Zagreb, (IKA) – U drugom dijelu znanstvenog simpozija “Vizionar i učitelj”, koji je 12. prosinca priređen u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u povodu desete obljetnice smrti dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, održano je još sedam predavanja. Prvo predavanje, dirljivo sjećanje naslovljeno “Tomislav Janko Šagi: prvo gimnazijsko iskustvo pa do vojničkog života” iznio je prof. dr. Bonaventura Duda. Prvo je pojasnio kako je Šagi svom imenu godine 1943. u Rimu dodao prezime majke, kako bi se vidjelo da je Hrvat. Potom se vrlo živo prisjetio dana koje su zajedno proveli na odsluženju vojnog roka, a izlaganje je završio čitanjem oporuke koju je 28. svibnja 1955. godine napisao Šagi-Bunić.

Prof. dr. Petar Bašić osvrnuo se na zbornu molitvu u spomen bl. kardinala Alojzija Stepinca čiji je autor Šagi-Bunić te predstavio okolnosti pod kojima je nastala. Podsjetio je na veliki doprinos Šagi-Bunića hrvatskom teološkom nazivlju. Imao je istančan osjećaj za jezik i bio je vrlo kreativan na tom području. On je i sam vrlo mnogo pridonio hrvatskom liturgijskom izričaju, ali bi pod tim vidom trebalo sustavnije istražiti njegova djela i sigurno bi se našlo još mnogo toga što bi moglo obogatiti hrvatsko liturgijsko, ali i cjelokupno teološko nazivlje, rekao je Bašić.

Šagi-Bunićev prvo student, a potom i kolega na KBF-u prof. dr. Tomislav Ivančić kratko se osvrnuo na temu “Tomislav Janko Šagi-Bunić: dekan i profesor na KBF-u, Zagreb”. Bio je vrlo duboko osjetljiv za druge ljude, a osobito je cijenio kolege nakon Koncila, istaknuo je Ivančić, te se prisjetio kako je osobito znao biti zanimljiv, fascinantan na sjednicama fakultetskoga vijeća. Ako je nešto bilo krivo rečeno, što bi vrijeđalo Crkvu, Isusa Krista, on je znao ustati: “Gospodo dopustite, moj Gospodin od mene traži da ga ne smijem izdati, moram njemu u prilog reći ovo”. I kasnije je ta čitava njegova fizionomija duhovnosti prešla u još jednu konkretnost kad je govorio o civilizaciji ljubavi, rekao je Ivančić.

Fra Bono Zvonimir Šagi, OFMCap. rođeni brat i subrat u kapucinskom redu, nastojao je osvijetliti lik Tomislava Janka Šagi-Bunića kao utemeljitelja KS-a i TDKS-a. Pojasnio je kako je to prije svega bio crkveno radni centar i teološko modificirano društvo za istraživanje, dokumentaciju i informacije, a Šagi-Bunić bio je jedan od najvažnijih idejnih začetnika. Podsjetio je kako je Šagi-Bunić još pedesetih godina bio zaokupljen mišlju kako da Riječ Božja bude živa. I prije Koncila vodila ga je misao otvaranja teološkog govora i Crkve kao zajednice suvremenom svijetu. Osvrnuo se i na suradnju Šagi-Bunića i kardinala Šepera, te je istaknuo kako je on kardinala visoko cijenio, a suradnja je bila vrlo zauzeta. Na kraju je izrazio nadu da će sve neistine vezane uz TDKS doći na vidjelo, te će se Šagi-Bunić i dr. proslaviti u pravo vrijeme, jer su uvijek bili ugrađeni u duhovni dom za sveto svećeništvo da prinose žrtve duhovne, Bogu ugodne po Isusu Kristu.

Prof. dr. Adalbert Rebić govorio je o suradnji sa Šagi-Bunićem u KS-u i u organizaciji Teološko-pastoralnog tjedna. Istaknuo je kako je u KS ugradio svoje bogato koncilsko iskustvo, a potrebu udruživanja teologa smatrao je na korist i u službi Crkve. Isticao je vjernost prema Crkvi, ponekad je do suza govorio o tome, rekao je Rebić. Osvrnuo se na zajedničko organiziranje stručnih skupova, osobito TPT-a. Istaknuo je kako je Šagi-Bunić vrlo studiozno pristupao odabiru tema i organizaciji po uzoru na slične skupove u Europi. I tu je do izražaja došlo njegovo bogato iskustvo, poglavito iz Rima, rekao je Rebić.

Dr. fra Emanuel Hoško govorio je o temi “Pronicljiv uvid Tomislava Janka Šagi-Bunića u crkvena zbivanja revolucionarne 1848. godine u Banskoj Hrvatskoj”. U izlaganju osvrnuo se na knjigu Šagi-Bunića “Katolička Crkva i hrvatski narod” u kojoj je objavio povijesnu raspravu “Uspostava hrvatske crkvene samostalnosti” u kojoj se osvrće na važan događaj iz povijesti na uzdizanje Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju, a time i promaknuće zagrebačkog biskupa Haulika u zagrebačkoga nadbiskupa. Hoško je pojasnio neke kontraverze vezane uz Haulika.

Posljednje izlaganje održala je mr. Veronika Reljac s temom “Prilog Tomislava Janka Šagi-Bunića pokoncilskom bračnom i obiteljskom pastoralu u Hrvatskoj”. Istaknula je kako je Šagi-Bunić za Radio Vatikan komentirao koncilske dokumente vezane uz navedenu tematiku. Zapažena je njegova aktivnost na promicanju ideja i prilozima u časopisima, ali je o tome progovarao i s propovjedaonica. Važno je napomenuti kako u njegovim izvještajima s Koncila prilozi nisu bili suhoparni, odnosno nisu bili prikazani onako kako su te dokumente predstavljali novinari. On nastoji iznositi novosti iz rasprava, a ne žesti se na one koji zastupaju staro. On je ne samo prihvaćao, već i usvajao obrazloženje. Bio je prvi koje je prenio učenje o braku i obitelji, a zatim ga zastupao kao učitelj. Stoga ga valja staviti na prvo mjesto nove teologije o braku i obitelji, apostolata braka i obitelji u našoj domovini, istaknula je mr. Reljac.