina Isusa Krista“, rekao je don Martin u propovijedi, istaknuvši da je sv. Josip zaštitnik hrvatskog naroda, ali i zaštitnik obitelji i očeva kojemu se valja utjecati za blagoslovljeno roditeljstvo.

Na susretu su bili supružnici koji su već postali roditeljima, na način kao i sv. Josip, kao i oni koji to žele postati.

„Posvojitelji i udomitelji čine Bogu ugodno i lijepo djelo za malene, kako ih Isus naziva, a potrebni su naše pažnje i ljubavi. Ti maleni su i djeca bez obitelji. Mnogi su potrebni naše ljubavi i pažnje, nerođeni, bolesni, stari, ali posebna kategorija na koju bismo također trebali biti osjetljivi su djeca bez roditelja, djeca koja odrastaju u domovima. Bračni parovi koji imaju tu hrabrost i imaju toliko ljubavi da u svoju obitelj prime takvo dijete čine predivno djelo ljubavi. Na njih se odnosi ono što je Isus rekao u evanđelju: ‘Što ste učinili jednome od najmanjih, meni ste učinili’“, poručio je don Martin.

U svjetlu Božje riječi, navještenog Evanđelja koje govori da trebamo moliti i imamo pravo moliti za ono što želimo, ali uvijek tražiti volju Božju, propovjednik je rekao da je molitva Oče naš uzor svake molitve. „U njoj molimo za sve što nam treba, a na kraju uvijek kažemo Neka bude volja tvoja, kao što je Marija rekla. I Marija je kod anđelovog navještenja bila zbunjena i prestrašena, ali rekla je Neka mi bude po riječi tvojoj. Takav stav i mi trebamo imati pred Gospodinom, prihvaćajući volju Božju.

Ako je za nekoga volja Božja da posvojenjem ili udomljenjem ostvari majčinstvo i očinstvo, Bogu hvala. Čovjek se može ostvariti i na taj način kao otac i majka i učiniti nešto predivno za dijete ili više djece koji su bez sreće da imaju svoju obitelj. Ta djeca žive u institucijama, gdje su u velikom broju i nije moguće doživjeti ljubav koju može pružiti obitelj.

Obitelj je ipak gnijezdo gdje se čovjek osjeća sigurno, gdje djeca mogu doživjeti da ih netko voli, da je nekome stalo do njih, da se netko brine za njih, gdje mogu vidjeti primjer za svoj život ubuduće, kad oni odrastu, što to znači biti u braku, kako izgleda obitelj, imati dobar primjer roditelja. Jer mi učimo iz primjera“, rekao je don Martin, istaknuvši da obitelji koje posvoje ili udome djecu čine za njih veliko djelo. „Živeći u obitelji, spremni su da i oni sami u budućnosti osnuju obitelj, da nauče na primjeru i znaju kako obitelj treba izgledati. Uz najbolju volju u domu i dobre odgojitelje, u domu je teže steći takvo iskustvo“, rekao je župnik Jadreško.

Don Martin je naglasio kako je pohvalno i dobro da se udomitelji druže i ohrabruju savjetima u tom procesu koji je težak i tijekom kojega mnogi nisu znali što im je činiti. „Mnoge mlade obitelji koje su  kretale u taj proces nisu se imale na koga osloniti, nisu imale koga pitati za savjet i taj proces im je bio težak, mučan i dugotrajan. Zahvaljujući ljudima koji već imaju iskustvo udomljavanja i posvajanja, nadamo se da će im na ovaj način taj proces biti lakši, da mogu od nekoga čuti kako to izgleda, što treba učiniti, na koji način se postaviti, da će im to biti odskočna daska da što prije postanu roditelji, odgojitelji, da poput sv. Josipa ostvare poziv kojega imaju duboko u svom srcu, biti otac i majka, a ne mogu to postati biološkim putem“, rekao je don Martin, pohvalivši njihovu volju, želju i ljubav da ostvare roditeljstvo posvojenjem ili udomljenjem.

Neki posvojitelji nailaze na nerazumijevanje okoline i šire obitelji zbog te odluke. „Neki ljudi još uvijek zaziru od toga, pa one koji ne mogu na biološki način postati roditelji obeshrabruju da krenu u proces posvajanja, što je neispravno. Ako netko ima poziv biti otac, majka, ako u sebi to snažno osjeća, loše je sprječavati ih da to ostvare na taj način. Ti ljudi su puni ljubavi i želje da tu ljubav nekome iskažu. Zašto ih u tome sprječavati, onemogućiti tako lijepo djelo?

Svako dijete je Božji dar, ta djeca već su na svijetu, među nama su, možemo ih udomiti, posvojiti i omogućiti im blagoslovljen i lijep život, usrećiti ih. Kao što su djeca zahvalna roditeljima za ono što čine za njih, vjerujem da će i oni biti zahvalni svojim roditeljima koji to nisu biološki. Ali, otac i majka su oni koji dijete vole, odgajaju, brinu se za dijete, a ne samo koji rode. Krivo je obeshrabrivati ljude da se na taj način ostvare kao roditelji iz sebičnih ili kojih razloga, time ih sprječavamo da budu sretni i da ta djeca budu sretna. Koliko god je to sreća za djecu, to je sreća i veliki blagoslov i za obitelji koje izgaraju od želje da se ostvare kao otac i majka. Moramo promijeniti tu sliku u glavi i shvatiti  da su otac i majka oni koji te odgoje, koji se za tebe brinu i vole te, a ne samo oni koji te rode“. poručio je don Martin.

Udruga Josipove obitelji osnovana je u lipnju 2022. godine, s ciljem pružanja podrške posvojiteljima i udomiteljima na temelju kršćanskih vrijednosti. U tom osjetljivom životnom razdoblju žene i muškarci trebaju potporu i podršku, a u Zadru je dijelom te inicijative 12 obitelji (potencijalnih) posvojitelja. U studenome 2019. žene posvojiteljice su se povezale putem društvene mreže, grupa Josipove obitelji ima 106 sudionika koji svake dan mole zagovor sv. Josipa za djecu i obitelji.

„Okupljanje u Josipove obitelji nije se dogodilo s vrha, nego je došlo odozdo, iz baze, od obitelji koje su posvojile djecu ili su u tom procesu, u želji da se međusobno druže, dijele iskustva. Udruga Josipove obitelji nastala je među ljudima koji su praktični vjernici, okupili su se s nakanom moliti jedni za druge, za djecu i one koji su u procesu posvajanja, da uspiju u nastojanju ostvariti se kao roditelji. Ta inicijativa je došla od njih samih, sami su se organizirali, sada i kroz udrugu. Imaju i duhovnu komponentu koja je jako prisutna. Našli su se i po tome što su praktični vjernici, da jedni drugima pomognu, savjetuju, zajedno mole, da uspiju u procesu u koji su se upustili“, rekao je don Martin.

Posvojitelji se ne obaziru na ljudske obzire i obeshrabrenja koja dožive možda i od svojih bližnjih, susjeda. „Oni znaju što je dobro, ispravno, znaju da je to za njih dobro, za tu djecu, da je to Bogu milo i ne osvrću se na moguće komentare. Nego su hrabri, ustrajni i idu pravim putem, za kojega znaju da je dobar. Ne daju da ih nitko obeshrabri i pokoleba. Zato ih treba pohvaliti i podržati što su tako hrabri, postojani, ustrajni i ne odustaju od plemenitog djela posvojenja djeteta“, poručio je don Martin Jadreško.

Nakon mise održano je druženje uz agape tih bračnih parova kada su razmjenjivali iskustva o specifičnom putu kojega prolaze u podizanju obitelji.