Zagreb, (IKA) – Tijekom prvog dana Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjim školama održana su dva predavanja. Prvo predavanje s temom “Susret kršćanske vjere i helenističke kulture kao paradigma inkulturacije vjere danas” održao je dr. sc. Ivan Bodrožić. Cilj predavanja nije bio osvrt samo na neku daleku prošlost, nego i ukazati na višestruku aktualnost argumenata. S jedne strane aktualnost je spekulativnog karaktera, jer ukazuje na više pokušaja dehelenizacije u moderno vrijeme od Luthera do naših dana, kojima je proces ulaska kršćanstva u prostore grčke kulture proglašen štetnim po čistoću vjere, te je onda trebalo osloboditi kršćanstvo od filozofskih natruha. Druga aktualnost može biti pastoralne naravi, ako se uvaži iskustvo prve Crkve kao izuzetno i dragocjeno, kao obrazac iz kojeg bi se i danas moglo učiti.
Predavač je podsjetio kako je rano kršćanstvo nošeno izuzetnom misionarskom snagom imalo izgrađenu samosvijest o nezamjenjivom doprinosu koje daje kulturi i kojoj naviješta spasenje i donosi spoznaju pravoga Boga. Samo unutarnje iskustvo i unutarnji kriteriji samosvijesti čimbenici su dosljedne inkulturacije vjere, kao i plodne evangelizacije kulture. Vidimo da se i danas očekuje da vjeroučitelj, onaj koji katehizira zna napraviti iskorak prema potrebama čovjeka svoga vremena. Stoga, kao što su sveti oci osjetili da se Isusovim utjelovljenjem dogodila iskonska inkulturacija, koja postaje model cjelokupne evangelizacije, to i nama postaje poticaj za današnje djelovanje prema kulturi i čovjeku. Danas inkulturacija vjere pretpostavlja zadivljujuću razmjenu onih bogatstava koja su dana u baštinu, zaključio je dr. Bodrožić.

Dr. sc. Ana Thea Filipović održala je predavanje „Pluralizam modela školskog vjeronauka u Europi – izazov Crkvi i teologiji”. Predavačica je istaknula rastuće značenje vjeronauka u školama u Europi koje se može promatrati u kontekstu šireg interesa za religiju i javnog tematiziranja vjere. K tomu ujedinjenje Europe nakon pada komunističkih režima i proširenje Europske unije prouzrokovali su migracije i sve veću kulturnu i religioznu pluralizaciju Europe. Stoga, vjeronauk dobiva sve veće društveno značenje u sjedištu interesa države, vjerskih zajednica i civilnog društva.
U središnjem dijelu predavanja, dr. Filipović je predstavila različite modele vjeronauka u europskim zemljama, kao i situaciju u nekolicini zemalja u kojima nema vjeronauka. Rezimirajući temu, dr. Filipović je istaknula kako se europske institucije sve više bave pitanjem vjerskog odgoja i obrazovanja u školama i objavljuju odgovarajuće naputke i dokumente. Tako Vijeće Europe preporuča religiozni odgoj i obrazovanje u školama sukladno vrijednostima Europe, a Ured za demokratske institucije i ljudska prava Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi 2007. godine objavio je “Vodeća načela poučavanja o religijama i vjerovanjima u javnim školama”.
Vjeronauk u javnoj školi ispit je sposobnosti teologije za dijalog sa svijetom, čovjekom i društvom, a ta sposobnost mora se reflektirati u izobrazbi vjeroučitelja. To je i poticaj interdisciplinarnog dijaloga teologije s drugim znanostima. Važno je istaknuti kako Crkva i teologija i u školskom vjeronauku susreću svijet kao sugovornika i to u dijelu stanovništva koji je najspremniji na kritiku, a to su mladi. K tomu školski vjeronauk je mjesto na kojem Crkva susreće i svoje crkveno distancirane članove i dolazi s njima u komuniciranju, rekla je dr. Filipović.