Zagreb, (IKA) – U crkvi Sv. Katarine u Zagrebu, u nedjelju 27. rujna vojni biskup Juraj Jezerinac zaredio je prvog đakona Vojne biskupije Željka Savića. U koncelebraciji tog povijesnog misnog slavlja s biskupom su bili vikar za pastoral fra Ivan Nimac, Josip Stipančević, župnik Savićeve župe sv. Terezije Avilske u Bjelovaru, vojni i policijski kapelani, te odgojitelji u Kolegiju Družbe Isusove. Misi su osim roditelja, rodbine, prijatelja i kolega novozaređenog đakona, nazočili i predstavnici ministarstava obrane i unutarnjih poslova, Glavnog stožera i Ravnateljstva policije, predstavnici vojske i policije, te brojni župljani pristigli iz Bjelovara.
Govoreći o ulozi svećenika, biskup je u propovijedi istaknuo kako svećenik nastavlja djelo Isusovog otkupljenja ovdje na zemlji. Spasenje svijeta koje je započeo Isus Krist nastavlja se danas u njegovoj Crkvi. Stoga je prvotni zadatak svećenika, kao suradnika biskupa da svima naviještaju Božje evanđelje, kako bi se izvršavala Gospodinova zapovijed “Idite po cijelom svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju”, rekao je biskup, te istaknuo kako je služba đakona u Crkvi ulazak u to služenje.
Đakonima se povjerava Evanđelje da ga naviještaju, da predsjedaju molitvenim skupovima, da krste, vjenčavaju, nose svetu pričest gdje je potrebno, posebno bolesnicima i da predvode sprovode. Osim toga, oni po biskupom nalogu potiču one koji ne vjeruju, te ih poučavaju u vjeri. Stoga je bitno da đakon prema njegovu životu bude prepoznat kao Božji poslanik i suradnik. Da bi đakon, odnosno svećenik mogao do kraju ispuniti svoje poslanje, odriče se svoje obitelji, kako bi se mogao predati velikoj obitelji, koja se zove Crkva. Svećeničko zvanje je Božji poziv, Bog je onaj koji prvi poziva. Na čovjeku je hoće li se on odazvati ili ne, rekao je biskup Jezerinac, te podsjetio kako zvanja nastaju u kršćanskim obiteljima, jer je obitelj najbolje ozračje za zvanja. Ako se u obitelji pozitivno govori o svećeništvu, o Crkvi, ako se svakodnevno moli, slavi misa plodovi nikad neće izostati kako u odgoju djece, tako i u buđenju zvanja.
Pojašnjavajući što znači preuzimanje obveze celibata, doživotnog beženstva, biskup je istaknuo kako Crkva nije izmislila celibat. To nije njezin pronalazak, to je Božje nadahnuće dano Crkvi. Crkva je od Isusa Krista preuzela to ostvarenje, stanje beženstva radi Kraljevstva Božjega. Stoga, Crkva prihvaća za svećeništvo kandidate koji izjavljuju da su sazreli u svojoj odluci, da prihvaćaju taj životni put. No da bi to mogao ispuniti, mora biti čovjek molitve. Đakon će od zaređenja moliti molitvu Crkve koja se zove časoslov. On će svakog dana naći načina da moli kako bi bio što bliži Isusu Kristu. Ako bude molio svakog dana i hranio svoj unutarnji život, bit će jak da živi svjedočanstvo budućeg vijeka koji se ovdje svjedoči. Drugi važan uvjet da bi svećenik mogao izdržati svoj posvećeni celibat je zauzetost za djelo Kristovo, za spasenje ljudi. Radost u pozivu, radost što je poslan svijetu, to mu daje snage za ustrajnost i vjernost svome pozivu, rekao je biskup, te upozori da ako je koji svećenik klonuo možda je razlog tome da nismo dovoljno molili za njega. Ako svećenik ima obvezu da cijelu Crkvu nosi u svom srcu da za nju živi i da za nju moli, onda Crkva mora nositi svoje svećenike i đakone u srcu, mora biti obrana i utočište, poručio je biskup Jezerinac.
Misno slavlje pjevanjem je uveličala Klapa HRM “Sveti Juraj”.