Više od 60 izaslanika iz 22 zemlje sudjelovalo je na savjetovanju o odgovornosti za stvoreno koje je priredilo Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) u suradnji s Uredom za rad i društvene probleme Talijanske biskupske konferencije (CEI) i zakladom “Lanza”. Savjetovanje je održano u Veneciji od 23. do 26. svibnja a imalo je za temu odnos između shvaćanja rada i problema vezanih uz odgovornost za stvoreno. I složeni odnos između okoliša, rada i zdravlja bio je u središtu okruglog stola održanog na završetku savjetovanja.

Taj susret nastavlja ciklus savjetovanja koje je CCEE priređivao unatrag četiri godine: 1999. u Celju u Sloveniji o teološkim i etičkim postavkama ekološkog zauzimanja Crkava; 2000. u Bad Honnefu u Njemačkoj o duhovnosti stvaranja i politikama o okolišu, 2001. u Badinu u Slovačkoj o stilu kršćanskog življenja i održivom razvoju.

Na savjetovanju su sudjelovali također predstavnici Svete Stolice, biskupskih konferencija SAD-a i Australije, kao i predstavnici Vijeća biskupskih konferencija zemalja članica Europske Unije (ComECE), komisija za pravdu i mir i Europske kršćanske mreže za okoliš (ECEN) te egzarha Ekumenskog patrijarhata za južnu Europu. Ekumenska dimenzija izražena je ne samo na savjetovanju, već također u liturgijskom slavlju u crkvi u Veneciji, na kojem su se okupili pravoslavni, katolički i protestantski kršćani.

U zaključcima skupa europske biskupske konferencije izrazile su zabrinutost zbog postojećih proturječja između brojnih deklarativnih zauzimanja za održivi razvoj i općih globalizacijskih trendova na ekonomskom i društvenom području. Nepravedna raspodjela bogatstava, nedostatak pitke vode, erozija plodnih tala, siromaštvo prouzročeno klimatskim promjenama u zemljama u razvoju i brzo nestajanje biološke različitosti izumiranjem tropskih šuma kao i neumjereno trošenje zaliha vezano uz rasipno blagostanje u industrijaliziranim zemljama pokazuju kako sadašnji ekonomski model – rada i konkretnog života – nije održiv. Solidarnost s najsiromašnijim zemljama kao i s budućim naraštajima zahtijeva duboku promjenu vrijednosti vezanih uz ekonomiju i kulturu te odnos s prirodom. Crkve imaju odgovornost surađivati u tom teškom pothvatu.

Ekološka kriza i prevladavajuće poimanje rada tijesno su povezani. Precjenjivanje oblika proizvodnje s visokom potrošnjom materijala u odnosu na kulturalne, duhovne i društvene djelatnosti jedan je od temeljnih uzroka ekološke krize. Rad, shvaćen kao masovna proizvodnja materijalnih dobara ne smije se smatrati jedinom uporišnom vrijednošću za razvoj, već je pretpostavka za kulturalne, duhovne i društvene vrijednosti te za mogućnost odmora i slobodnog vremena. Trenutni oblik poslovanja je teški teret društvu. Na političkom planu mjere za očuvanje okoliša imaju mogućnost samo kada se pokaže da nisu u konkurenciji s borbom protiv nezaposlenosti, već da mogu biti organizirane tako da stvore dodatna radna mjesta i pridonesu očovječenju rada. Potrebno je tržište rada, u prvom redu političkim zauzimanjem poduprtim odgovarajućim društvenim konsenzusom, podvrći strukturalnim promjenama: globalna reforma poreznog sustava u kojem će težište poreznog opterećenja biti premješteno sa čimbenika rada na korištenje zaliha i energija i financijske profite, dok će djelatnosti vezane uz skrb za okoliš biti oslobođene od poreza. Od odlučujuće je važnosti tržište rada podvrći strukturalnim promjenama kojima će postojećem proizvodnom radu biti pridodani novi modeli rada u kojima će biti prepoznata ekonomska vrijednost djelatnosti vezanih uz skrb i zaštitu i osobni rad.

Očuvanje prirodnih bogatstava sve se više predstavlja kao čimbenik koji ograničava ekonomsku produktivnost te dakle blagostanje. Zato je potrebno promicati “snažni” koncept održivosti, koji iziskuje postavljanje granica zamjeni prirodnog kapitala s kapitalom kojeg je proizveo čovjek. To podrazumijeva novo poimanje rasta, koji neće više biti definiran s kvantitativnim “uvijek više”, već poboljšanjem kvalitete uvjeta za kulturalne i duhovne usluge. Razvoj je dakle održiv samo kada su tehnička i strukturalna poboljšanja povezana sa smanjenjem potrošnje materijala (dematerijalizacija). Trajni je razvoj moguć i ima smisla samo na duhovnim područjima odgoja, kulture i odnosa s Bogom. Na to se mora usmjeriti shvaćanje rasta. Povratak davanju prvotnog mjesta duhovnim a ne proizvodnim aktivnostima predstavlja dakle nužni preduvjet za kulturu održivosti. To podrazumijeva također novu koordinaciju između vremena za rad i vremena za odmor. Samo na temelju širokog zauzimanja za čovjekove duhovne i društvene aktivnosti i vjersku dimenziju mogu se ostvariti kreativnost i radost života. Crkva tome može pružiti temeljni prinos ponajprije očuvanjem i kulture nedjelje, kao dana oslobođenog od radnih obaveza, dana u kojem se prekida radni ritam i vrijeme posvećuje Bogu, kontemplaciji, obitelji, kulturi, zabavi i dragovoljačkom radu.

Crkva je pozvana preuzeti konkretnu odgovornost za stvoreno. U tom su pogledu, a kao rezultat dosadašnjih savjetovanja, učinjeni konkretni pomaci. Talijanska biskupska konferencija je objavila dokument “Odgovornost za stvoreno” namijenjen župama i crkvenim pokretima. U Mađarskoj su izrađeni školski nastavni programi odgoja za poštivanje prirode. U Francuskoj je pokrenut “workshop” o odgovornosti za stvoreno namijenjen biskupima. U Belgiji je 2002. godina posvećena temi đakonata, gdje je na prvom mjestu odgovornost za stvoreno. U zaključcima je spomenut primjer Hrvatske, na području liturgije, gdje se već deset godina u brojnim župama i školama početkom listopada slavi “dan kruha”. I u Crkvama u drugim zemljama (Slovačkoj, Austriji, Ukrajini, Bjelorusiji, Rusiji…) stavljen je snažan naglasak na odgojno djelovanje na tome području.

Sudionici savjetovanja opredijelili su se za sljedeće prioritete: svjetsku solidarnost u borbi protiv siromaštva u svim njegovim oblicima, promjenu načina života i rada u bogatim zemljama, sveopću brigu za klimu ratificiranjem sporazuma iz Kyota kojim se predviđa smanjenje ispuštanja ugljičnog dioksida u atmosferu, proslavu, na poticaj carigradskog patrijarha, “liturgije stvaranja” 1. rujna a Vijeće europskih biskupskih konferencija zajedno s Vijećem biskupskih konferencija zemalja članica Europske Unije (ComEce) izvijestit će svoje članove o rezultatima Konferencije UN-a u Johannesburgu koja se ove godine održava u tome razdoblju.

Iduće savjetovanje CCEE-a o odgovornosti za stvoreno održat će se u Wroclawu u Poljskoj od 15. do 18. svibnja 2003. Tema savjetovanja bi će “Odgoj za odgovornost prema stvorenome i za održivi razvoj”. (ika-sa)