Split, (IKA) – “Psihologija obitelji” bila je tema predavanja koje je 6. prosinca isusovac dr. Mijo Nikić održao u prepunoj dvorani Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu, u organizaciji Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, predstavljajući ujedno i knjigu koja je upravo izišla iz tiska u kojoj su sabrana predavanja koja je dr. Nikić održao na Obiteljskim ljetnim školama u Zagrebu.
Predavanje je započeo tumačeći četiri razine tj. dimenzije svijesti (tjelesnu, psihološku, društvenu i duhovnu) koje su sastavni dio čovjeka. Potom je ukazao da je čovjek otvoren beskraju, apsolutu i samo ga to može zadovoljiti. Kao duhovan razuman je i može spoznati istinu, a sposobnost spoznaje istine uključuje konačni cilj za koji je stvoren. Duhovna komponenta stoga ima primat. Emocije daju snagu, a duhovno usmjeruje prema cilju, rekao je. Govoreći potom o psihičkom životu (nesvjesno, predsvjesno i svjesno), dr. Nikić je istaknuo kako u čovjekovoj svjesnoj komponenti postoji “stvarni ja” i “idealni ja”, te da je “idealni ja” onaj koji ga potiče živjeti vrijednosti, no nažalost po statistikama samo je 20% ljudi koji usvajaju vrednote i time se mogu svrstati u skupinu emotivno zrelih osoba. Svaki čovjek, u kojem se događa određeni sukob između jednoga i drugoga, treba urazumljivati svoj “stvarni ja”, a jačati svoj “idealni ja”. Takav životni stav preduvjet je sreće, jer sreća je posljedica angažiranog života prema vrijednostima.
Osim osobne dimenzije, dr. Nikić je analizirao i onu obiteljsku. U obiteljskim odnosima između roditelja i djece uočio je tri modela ponašanja od kojih je samo jedan ispravan. Prvi model je faraonski u kojem roditelji koriste isključivo autoritet. Drugi je stav Mojsija koji osjeća nesigurnost, a treći je stav Božji. Treći stav podrazumijeva pouzdanje i sigurnost u sebe, ali i vrlo pažljiv pristup djetetu. Kako bi se u odgojnoj akciji moglo djelovati u odnosu na dijete, potrebno je prije promatrati, slušati i upoznavati njegovu osobnost i potrebne, te biti spreman suočiti se i s drugačijim stavom i mišljenjem od vlastitoga.
Analizirao je i četiri modela odnosa između muškarca i žene. Prvi model je don Juan, drugi model je muškarac koji u supruzi traži majku, treći u kojem traži sluškinju, a četvrti je model ravnopravnosti u različitosti i jedinstva u ljubavi. Naravno, istaknuo je kako je ispravan samo ovaj posljednji, te da i u ovoj sferi postoji mnogo nezrelih osoba, jer jedino Bog može osposobiti ljudsko srce da voli.