Rim, 8. 3. 1999. (IKA) – Rad i zaposlenost u središtu su rasprava sudionika opće skupštine Papinske akademije za društvene znanosti, koja se upravo održava u Vatikanu. Na tom V. zasjedanju po redu sudjeluje većina od 33 člana sa svih kontinenata, a svaki je od njih stručnjak za jednu ili dvije od glavnih društvenih znanosti. Na zasjedanje je pozvano i više gostiju, znanstvenika i stručnjaka.
Papinsku akademiju za društvene znanosti utemeljio je papa Ivan Pavao II. u siječnju 1994. godine, s ciljem promicanja proučavanja i razvoja društvenih, ekonomskih, političkih i pravnih znanosti, kako bi se tim načinom Crkvi pružili korisni elementi za produbljenje i razvijanje njezina socijalnog nauka. Akademija već četiri godine radi na dvije teme koje su izabrane u studenome 1994. godine, tj. rad i zaposlenost te demokracija. S tim ciljem svoju je djelatnost započela ispitivanjem katoličkoga socijalnog nauka o tim argumentima, te je osobitu pozornost posvetila načinu na koji se taj nauk shvaćao u prošlosti, te o vidicima koji zaslužuju biti predmetom pozornijeg promišljanja i danas. Naime, prvotni i glavni cilj Akademije je otkriti i izdvojiti pitanja u kojima društvene znanosti, sa svojim sadašnjim razvojem, mogu pružiti korisni prinos Crkvi. Temom demokracije Akademija se bavila na svojoj IV. općoj skupštini u travnju protekle godine, a istom će se temom baviti i VI. zasjedanje, koje će se održati u ožujku 2000. godine.
Na ovogodišnjem V. zasjedanju, koje se kao i II. i III. iz 1996. i 1997., bavi problemima rada i zaposlenosti, raspravlja se o analiziranju značenja katoličkoga shvaćanja rada i zaposlenosti u različitim povijesnim, ali i suvremenim kontekstima. Tako se, primjerice, proučavaju različite kulture poput onih koje prevladavaju u Aziji. Osim toga, izuzetno su važne teme rasprava i promjene koje su danas vidljive posvuda na području rada i zaposlenosti. Teolozi i znanstvenici društvenih znanosti pitaju se kakva bi “obnova” mogla proizići iz toga razvoja, te što se sve mora poduzeti za ostvarenje etičkih načela koja se tiču pojedinačnih i zajedničkih izbora na tome osjetljivom području.
U prvome je planu upravo načelo solidarnosti, koje je usko povezano s pitanjem onih čimbenika koji se odnose na zaposlenost i plaće. Potrebno je zajamčiti barem minimum poštivanja toga načela prema siromašnima, koji su žrtve nezaposlenosti u brojnim zemljama. Na raspolaganju radu Akademije niz je istraživanja koja su provedena na ekonomskom i sociološkom području, kojima se nastoje objasniti moguće reforme postojećih sustava. No, nerealno bi bilo očekivati da Papinska akademija za društvene znanosti može pružiti jednostavna rješenja na probleme rada i zaposlenosti u složenim društvima našega doba, istaknuo je njezin predsjednik prof. Edmond Malinvaud.