Istina je prava novost.

Radni dio IV. međunarodnog simpozija crkvenih pravnika

Zagreb, (IKA) – U dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u tijeku je dvodnevni IV. međunarodni simpozij crvenih pravnika. Radni dio simpozija u petak 29. listopada je nakon pozdravnih riječi, započeo predavanjem “Udruživanje vjernika: pravo i(li) karizma?” dr. Slavka Zeca. Istaknuo je kako je ekleziologija II. vatikanskog koncila dala zamah udružujućem fenomenu u Crkvi. No, time se otvaraju temeljna pitanja, je li udruživanje vjernika pravo ili karizma, ili pravo i karizma, odnosno pravo-karizma. Stoga je pojasnio pojam vjernik i vjernici te je govorio o njihovom crkvenom identitetu i pravnom položaju, a potom se zaustavio na kann. 215 koji proklamira pravo na udruživanje.
O temi “Povijesni pogled na vjernička društva – tradicija i ostvarenja” govorio je dr. Stjepan Kožul. Posebno se osvrnuo na djelovanje bratovština te je istaknuo kako su one bile nositeljice i širiteljice pučke pobožnosti, njegovale su pučko pjevanje, djelovale su na članove, njihov duhovni život i na njihov međuodnos. Dr. Marko Petrak je u izlaganju “Universitates personarum u rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji” iznio povijesno-pravnu analizu kanona 115. Osvrnuo se na razvoj i ključnu definiciju pojma pravne osobe u Kanonskom pravu, na što se nastavljaju ostali kanoni. O temi “Zajedničke kanonske odredbe o vjerničkim društvima (kann. 298-311)” govorio je mr. Ilija Jakovljević. Kad je riječ o vjerničkim društvima, to nije novitet u Zakoniku Kanonskoga prava, jer je Zakonik iz godine 1917. obrađivao tu materiju u II. knjizi. Upozorio je da valja razlikovati kanonska društva i civilna društva. Kako bi društvo bilo kanonsko, mora imati ciljeve koji su ciljevi i poslanje Crkve. Razumljivo ako je neko društvo osnovano od vjernika koji u sebi nema ove ciljeve, ne može imati kanonsku snagu, ali ni privatnu javnu crkvenu osobnost. Podsjetio je kako se društva dijele i prema teritorijalnom određenju. Na kraju je istaknuo kako zakonodavac ne govori o pokretima čija kanonska konfiguracija nije jasna, no oni su realnost Crkve. Dr. Josip Delić se, govoreći o temi “Javna vjernička društva (kann. 312-320)”, osvrnuo na strukturu javnog vjerničkog društva. Pojasnio je kako su ta društva samo ona koje osnuje mjerodavna crkvena vlast. Posebno se osvrnuo na pojam “poslanje” uime Crkve. Upozorio je na kann. 317 koji određuje da javno vjerničko društvo prima poslanje od Crkve kada je to potrebno. Govoreći o načinu prestanka rada društva, predavač je upozorio kako u Kodeksu postoji izraz ukinuće. No, ovdje se postavlja pitanje uz vjernička društva koja su ukinuta Zakonom o javnim skupovima 1946.-47. godine. Jesu li ona stvarno ukinuta ili im je zabranjen rad, to je jako bitno, vezano uz bratovštine koje su imale imovinu koja nije mala, rekao je dr. Delić. “Privatna vjernička društva (kann. 321-326)” bila je tema izlaganja koje je održao mr. Mato Mićan. Osvrnuo se na poslanje privatnih vjerničkih društava, strukturu upravljanja, duhovnog savjetnika ili asistenta, imovinu. Na kraju se kratko osvrnuo i na sam izraz “društvo”. Podsjetio je kako u civilnom društvu prevladava riječ udruga, a u crkvenim adresarima rijetko da ćemo naći vjerska udruga. Kao posljednje istaknuo je važnost teritorija na kojem vjerničko društvo djeluje.
Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, u kojoj se dotaknulo i pitanje registracije crkvenih društava pri crkvenim i/ili civilnim vlastima, kao i neke nejasnoće vezane uz pokrete te djelovanje unutar postojećih društava članova koji su pripadnici drugih kršćanskih Crkava.
Simpozij nastavlja s radom u subotu 30. listopada kada će se održati izlaganja “Granice” udruživanja, autonomija i ovisnost vjerničkih društava” (dr. Josip Šalković), “Društva s posebnim profilima” (dr. Ratko Radišić), “Kanonska konfiguracija crkvenih pokreta” (dr. Klara Ćavar), Društva i pokreti u partikularnoj Crkvi – očekivanja i izazovi” (mr. Lucija Babić), “Društva i pokreti u konkordatskom pravu” (mr. Ivan Kovač) i “Registracija vjerskih udruga i vjerskih zajednica u svjetlu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda” (Frane Staničić i Lana Ofak).