Draga braćo i sestre!

Gospodin Isus se četrdeset dana u pustinji postom i molitvom pripremao za svoje javno djelovanje, da bi nakon toga svoj život potpuno darovao ljudima: moleći za njih, služeći im i bez prestanaka im navješćujući Božju očinsku ljubav sve do onog najprepoznatljivijeg znaka te ljubavi, smrti na križu. Naš četrdesetodnevni korizmeni hod obilježen postom, molitvom i dobrim djelima pozvao nas je da i mi na nov način promislimo o vlastitom životu, zagledani u Gospodinov primjer koji nas poziva da i mi u svom životu prepoznamo važnost darivanja sebe Bogu i bližnjima.

Ovaj Gospodinov poziv ima osobitu važnost u vremenu krize, ekonomske, ali još više one duhovne koja joj je uzrok. Ova kriza dotiče svakoga i sve društvene slojeve, ali se osobito teško odražava na obitelj kao temeljnu ljudsku zajednicu o čijoj stabilnosti ovisi stabilnost pojedinaca, ali i svih drugih zajednica. Obitelj je uvijek kroz povijest bila oslonac i zaštita čovjeku, na neki način izvor njegova identiteta. Danas se događa da moderni oblik ropstva, u kojem se gubi slobodno vrijeme i sve postupno postaje podređeno novcu, te sve veća ovisnost o različitim proizvodima novih medija, kao i različiti moderni trendovi, slabe ulogu obitelji. I umjesto da idemo prema izlasku iz krize, mi smo prenošenjem krize na obitelj još dublje zapali u krizu. Zato se današnji čovjek osjeća sve više izgubljeno.

On se, vođen strahom za vlastitu egzistenciju, sve više zatvara u sebe, u vlastiti svijet u kojem ostaje sve manje prostora za ljubav prema drugomu, za život i darivanje. I zbog ove zatvorenosti u sebe stanje iz dana u dan postaje sve gore. Postali smo narod koji postupno, ali sigurno izumire. Toga smo iz godine u godinu sve više svjesni. I pitamo se kako je moguće to promijeniti? Kako je moguće odgovoriti na korizmeni poziv darivanja bližnjemu i Bogu, koji je jedini sposoban ukloniti uzroke duhovne krize u kojoj se nalazimo, a u kojoj prepoznajemo uzrok svih naših kriza? Kako se, drugim riječima, dati nadahnuti događajem križa koji je vrhunac Isusova darivanja Ocu i drugima, i krenuti putem obraćenja i obnove?

Odgovor nam daje vjera u uskrsnuće. Pogled obasjan Isusovim uskrsnućem otkriva da se vlastiti identitet postiže umiranjem sebi i otvaranjem Drugomu i drugima. Evo puta obraćenja i obnove! Koliko god smo zarobljeni u strahu i nesigurnosti, koliko god su naši životni problemi i brige teški, koliko god se dogodi da i sami padnemo, možda kao i Isus ne jednom, nego triput, uvijek nam se kao izlaz koji ima smisla nudi svjetlo Isusova uskrsnuća. Uskrsno svjetlo nas osposobljava za drugačiji pogled na naše životne probleme. Otkriva nam Gospodina koji je i sam prošao ovim svijetom, koji se u svojim padovima pod križem susreo sa svim našim padovima, da bi nam u svome uskrsnuću pružio nadu i našeg uskrsnuća. U prihvaćanju s vjerom Isusa Krista uskrsloga događa se preobrazba svih naših ovozemaljskih križeva i dobiva smisao svako naše ustajanje i neodustajanje jer uskrsnuće postaje i naša životna stvarnost. Osobni susret u vjeri s uskrslim Gospodinom, koji nas otvara za ljubav i daje nam nadu da se usprkos svemu možemo ostvariti, osposobljava nas za preobrazbu nas samih, naših obitelji, Crkve i naroda. Tada postajemo slobodni poput Gospodina koji se i u najtežim trenutcima svoga života darivao drugima, ljubio ih, opraštao im, svjedočeći na taj način, pa i u doživljaju napuštenosti od Oca, da smrt nema zadnju riječ.

Braćo i sestre! Obasjana uskrsnućem, noć prepušta prostor jutru prožetom radošću i ispunjenim životom, jutru kojim odzvanjaju snažne riječi koje razbijaju svaku tamu: Krist je uskrsnuo! Neka vas u uskrsnoj noći obasja svjetlo uskrslog Gospodina, neka vas ispuni nadom i povjerenjem. Neka vam Uskrs postane izvorom snage darivanja Bogu i bližnjima.
Sretan Uskrs!