Vela Luka, (IKA) – Premijera putujuće predstave “Drhtave uljanice nekad i danas”, koja govori o progonu prvih kršćana u vrijeme cara Dioklecijana s osvrtom na današnje društveno-kulturne prilike i teškoće kršćana, upriličena je 23. kolovoza u Centru za kulturu u Veloj Luci. To je prva predstava novoutemeljene Dramske družine Ilirik, koja je nastala spontanom akcijom mladih iz akademske crkve Sv. Filipa Nerija u Splitu. Predstava na satiričan način oslikava današnju zbilju, pad morala, nedostatak ljubavi i solidarnosti u međuljudskim odnosima. Predstavu, u trajanju od 70 min, pratila je popularna klasična i filmska glazba. Likovi su obučeni u rimske toge koje im je iznajmila tvrtka Splittours d.d., koncesionar manifestacije “Dani Dioklecijana” i uniformu hrvatskog vojnika iz 17. st. koju je donirala tvrtka CROATA d.o.o. Scenarij, glazba i scenografija rad je Silvane Dragun, režirao je glumac splitskog HNK Milan Zdravković. Uloge Putnika kroz vrijeme tumače Nikolina Zuban, Ivan Matijašević i Josip Miljak, a Gaja Klaudija Taurona Milan Zdravković.
Predstava priča o dekurionu (gradskom vijećniku) carske Salone Gaju Klaudiju Tauronu koji je živio u vrijeme cara Dioklecijana. Mučen je i ubijen ponajprije jer se nije slagao s Dioklecijanovom poreznom reformom. U ono su vrijeme dekurioni provodili kontrolu nad gradskom upravom i bili su dužni brinuti se za provođenje stroge porezne politike koja je najviše pogađala seljake i male veleposjednike. Veliki veleposjednici su na sve načine željeli izbjeći plaćanje visokih poreza pa su tražili “veze” kod općinskih činovnika i dekuriona. Gaj Klaudije, junak ove priče, želio je da oni koji su bogatiji više plaćaju a da se od sirotinje i kmetova ne uzima ništa. Zbog takvih stavova našao se u nemilosti prefekta Tita Antonija koji je štitio interese bogatih veleposjednika. Kazna za neposluh dekuriona bila je deportacija na pusti otok. Vojnici su ga odveli na morsku hrid i ondje ga zavezali. No, on se nakon nekog vremena čudesno oslobodio svojih okova zahvaljujući susretu s Uskrslim Isusom. Gaj doživljava duhovno prosvjetljenje a na obali susreće rođaka Teofila koji se potajno sastajao s kršćanima na euharistiju. Da bi spasio Gaja Teofil mu predlaže da se skloni u Efez, u jednu kršćansku katakombu. Vrlo brzo uslijedili su krvavi progoni. Jednog dana Dioklecijanovi vojnici su Gaja prepoznali na jednoj tržnici i ubili. Ova priča prati i zagrobni život. Budući da je Gaj našao milost kod Boga u društvu svetih, jednog dana zamoli Nebeskog Oca da mu ispuni samo jednu želju. Želio se barem na jedan dan vratiti nakon 1700 ljeta u rodnu Dalmaciju kako bi upoznao novu kulturu i običaje ljudi. Bog mu tu želju ispuni i on se vraća na zemlju. Ali, kako sada živi u transcendentnoj dimenziji, on je ljudima na zemlji nevidljiv. Ljudi ga ne vide i ne čuju, a on sa strane promatra njihovo ponašanje i čudi se novom naraštaju i tehno generaciji. Uspoređuje vrijeme nekad i danas i žali što je sve vidio. Čini mu se da je danas stanje u svijetu gore nego u starom Rimu. Ali, prije nego se opet vrati u nebesku domovinu uzima papirus i na njemu ostavlja misli i poruke ljudima 21. stoljeća. Piše im o putu istine i mudrosti te što je to prava sreća, radost u životu i koje su to vrijednosti na koje su ljudi naših dana zaboravili (ljubav, solidarnost, hrabrost, pravednost).
Predstava, koja će biti upriličena i u Trogiru, Splitu i u Imotskom, na satiričan način oslikava današnju zbilju, pad morala, nedostatak ljubavi i solidarnosti u međuljudskim odnosima.