Zagreb, (IKA) – Šestoga dana održavanja jubilarnih 25. svečanosti Pasionske baštine, u četvrtak 17. ožujka, u župnoj crkvi Sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u Zagrebu predstavljena je pasionska baština Tkona i Pridrage.
U nešto manje od sat vremena koncerta naslovljenog “O jeziče spivaj virno” pučki pivači župa Sv. Tome Apostola, Tkon, (otok Pašman) i Sv. Martina Biskupa, Pridraga (Ravni Kotari) u odabiru i animaciji Joška Ćalete predstavili su korizmene napjeve s ophodima kroz Veliki tjedan u svojim mjestima. Sam koncert nazvan je prema Kašićevom prijevodu tijelovske himne (Pange lingua gloriosi) danas prisutnije u službenoj varijanti teksta “Usta moja, uzdižite” (u redakciji Milana Pavelića).
Posebnost toga programa je da se pjevanja izvode isključivo u spomenutim župnim crkvama, a pozna ga samo lokalna, župna zajednica. Šira pak javnost ga je koncipiranog u koncertnoj formi prvi puta ovim koncertom upoznala izvan granica Tkona i Pridrage.

Kako objašnjava Ćaleta, koncertom se željelo “sudariti dvije različite vokalne tradicije – onu bodulsku Tkonsku i morlačku Pridrašku, koje pripadaju istoj Zadarskoj nadbiskupiji, ali vrlo različitim glazbenim svjetovima. Geografska udaljenost ova dva lokaliteta puno je bliža od različitosti njihovih glazbenih idioma koji se uvelike naslanjaju na elemente svjetovne vokalne tradicijske glazbe u svojim, lokalnim sredinama”.
Na koncertu su osim napjeva Velikoga tjedna, izvedeni i dijelovi korizmene (glagoljaške) mise, te pjevanja iz obreda za mrtve. Upravo su napjevi za mrtve u malim župskim sredinama najizvođeniji i najarhaičniji dio repertoara koji u pravilu asocira na prošla vremena – na sjećanje i počast svim prethodnicima koja su ta pjevanja gradili prije današnje generacije aktivnih pjevača.
Ovdje valja podsjetiti na bogatu i dugu baštinu ovih mjesta. Za razvoj kulture, pismenosti te posebice pjevanja u tkonskom slučaju izniman utjecaj na zajednicu imao istaknuti muški benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana (XII. st.). Većina liturgijskih i pobožnih napjeve u korizmeno i uskrsno vrijeme, te posebno obredi za mrtve pjevaju se po starinski, melodijama koje svojim glazbenim osobinama i tekstualnim predlošcima pripadaju tradicionalnom načinu pjevanja poznatijem pod nazivom glagoljaško pjevanje. Sačuvana praksa crkvenog pučkog pjevanja u Tkonu spada u očuvanije primjere starijeg sloja baštine glagoljaškog pjevanja, prepoznatog i registriranog od Ministarstva kulture kao primjer kulturnog nematerijalnog dobra (2008.).
Pridraga je jedno od mjesta koje se može podičiti živom i zanimljivom crkvenom pučkom baštinom. Ono što se i danas može primijetiti u njihovu pjevanju i načinima glazbene komunikacije nasljeđe je glagoljaškog crkvenog pjevanja. Pjevanje u Pridragi predvode pivači – pjevači boljeg sluha učeći usmenom predajom od starijih pivača, svojih prethodnika. Grupa pjevača okupljenih u današnjem crkvenom zboru sastavljena je od tridesetak žena i muškaraca. U Pridragi su i danas dominantni muški glasovi koji pjevanje predvode, kako u svjetovnim prilikama, tako i u crkvenom pučkom pjevanju.
Glagoljaško pjevanje se izvodi tijekom cijele godine, ali se najviše intenzivira u razdoblju korizme, osobito u Velikom tjednu.
Ćaleta napominje, i kako je druženje s istraživačima i snimanje pučkog crkvenog repertoara rezultiralo prisjećanjem zaboravljenih napjeva odbačenih u novijim vremenima. Inspirativna tonska snimanja u pridraškoj crkvi Sv. Martina na svijet su iznjedrila
Virovanje (apostolsko) i niz drugih zanimljivih napjeva i načina slaganja glasova, koja su radi burne povijesne zbilje u bližoj prošlosti bila odbačena i zaboravljena.
Stoga je ovaj koncert ujedno bio i spomen na sve one istaknute pjevače koji su tradiciju crkvenog pučkog pjevanja i u Tkonu i u Pridragi stoljećima gradili, a koja će se zahvaljujući događaju poput ovog i u nova vremena s ponosom prenositi budućim generacijama.

Na kraju koncerta, riječ zahvale uputio je gvardijan samostana Svetoga Duha franjevaca konvetualaca fra Tomislav Glavnik. Ohrabrio je pjevače da nastave čuvati baštinu koju su naslijediti od predaka, te im poželio da se mladi zainteresiraju, kako bi se ta baština i dalje prenosila i živjela.