Vatikan, (IKA) – Treba paziti “na pretjerano množenje” izjava o “nevaljanosti ženidbe” pod izlikom neke psihičke nezrelosti ili slabosti jedne stranke, upozorio je Benedikt XVI. u obraćanju članovima Rimske rote, redovitoga suda Svete Stolice za primanje priziva, osobito u vezi s pitanjem ženidbe, koje je 29. siječnja primio u tradicionalnu audijenciju prigodi početka nove sudske godine. U pitanju je sama istina o braku, ustvrdio je Benedikt XVI.

Papa se osvrnuo na upute Ivana Pavla II. o psihičkoj nesposobnosti u parnicama za nevaljanost braka, istaknute u govorima 5. veljače 1987. i 25. siječnja 1988. godine, pitajući se “u kojoj su mjeri prihvaćene u crkvenim sudovima”. Svi su svjesni, rekao je Papa, činjenice da je taj problem veoma aktualan. U nekim se slučajevima može osjetiti nažalost još živa potreba o kojoj je govorio moj prethodnik, a to je “da se crkvenu zajednicu zaštiti od sablazni da gleda praktično uništavanje vrednota kršćanskoga braka pretjeranim, gotovo automatskim množenjem izjava o nevaljanosti u slučaju neuspjeloga braka, pod izlikom možebitne nezrelosti ili psihičke slabosti jedne stranke”. Benedikt XVI. poziva pravnike da posvete pozornost “potrebi da se parnice vode s dužnom ozbiljnošću koju zahtijeva istina i ljubav, kako priliči Rimskoj roti”. Podsjetio je na neka načela kojih se valja pridržavati pri odlučivanju o valjanosti ženidbe, kako se ne bi brkalo nesposobnosti i teškoće. O istinskoj nesposobnosti, rekao je Papa citirajući Ivana Pavla II., može se jedino govoriti u slučaju neke ozbiljne nepravilnosti – prisutne već u trenutku sklapanja ženidbe – koja mora bitno remetiti sposobnost shvaćanja i volje, dakle sposobnost slobodnoga odabira životnoga stanja. Ta nepravilnost mora prouzročiti ne samo veliku teškoću nego i nemogućnost izvršavanja zadaća povezanih s bitnim ženidbenim obvezama. Prema Papinu mišljenju, “treba… pozitivno gledati na sposobnost koju svaka muška i ženska osoba na temelju svoje naravi u načelu posjeduje za sklapanje braka. Inače smo u opasnosti da padnemo u antropološki pesimizam koji, u svjetlu današnje kulturne situacije, ženidbu smatra nemogućom. Bez obzira što takva situacija nije jednoznačna u raznim dijelovima svijeta, ne može se pravu nesposobnost volje brkati sa stvarnim teškoćama u kojima se nalaze mnogi, naročito mladi, dolazeći do zaključka da je bračna veza nezamisliva i neostvariva. Naprotiv, potvrđivanje urođene ljudske sposobnosti za brak polazište je da se parovima pomogne otkriti naravnu stvarnost braka i njegovu ulogu u naumu spasenja”, kazao je Papa. U konačnici, u pitanju je sama istina o braku, čija valjanost ne ovisi o naknadnome ponašanju stranaka, nego o sposobnosti sklapanja ženidbe. Ta se sposobnost ne mjeri na temelju određenog stupnja egzistencijalnoga ili stvarnoga ostvarivanja bračne zajednice kroz izvršavanje bitnih obveza, već na temelju stvarne volje svake stranke, koja ženidbu čini mogućom i stvarno sklopljenom u trenutku nastanka bračnoga saveza. Drukčije je u poimanju koje ne priznaje istinu o braku, gdje stvarno ostvarenje istinskoga zajedništva života i ljubavi, zamišljenoga kao postizanje čisto ljudskoga blagostanja, ovisi jedino o sporednim čimbenicima, a ne o ljudskoj slobodi potpomognutoj milošću. Očito je da neke antropološke “humanističke” struje, usmjerene na samoostvarenje i egocentričnu transcendenciju, toliko idealiziraju ljudsku osobu i brak da u konačnici niječu psihičku sposobnost brojnih osoba, zasnivajući je na činiocima koji nisu u skladu s bitnim zahtjevima ženidbe. Parnice za nevaljanost ženidbe zbog psihičke nesposobnosti, zaključio je Papa, načelno zahtijevaju da se sudac posavjetuje sa stručnjacima oko utvrđivanja istinske nesposobnosti, koja je uvijek iznimka u odnosu na naravno načelo o potrebnoj sposobnosti osobe da shvati, odluči i ostvari darivanje same sebe iz čega se rađa bračna veza, zaključio je Benedikt XVI.