Zagreb, (IKA) – Radni dio znanstvenog simpozija “Vizionar i učitelj” koji je 12. prosinca priređen u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u povodu desete obljetnice smrti dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, započeo je izlaganjem novoimenovanoga sisačkoga biskupa Vlade Košića “Mariologija Tomislava Janka Šagi-Bunića”. Uvodno je podsjetio na radove koji su obradili Šagijev doprinos mariologiji, a potom se osvrnuo na njegovo naučavanje o Mariji prije II. vatikanskog sabora, što čini manji dio njegova mariološkog opusa. Podsjetio i kako Šagi-Bunić ističe da je Saborska mariologija kristocentrična. Šagi-Bunić jasno izlaže da II. vatikanski sabor i postsaborska pobudnica pape Pavla VI. “Marialis cultus” govore kako je Marija tip i uzor Crkve. Na kraju izlaganja biskup Košić istaknuo je kako bi bilo veoma dragocjeno proučiti koliko je Šagi-Bunić kao osobni teolog nadbiskupa Franje Šepera utjecao i na Šeperov intervent o Mariji, koji je bio jedan od sedam kardinalovih intervenata na Saboru.

Mr. Anto Barišić održao je izlaganje “Kristološka ‘tetrarhija’ u teologiji Tomislava Janka Šagi-Bunića”. Približavajući povezanost samog pojma tetrarhija i Šagi-Bunićeve kristologije, istaknuo je četiri stupa na kojima ta povezanost počiva te ih treba gledati kao sintezu kristološke “tetrarhije” koja je prisutna u Šagi-Bunićevim djelima i razvila se od 1948. do 1999. godine. Istaknuo je da to nije i ne može biti plod nekog slučajnog razvitka, ona je sigurno ciljano i namjerno, mogli bismo uvjetno reći tako organizirana i postavljena. Tu nije riječ samo o vremenskom razdoblju, već je to plod njegove svjesne vjerničke i teološke težnje i nadahnuća, zaključio je mr. Barišić.

O temi “Liturgijska obnova u misli Tomislava Janka Šagi-Bunića” govorio je dr. Ante Crnčević. Podsjetio na velik doprinos Šagi-Bunića procesima liturgijske obnove, te se posebno osvrnuo na dragocjeni udio u prevođenju liturgijskih tekstova. Izlaganje je temeljio na objavljenim tekstovima, kao i na bogatoj rukopisnoj baštini koja se čuva u Centru za promicanje civilizacije ljubavi. Razlog da je jedan patrolog s užom specijalizacijom kristologije toliko predan liturgijskoj obnovi i njegovanju liturgijske teologije objašnjava jedino njegovo duboko uvjerenje da je kristologija temeljni jezik liturgijskog samoostvarenja Crkve, zaključio je dr. Crnčević.

Dr. Josip Baloban govorio je o temi “Tomislav Janko Šagi-Bunić i goruće (po)koncilske pastoralne teme i dileme”. Istaknuo je kako je Šagi-Bunić bio teološki i crkveni univerzalac, vodeći patrolog u Hrvatskoj i šire, kao i dogmatičar, liturgičar, pastoralni teolog, vizionar i učitelj. Dr. Baloban spomenuo je teme koje je obrađivao Šagi-Bunić, te se posebno osvrnuo na temu “svećenik” koja je posebno aktualna u ovoj Svećeničkoj godini, ocijenivši kako bi se i ne samo zbog toga moralo tražiti adekvatne odgovore na pitanje kakvog svećenika treba Crkva i hrvatsko društvo. U kontekstu Šagi-Bunićeva zalaganja za pastoralno djelovanje, predavač je podsjetio i kako je prije 31 godinu na Teološko-pastoralnom tjednu održao predavanje “Krstiti u Crkvu malo stado ili veliki narod” te iznio tri modela: Crkva velikog naroda, Crkva malo stado, Crkva kvasac, koje se ne bi smjelo shvaćati kao alternative, već komplementarno.

Govoreći o “Glavnim obilježjima ekumenske teologije i ekumenizma Tomislava Janka Šagi-Bunića” dr. Jure Zečević istaknuo je kako se ime Šagi-Bunića snažno vezuje uz ekumensku teologiju i ekumenizam Crkve u Hrvata. Bio je zreo teoretičar koji je u svojim radovima prvenstveno izlagao i pojašnjavao ekumenske relevantne dokumente Crkve i crkvenog učiteljstva, ali istodobno i obogaćivao svojim osobnim pojašnjenima, kreativnim promišljajima, te dovođenjem u relaciju s našim konkretnim prilikama. No, on je bio i ekumenski “fizički radnik”, davao je svoj doprinos na razini posve konkretnoga i praktičnoga te je bio istodobno ekumenski idealist i realist. Svojim ekumenskim radom, čestim ekumensko-teološkim diskursima, dubokim poniranjem u evanđeosko-kristološku bit ekumenizma i konkretnim dijaloškim nastojanjem prof. Šagi-Bunić postao je od jedan od najzrelijih i najizrazitijih teoloških mislilaca ekumenizma kod nas. Njegova ekumenska inicijativa i njegov pokoncilski zamah još i danas snažno nose Crkvu u Hrvata, zaključio je dr. Zečević.

Mr. Ivan Stošić u predavanju “Služba teologa u Crkvi prema Tomislavu Janku Šagi-Buniću” podsjetio je kako je Šagi-Bunić isticao da teologija nije čisto teorijska znanost, pa tako teolog ne može pobjeći od onoga što se u Crkvi i svijetu događa, on se ne može baviti samo teorijskim promišljanjima, mora proučavati praksu u Crkvi i podvrći je kritici. Prema Šagi-Buniću teolog polazi iz vjere, kreće se unutar vjere i služi vjeri, pa tako kada upotrebljava znanstvene metode teolog i teologija mora misliti na praksu, jer jedino u tom slučaju posjeduju životnu usmjerenost i mogu biti uvjereni i vjerodostojni. Teologija polazi od Riječi Božje, datosti, i ne može biti građena samo iz svijeta, iz ljudske prakse, nego mora uvijek biti kritika ljudske prakse. Zato teologija pretpostavlja vjeru u Riječi Božjoj, rekao je Stošić.

U posljednjem izlaganju prijepodnevnog rada simpozija, o “Civilizaciji ljubavi u teologiji Tomislava Janka Šagi-Bunića” Andrea Filić, dipl. theol., istaknula je kako je Šagi-Bunić o navedenoj temi počeo pisati i govoriti o Božiću 1983. godine, nakon govora pape Ivana Pavla II. u prigodi kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića. Sačuvano je više od 150 pisanih i usmenih intervenata Šagi-Bunića s tom tematikom. Godine 1985. dodaje i svoje specifično tumačenje civilizacije ljubavi temeljeno na Isusovim riječima “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, te je isticao kako tu poruku treba svima posvijestiti, kao osobitu poruku Duha Svetoga u naše vrijeme.