Rad je važniji od kapitala

1. Današnja nas svetkovina poziva razmišljati o posebnom iskustvu vjere svetoga Josipa uz Mariju i Isusa. Crkva predlaže Josipa vjerničkom štovanju kao vjernika potpuno raspoloživog volji Božjoj, kao čovjeka sposobnog za neporočnu i uzvišenu ljubav prema svojoj zaručnici, Mariji, i kao odgojitelja spremnog služiti u djetetu Isusu otajstvenom naumu Božjem.
Predaja je posebno u njemu vidjela radnika. “Nije li ovo drvodjeljin sin?” (Mt 13,55), uzviknuše stanovnici Nazareta pred Isusovim čudesima. Za njih je on prije svega seoski tesar, onaj koji se u radu dokazuje, ostvarujući se pred Bogom u služenju braći. I kršćanska je zajednica smatrala uzornim ponašanje svetog Josipa za sve one koji su zauzeti u prostranom i složenom svijetu rada. Upravo je zbog toga Crkva htjela povjeriti njegovoj nebeskoj zaštiti radnike, proglasivši ga njihovim zaštitnikom.
2. Crkva se obraća svijetu rada, razmatrajući nazaretsku radionicu, posvećenu Isusovom i Josipovom nazočnošću. Ona želi promicati čovjekovo dostojanstvo pred pitanjima i problemima, bojaznima i nadama povezanima s njihovom radnom djelatnošću, temeljnim dosegom ljudskoga života. Ona zna da je njezina zadaća “uvijek podsjećati na dostojanstvo i prava radnika i žigosati okolnosti u kojima se ona krše, te sa svoje strane pridonositi usmjeravanju tih promjena prema istinskom razvitku čovjeka i društva” (Laborem exercens, 1).
Pred sadašnjim zamkama u nekim očitovanjima uljudbe i ekonomije našega doba, Crkva ne prestaje naviještati veličinu čovjeka, slike Božje, njegova prvenstva u stvaranju. To poslanje uglavnom ostvaruje po socijalnom nauku, koji “ima sam po sebi vrijednost sredstva naviještanja”; i zapravo je nauk koji “naviješta Boga i otajstvo spasenja u Kristu svakome čovjeku i, iz istog razloga, otkriva čovjeka njemu samome. U tom se svjetlu bavi ljudskim pravima” (Centesimus annus, 54). Crkva podsjeća sve one koji pokušavaju utvrditi prevlast tehnike, svodeći čovjeka na “robu” ili sredstvo proizvodnje, da “pravi subjekt rada ostaje čovjek”, jer u svom božanskom naumu “rad postoji #!radi čovjeka#!, a ne čovjek #!radi rada#!” (Laborem exercens, 5-6).
Iz istog razloga, ona se suprotstavlja također zahtjevima kapitalizma, proglašujući “načelo prvenstva rada nasuprot #!kapitalu#!”, jer je ljudski rad “uvijek prvi tvorni uzrok, dok kapital kao cjelina sredstava proizvodnje ostaje samo instrumentom ili instrumentalnim uzrokom” procesa proizvodnje (Ondje, 12).
3. Ova načela, dok potkrepljuju osudu svake vrste otuđenja u ljudskome radu, postaju osobito aktualna pred teškim problemom nezaposlenosti, koji danas obuhvaća milijune osoba. U pravu na rad ona otkrivaju suvremeno jamstvo dostojanstva čovjeka koji je, bez dostojnoga rada, lišen dostatnih uvjeta za odgovarajući razvoj svoga osobnog i društvenog dosega. Nezaposlenost zapravo stvara u onome koji je njegova žrtva teške rubne prilike i mučno stanje poniženja.
Pravo na rad treba se, međutim, sjediniti s pravom na slobodu izbora vlastitoga rada. Ove se povlastice, ipak, ne smiju shvaćati individualistički, nego u vezi s pozivom na služenje i suradnju s drugima. Služenje slobodom nije ćudoredno bez procjenjivanja odnosa i uzajamnosti s drugim slobodama. Te se ima shvatiti ne toliko kao granica, nego kao uvjeti razvoja pojedinačne slobode, i kao vježba dužnosti pridonošenja rastu cijeloga društva. Rad je, stoga, iznad svega pravo jer je dužnost, koja se rađa iz čovjekovih društvenih odnosa. On izražava čovjekov poziv na služenje i solidarnost.
4. Josipov lik upozorava na hitnu potrebu da se svijetu rada dade duša. Njegov život, označen slušanjem Boga i bliskošću s Kristom, prikazuje se kao skladni sažetak vjere i života, osobnog samoostvarenja i ljubavi za braću, svakodnevne obveze i pouzdanja u budućnost. Njegovo svjedočanstvo podsjeća sve koji rade da će, samo prihvaćajući Božje prvenstvo i svjetlo koje proizlazi iz Kristova križa i uskrsnuća, moći ostvariti uvjete rada dostojnog čovjeka i naći u svagdanjoj muci “iskru novoga života, novog dobra, nagovještaj #!novog neba i nove zemlje#! u kojima čovjek i svijet imaju udjela trudom rada” (Laborem exercens, 27).