Pula, (IKA) – U pulskoj katedrali Uznesenja BDM u subotu 18. siječnja počelo je obilježavanje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana. Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup Dražen Kutleša, a koncelebrirali su rektor pulskoga Biskupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater” preč. Piergiorgio De Angelis, dijecezanski povjerenik za ekumenizam o. Bernardin Filinić, generalni vikar mons. Vilim Grbac te drugi pulski svećenici i redovnici. Na početku se okupljenima obratio fra Bernardin koji je istaknuo kako je ovo 12 godina održavanja toga molitvenog hoda po pulskim crkvama.
Biskup Kutleša na početku homilije pojasnio je razliku između ekumenskog pokreta koji teži k ujedinjenju svih onih koji poznaju i priznaju Krista i međureligijskoga dijaloga koji podrazumijeva odnos s drugim religijama te dodao, “unatoč mišljenjima da ekumenska težnja nije realna, postoji nada i vjera da će Bog to svojom voljom i svojim višnjim promislom učiniti jer je to Njegova volja”.
Osvrćući se na Pavlovu poslanicu Korinćanima, biskup je istaknuo kako je već tada bilo razdora, ne samo među kršćanima različitih naroda nego i u istom narodu ali drugog porijekla, gdje se netko želi na svoj način ostvariti, ne služeći Crkvi, nego ističući nešto svoje osobno, u nekoj zajednici koja mu je bliska i preko te zajednice na poseban način želi doći do izražaja. Nabrajajući tadašnje podjele na Pavlove, Apolonove, Kefine i Kristove, propovjednik je istaknuo i razloge zbog kojih se svaka od tih zajednica smatrala povlaštenom te istaknuo da je Pavao ukorio te kršćane koji su stvarali razdor u prvoj Crkvi, pitanjem “Zar je Krist razdijeljen?” “Na tome primjeru vidimo da slični razdori postoje i među nama danas. I danas čovjek želi doći nekako do izražaja, želi istaknuti sebe i svoju skupinu, no upravo u današnjem evanđelju Krist nam govori kako preći preko tih razdioba i šizmi”, nastavio je biskup. Citirajući odlomak Evanđelja po Marku gdje apostoli raspravljaju o pravu prvenstva nakon Isusove smrti, unatoč činjenici da je On tu među njima, biskup je rekao da to dokazuje čovjekovu težnju da bude prvi. Isus, znajući o čemu govore, prilazi im s pedagoškim pitanjem “Što ste putem raspravljali?” na što oni ušutješe poput djeteta koje je ulovljeno u činjenju nečeg lošeg. To je pouka za sve nas. Veličina čovjeka jest u tome da uvijek postupa upravo na način da se ne zastidi pred Isusom, jer čineći tako zasigurno nećemo imati problema sa svojim duhovnim i moralnim životom, poručio je biskup Kutleša. Isus tada izgovara kardinalni naputak ljudima za izgradnji pravednih međuljudskih odnosa i pravednog poretka, “Tko želi biti prvi, neka bude posljednji”.
Citirajući komentar mudroga Spartanca, koji nije izabran za vlast: “Drago mi je da postoji 300 ljudi boljih od mene”, biskup je rekao kako njegova veličina jest u tome da nije bio ljubomoran i zavidan i da nije želio prva mjesta. “Ovi razdori koji su se događali i koji se događaju, događaju se stoga jer smo previše ljudi, a premalo kršćani, uvijek želimo biti prvi, osnivati nekakve udruge koje nam daju mogućnost da iskažemo nekakvo svoje prvenstvo, a Isus naglašava da je veličina upravo u služenju. Ako pogledamo i same današnje nazive, ministar primjerice znači služitelj, onaj koji služi drugima, ne onaj koji ima neke svoje posebne interese. I ne tražiti da njemu drugi služe, ne tražiti od države i od Crkve da ima neku korist, nego da on tim ustanovama daje svoje sposobnosti kako bi te ustanove napredovale. Mi trebamo biti služitelji u svojim obiteljima, u svojim crkvama, svugdje gdje živimo i djelujemo”, poručio je biskup.
Svatko od nas ima pravo govoriti, ali taj govor podrazumijeva i odgovornost da ne bi stvorio daljnje raskole, taj govor treba biti takav da ne vrijeđa drugog čovjeka nego da stvara mir i jedinstvo među ljudima, a ne da ranjava jače od mača. Ako nemaš ništa dobro reći o nekoj osobi, tada nemoj govoriti, jer daleko je bolje šutjeti nego govoriti i ranjavati druge, upravo je to jedan od razloga nejedinstva i razdiobe, ponekad i radi jednog malog razdora. I najveća provalija, ili urušavanje kuće počinje s malom pukotinom, koja se širi ako se ne sanira i s godinama postaje sve veća i veća. Upravo je tako i s pukotinama u našem duhovnom životu, i ne samo da ostaje na čovjekovoj duši nego se širi u i obitelji i prelazi na druge i stvara jedno negativno ozračje iz kojega je teško izići. Jedino nas poniznost i traženje Božje volje može dovesti do jedinstva, a ostvarenje svojih želja ili prohtjeva neke partikularne zajednice, ako nije u skladu s Crkvom, tada nema svoj opravdani cilj. Crkva ima za cilj dovesti sve ljude do spasenja, dovesti ih Isusu Kristu; to mora biti cilj i u tom smislu trebaju djelovati svi članovi Crkve, klerici i laici, a kako najbolje služiti tome cilju pokazuje nam upravo sam Krist svojim primjerom: ljubeći sve ljude, i prijatelje i neprijatelje, a sve to u poslušnosti i svoju volju podvrći Isusu Kristu, rekao je biskup Kutleša te zaključio: “Molimo da mi vjernici katolici budemo primjer toga jedinstva, jer ako ljudi vide da mi živimo onako kako govorimo i druge ćemo privući i svi će htjeti jedinstvo s nama, ako tako ne činimo, ne možemo reći da smo istinski Isusovi nasljedovatelji.”