PRVO HODOEAŠAE HRVATSKIH VOJNIKA BiH KOMUŠANSKOJ GOSPI OD KONDŽILA "Želimo da i buduai zakoni raeunaju s time da Crkva želi i svakom branitelju i svakom vojniku pružiti rijee Božju, podijeliti duhovnu hranu, dati utjehu u srcu i savjesti i pastoralno se

brinuti da svaki od njih na svome zadatku živi po savjesti i po Božjem zakonu”
Žepee, 27. 10. 1996. (IKA) – Hrvatski vojnici i policajci u Bosni i Hercegovini po prvi put su hodoeastili komušanskoj Gospi od Kondžila – eija se eudotvorna slika nalazi u izbjeglištvu u Žepeu – pod geslom “Pod obranu se tvoju utjeeemo, Gospo Kondžilska!” u subotu, 26. listopada. Misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljia, a misu su slavili vojnici katolici postrojba u Mostaru, Tomislavgradu, Orašju, Bihaau, Eapljini, Vitezu, pripadnici podstožerne postrojbe GS, predstavnici temeljne i specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne kao i predstavnici Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja u Domovinskom ratu, Udruge invalida Domovinskog rata i Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.
Sve okupljene na prvom vojnom hodoeašau hrvatskih policijskih i vojnih postrojbi u BiH pozdravio je euvar svetišta komušinske Gospe od Kondžila Ante Maštrovia. Tom prilikom ih je upoznao s tim velikim i znaeajnim marijanskim svetištem u Bosni i Hercegovini kao i s njegovom prognaniekom sudbinom. Svetište Gospe od Kondžila zaposjele su srpske snage godine 1992. i tada je Gospa Kondžilska protjerana zajedno s više od deset tisuaa Hrvata katolika. Pozdravljajuai sve one koji su priredili to vojno hodoeašae i zahvaljujuai im na tome, Ante Maštrovia je uputio prijedlog “uzoritom kardinalu Vinku Puljiau te vojnim i civilnim predstavnicima hrvatskog naroda BiH da hodoeašae hrvatskih vojnika katolika Komušanskoj Gospi od Kondžila postane tradicijom”.
“Crkva ovim gestom želi pokazati da je svaki eovjek njezina briga, pa tako i pripadnici vojske. Vi, branitelji, i vi ste briga Crkve. Želimo za svakog katolika pokazati brigu i sve ih okupljati u zajedništvo vjere”, rekao je u svoj propovijedi kardinal Puljia istieuai: “Želimo tako?er moliti za vas, jer u vama želimo gledati easni stalež. Nazivamo vas braniteljima, što znaei da u vama želimo gledati oeima vjere stalež kojim se možemo ponositi. Želimo da uistinu budete oni koji ae braniti ljudski život i braniti eovjeka… Želimo zajEdno moliti da zaista easno i dostojanstveno branite svoj dom, svoj rod, svoju grudu, svoj narod”. Porueivši okupljenima kako u njima želi probuditi svijest da eovjek može euvati jedino ono što istinski ljubi kako bi znali voljeti i cijeniti dostojanstvo ljudskog života od samog zaeeaa do onog easa kada Bog pozove eovjeka na drugi svijet, on ih je pozvao da budu “svjesni i ponosni što su sinovi hrvatskog naroda” te da u tom duhu “odgajaju slogu i zajedništvo”. “Povijest našeg naroda protkana je utjelovljenim Kristom. Sva naša hrvatska povijest oznaeena je kršaanstvom, oznaeena je Evan?eljem. Sva baština nosi upravo znakove pokrštenja našega. Mi želimo tu ljubav obnoviti i u ovom vremenu našem narodu obogatiti kulturnu baštinu protkanu vjerom, protkanu Kristom, protkanu pobožnošau Mariji i vjernošau papi kroz sva ta vremena. Danas želio obnoviti svoju povjesnu vjernost i ponijeti je u buduanost po životu iz ljubavi. Ako budemo te vrijednosti voljeli, onda se neaemo bojati žrtve. Bit aemo spremni utkati svoj život i svoje sposobnosti te obogatiti kulturnu baštinu, vjeru svoga naroda i vlastitu vjernost Bogu, svome rodu, svom narodu i Crkvi Katoliekoj”. Hrvatske branitelja Bosne i Hercegovine kardinal Puljia je pozvao da u svojem srcu nose ljudsko dostojanstvo te da njihova ljubav bude jaka – “jaea od smrti” i temelj izgradnje sretnije buduanosti. A vlastima Bosne i Hercegovine vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljia porueio je :”Ne možemo se odreai poštivanja života, poštivanja eovjeka, poštivanja obitelji, poštivanja kulturne baštine i poštivanja svega onoga što je kroz povijest utkano u eovjeka. Zato želimo da i buduai zakoni raeunaju s time da Crkva želi i svakom branitelju i svakom vojniku pružiti rijee Božju, podijeliti duhovnu hranu, dati utjehu u srcu i savjesti i pastoralno se brinuti da svaki od njih na svome zadatku živi po savjesti i po Božjem zakonu”.