Pula, (IKA) – O svetkovini sv. Petra i Pavla ap., u četvrtak 29. lipnja, svečanu misu poldanicu u pulskoj župi sv. Pavla ap. u koncelebraciji sa župnikom domaćinom, pulskim dekanom preč. Milanom Mužinom, predvodio je vlč. mr. Lino Zohil, župnik Vrsara i Gradine.
„Slaveći danas velikane naše vjere, sv. Petra i Pavla, Crkva nas poziva da promatramo njihov život, da razmotrimo njihovu vjeru i nasljedujemo njihov primjer u svom životu, kako bi i mi danas mogli biti slava Božja u ovome svijetu kao što su to bili sv. Petar i Pavao”, rekao je vlč. Zohil u homiliji.
Propovjednik je povijesno i prostorno kontekstualizirao mučeništvo prvaka apostola istaknuvši da „snagu njihova mučeništva i svjedočanstva vjere koja nije ustuknula niti pred smrti posebno snažno doživljavamo u Rimu, u blizini njihovih grobova – u bazilici Sv. Petra i bazilici Sv. Pavla izvan zidina”.
Vlč. Zohil rekao je da se veličina sv. Petra i Pavla može promatrati s raznih strana, a on je istaknuo „dva obilježja njihovih likova koja nam se tako vidljivo postavljaju u zadatak za nasljedovanje: bili su doista svjetlonoše vjere, pravi svjetionici koji pokazuju put kojim treba ići. Neustrašivo su naviještali Krista usprkos svim opasnostima koje su im na koncu i došle glave. Po sv. Petru i Pavlu do nas je došlo svjetlo vjere”.
Povijesno rečeno, preko njih je Isus došao na Zapad, u Rim i Europu, do nas. Dva su to različita čovjeka koji se dopunjavaju i koji vode prema punini Isusa Krista. To nam također govori da su svi ljudi, bez obzira kojeg su karaktera, sposobni naviještati i svjedočiti Isusa i njegovo evanđelje. Petar je Isusovu poruku ‘adaptirao’ Židovima, a Pavao poganima. Tako je Isusova riječ progovorila židovski, grčko-rimski, pa i slavenski. Svi kasniji propovjednici i evangelizatori samo su produžetak Petra i Pavla. Nema dvojbe da je Pavao bio vrlo uvjerljiv i bistar propovjednik, a Petar uvjerljiv svjedok. Zato se njih slavi zajedno. Na njima počiva Evanđelje i Crkva. Obojica su nam ostavili i pisane stranice – nama za svjedočanstvo i putokaz – tolike poslanice sv. Pavla raznim mjesnim Crkvama i dvije Petrove poslanice. Iz te siline Božje Riječi što je došla i do nas sjaji se Božja istina i putokaz u život, tumače nam se tajne o Bogu, o Čovjeku i kako da čovjek dođe do Boga koji ga uvijek čeka i ne prestaje pružati svoje ruke za pomoć i spas čovjeku. K tome, koliko toga nam je po Petru otkriveno u opisima njegovih susreta s Kristom, njegovih razgovora u evanđeljima, kada Petar istupa uime Dvanaestorice i svjedoči da je Isus -Krist, Pomazanik, Sin Boga Živoga, ili kad opet uime svih, nakon rasprave sa Židovima koji Isusa nisu razumjeli i odlaze od Isusa odbacujući ga, Petar odgovara na Isusov upit “Ne kanite li i vi otići ?” – Gospodine, kamo da idemo, Ti imaš riječi života vječnoga !” Krist pak, sam Petra hrabri prije svoje muke, “Kad dođeš sebi, učvrsti braću u vjeri.” Na toj vjeri Petra, Krist utemeljuje svoju Crkvu i daje joj ključeve Kraljevstva nebeskoga. Čini ju tako jakom da je ni vrata paklena ne mogu nadvladati, istaknuo je propovjednik.
Pavla smo pak upoznali kao onoga koji je prije progonio Crkvu Kristovu dok se u čudesnom viđenju na svom putu za Damask nije susreo s Kristom i od progonitelja Crkve postao Apostol naroda koji nezaustavljivo kruži tadašnjim Rimskim carstvom naviještajući i svjedočeći Krista, osniva mjesne Crkve i hrabri braću u vjeri otkrivajući im Božje tajne i tumačeći Sv. pismo. Obojica su dakle bili neustrašivi svjedoci i propovjednici Isusa Krista, upravo ono na što smo i mi danas pozvani u ovom našem svijetu i povijesnom času: svjedočiti i propovijedati vjeru u Isusa Krista usprkos svim preprekama, istaknuo je vlč. Zohil.
Druga njihova osobina jest da su i oni bili slabi ljudi poput nas, usprkos tako velikoj ulozi koja im je bila povjerena. I njihovi likovi pokazali su nam i svoje slabe strane. Petar koji je i nakon toliko vremena provedenog s Isusom bio sposoban Isusa zatajiti, i Pavao koji je bio progonitelj Crkve. Ali, usprkos tim slabostima, Bog ih je učinio svetima i stupovima naše vjere. Nije li u tome tako velika i divna utjeha i poticaj i za nas, da Boga ne ograničavaju naše slabosti već da i po njima On može činiti velika djela i izvesti svoj naum spasenja čovjeka. Stoga smo i mi svi zajedno pozvani da sve svoje snage stavimo na raspolaganje Gospodinu, pa i naše slabosti i mane, nedostatke i nesavršenosti jer On i po njima može činiti velika djela, poručio je vlč. Zohil.
Misu je glazbeno animirao župni zbor pod ravnanjem dr. Andreja Angelinija.