Pula, (IKA) – Svečanim misnim slavljem u nedjelju 23. studenoga u pulskoj župi Krista Spasitelja u naselju Veli Vrh proslavljena je 40. obljetnica osnivanja župe i 70. obljetnica izgradnje prve crkve. Misno slavlje predvodio je umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan uz koncelebraciju župnika Joška Listeša i drugih svećenika. Biskup je homiliji istaknuo važnost postojanja i izgradnje župne zajednice, koja, citirao je riječi svetog pape Ivana Pavla II., treba biti “dom i škola zajedništva”, ljudi s Bogom, i zajedništva ljudi međusobno. Prepoznajući povijesne okolnosti, već tih davnih četrdesetih godina trebalo je imati viziju da bi se odlučilo u tom predgrađu graditi crkvu, a jednako tako i 1974. godine, trebalo je prepoznati pastoralnu potrebu za osnivanjem župe, rekao je mons. Milovan. Govoreći o povijesti župe, biskup je na poseban način istaknuo zasluge prvog župnika Željka Zeca, “tada mladoga, marljivog, sposobnog, agilnog svećenika koji je svojim entuzijazmom i angažmanom postigao da se župna zajednica doslovno fizički uključi u proširenje svoje župne crkve, radnim akcijama u kojima je on kao vrsni poznavatelj građevine odigrao i praktično ključnu ulogu”.
Vi koji ste tada već bili ovdje, znate kakvo je veliko djelo župnika Zeca koji je, i na vjerskom, duhovnom planu, potpuno sebe angažirao da bi uredio ovu župu kao jednu veliku duhovnu obitelj, a onda i na materijalnom planu uspio je pokrenuti mnoštvo, zaista mnoštvo župljana koji su sebe uložili u širenje ovih prostora, da bi sakralni prostor bio što primjereniji potrebama ondašnje župe. Uz napore i entuzijazam provedena su dva proširenja, čime se došlo do sadašnjeg izgleda crkve, sa svim popratnim sadržajima. Ti su prostori tako postali upravo ono što župa treba biti, mjesto gdje se ljudi sakupljaju, s posebnim osjećajem zajedništva, kako bi se u zajedničkoj molitvi tješnje povezali sa Bogom, zaključio je biskup.
Na kraju misnoga slavlja pregled povijesti župe i crkve izrekao je dr. Stipan Trogrlić. Biskup je tom prigodom blagoslovio obnovljenu oltarnu sliku iz prve crkve koja prikazuje prvotnog patrona, sv. Salvatora. Slika je za ovu prigodu restaurirana prilozima i darovima župljana.
Na misi se okupilo i 25 sestara Provincije Krista Kralja Družbe kćeri milosrđa TSR sv. Franje zajedno sa provincijalnom predstojnicom s. Nelijom Pavlović, koje su ove godine kod svojih sestara u toj pulskoj župi proslavile Dan provincije. Jedna od njih, s. Cecilija Žmak, rodom iz Lanišća, bila je prvopričesnica u godini posvete prve crkve na Velom Vrhu, pa joj je ovom prigodom uručen prigodni dar. Sestre Družbe kćeri milosrđa pri toj župi vode jedinu katoličku predškolsku ustanovu u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.
Nakon mise u župnoj dvorani u prizemlju izložena je maketa prve crkve Sv. Salvatora, koju je impresivnom minucioznošću i pažnjom za detalje izradio župljanin Josip Šterpin. Druženje je nastavljeno na prostoru ispred crkve uz prigodno osvježenje.
Prvu crkvu, odnosno kapelu veličine 12×6 metara, posvećenu sv. Salvatoru da Horta, posvetio je 11. lipnja 1944. godine tadašnji porečki i pulski biskup Raffaele Radossi. Osnivanjem župe sv. Antuna Padovanskog, naselje Veli Vrh, tada s oko 300 stanovnika, postaje dijelom te župe. Ideju o izgradnji kapele, dali su, prema predaji, dječaci iz samostanskog sirotišta, gvardijan fra Pellegrino de Zan odlučio je za izgradnju, a sliku sv. Salvatora naslikao je slikar Amedeo Lolella, član mladeži Katoličke akcije u župi sv. Antuna. Do izbora baš toga sveca došlo je, spomenuo je prof. Trogrlić, jer se u to vrijeme dogodilo ozdravljenje dječaka Enza Vivode upravo po zagovoru sv. Salvatora, stoji zapisano je u glasilu Sirotišta sv. Antuna.
Naglim porastom naseljenosti Velog Vrha, od 1965. do 1975. broj stanovnika se udvostručio – sa 1000 na 2000. Budući da se radilo o doseljavanju populacije iz područja naglašenog praktičnog vjerničkog života, mahom mladih obitelji iz ruralnih predjela središnje Istre, pastoralni razlozi, a napose perspektiva daljnje ekspanzije, ukazivali su na potrebu osnivanja župe. Biskup Dragutin Nežić dekretom od 14. studenoga 1974. izdvojio je taj dio područja župe sv. Antuna i osnovao župu Krista Spasitelja. Nova župa dodijeljena je vlč. Željku Zecu, do tada pastoralnom suradniku u Rovinju. Svečanost otvaranja nove župe održana je 15. prosinca 1974., župnik sv. Antuna o. Vicko Tomašić predao je novom župniku dio svoje župe. Novu župu uime biskupa Nežića primio je tadašnji generalni vikar Antun Bogetić, a na toj inauguralnoj misi kršteno je i prvo dijete te župe – Alison Frantal. U rujnu 2001. u župu su, iz Svetišta Majke Božje od Milosti u Šijani, došle sestre Družbe kćeri milosrđa samostanskog Trećeg reda sv. Franje bl. Marije Petković i tako župa dobiva jaslice a nešto kasnije otvaraju i vrtićku skupinu. Podatak da je od 1974. do 2014. u župi bilo 1464 krštenja, a 555 sprovoda govore o pozitivnom demografskom trendu, a 940 prvopričesnika, 1097 krizmanika te 467 vjenčanja pokazatelj su aktivnog vjerničkog i sakramentalnog života župljana te župe koja sada ima oko 7000 stanovnika, od čega oko 5000 vjernika.
Crkva je doživjela dvije velike dogradnje. Prva je dovršena 1986, a iste su godine čak dva sina te župe proslavila svoju mladu misu – vlč. Ivica Butković i vlč. Blaž Bošnjaković. Drugo proširenje, sa novih 100m2, i dvoranom dovršeno je 1999.
U Župi Krista Spasitelja djelovalo je kroz 40 godina 6 župnika: Željko Zec, Sergije Jelenić, Jordan Rovis, Ilija Pavlović, Ivo Borić, sadašnji župnik Joško Listeš, a župa je neko vrijeme imala i kapelane: Daniela Saturija i Juru Purkića. Najmarkantniju brazdu u župi ostavio je prvi župnik Zec, koji se tu i najduže zadržao, rekao je dr. Trogrlić, te dodao, “on je kroz 26 godina župnikovanja ugrađivao čitavog sebe bez suzdržaja u ovu župu, darovao joj polet i zanos mladomisnika te radinost i upornost rodne mu Žminjštine.”
Vlč. Željku Zecu uručeno je župno priznanje za sve što je učinio za tu župnu zajednicu, a biskupu prigodna košara s plodovima zemlje. Drago mi je što smo zajedničkim snagama sve to ostvarili, rekao je vlč. Zec, zahvalivši župniku na pozivu, “utemeljenje župe bilo je jako bitno da se stvori zajednica na ovom prostoru, i možemo zaista reći “Mi smo to uspjeli”. Nismo imali gotov prostor, sami smo si ga stvarali, zajedno.” Posebno se podsjetio svih onih koji su sudjelovali u tim velikim projektima, a preselili su se u Vječnost. Uz zahvalu svima za nekadašnju suradnju pozvao je župljane na nastavak izgradnje tog zajedništva, a okupljenim mladim naraštajima sugerirao je neka imaju viziju, kako bi i dalje radili, stvarali, surađivali, dograđivali sve ono što čini tu župu, a jednog dana možda i neku novu crkvu.