Zagreb, (IKA) – U nastavku znanstvenog simpozija “Vjeronauk nakon dvadeset godina: izazov Crkvi i školi” u povodu 20. obljetnice od ponovnog uvođenja vjeronauka u hrvatski školski sustav priređenog u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu, u utorak 14. lipnja doc. dr. Thea Filipović u predavanju “Vjeronauk, župne zajednice i pastoral škole” pojasnila je kako pastoral škole ide za tim da razvija svijest vjernika kao nositelja poslanja Crkve u konkretnoj sredini, tj. školi. Osvrnula se na pastoral škole u odnosu prema vjeronauku i župnoj zajednici, te je istaknula kako vjeronauk ne pripada pastoralu škole već slijedi ciljeve koji u temeljima pridonose odgojno-obrazovnim ciljevima same škole. No, vjeronauk i vjeroučitelji nezamjenjivi su suradnici i partneri pastorala škole. Nositelji pastorala škole su kršćani koji žive i rade u školskom okruženju, koji su sposobni oblikovati život škole tako da se u življenju vjere doživi blagotvorna kršćanska prisutnost. Kvalificirani pastoralni djelatnici imaju zadaća poticanja kršćana u krugu škole da preuzmu svoju odgovornost za humano oblikovanje života škole i ponude rane oblike školskoga pastorala, rekla je dr. Filipović te predstavila moguće oblike pastorala škole u znaku diakonije, martirije, liturgije i koinonije.
Upozorila je, kako je temeljno obilježje pastorala škole dobrovoljna ponuda, sloboda sudjelovanja, ekumensko i međureligijsko usmjerenje, te upućenost na suradnju s drugim crkvenim i društvenim institucijama.

“Formacija vjeroučitelja u okviru Bolonjskog procesa – izazov za visoka crkvena učilišta u Hrvatskoj” bio je naslov predavanja prof. dr. Alojzija Hoblaja. Predavač je uvodno pojasnio sam pojam Bolonjski proces, te princip na kojem funkcionira. Usredotočujući se na visoka crkvena učilišta, istaknuo je, kako Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu ima dvostruki pristup procesu. Kao sastavnica Sveučilišta, KBF je uključen u Bolonjski proces od rujna 1999. godine, a kao crkveno učilište drugi pristup ostvaruje od listopada 2003. godine kada je Bolonjskom procesu pristupila Sveta Stolica. Dr. Hoblaj je istaknuo kako je u listopadu prošle godine na Gregoriani u organizaciji Kongregacije za katolički odgoj održan kongres s ciljem retrospektive i perspektive u odnosu na Bolonjski proces. Istaknuo je kako sudjelovanje Svete Stolice nije formalnog karaktera. K tomu je izrađeno puno instrumenata, kao i baza podataka. Istaknuo je kako je u okviru Bolonjskog procesa formacija vjeroučitelja utemeljena na antropologiji s duhovnom dimenzijom i interdisciplinarnosti, te se tako stvara vjeroučitelj s transparentnim kompetencijama, zaključio je predavač.

U predavanju “Odgoj između stege i slobode” doc. dr. Nenad Malović stavio je naglasak na četiri pojma – odgoj, sloboda, odgovornost, stega.
Pitanje odgoja primarno je pitanje kako malom čovjeku, djetetu, pomoći da se razvije i da kao odrasla osoba bude sposoban živjeti. Odgoj se tiče cijeloga čovjeka, jer se odražava na sve segmente čovjekova života. Dijete u susretu i drugim ili drugačijim mora sagraditi svoj svijet, no važno je poštovanje djetetovih vlastitosti, pripremanje djeteta za život u određenoj zajednici. Među vrijednostima koje se posreduju, postoji jedna koju će svi prihvatiti, a to je sloboda. No, predavač je upozorio kako poteškoća nastaje što se sloboda shvaća na različite načine, pa pozivanje na slobodu može voditi u pogrešnom smjeru. U susretu s drugim čovjekom sloboda dobiva svoj smisao, a tu nailazimo i na odgovornost. Sloboda ga obvezuje na odgovornost ne samo za sebe samoga, nego i druge, odnosno na univerzalnu odgovornost za sve što ga okružuje. Naposljetku, odgovornost uključuje stegu, jer bez stege odgovornost gubi svoj smisao, zaključio je Malović.

Osvrćući se na vrijednosti, prof. dr. Tonči Matulić je u predavanju “Odgojno-obrazovni sustav u ozračju krize vrijednosti i identiteta: religija kao pogled s onu stranu krize” istaknuo kako moderni govor o vrijednosti u vremenima dovodi do zaborava metafizike, a u tim vremenima nastaje kriza, i to temeljna kriza. Ne samo da smo zašli u doba krize, već doba duhovne krize. Očituje se da mi kršćani živimo kao da nema nade, a primili smo nadu koja bi trebala obilježiti cjelokupni naš život i poslanje. Ako smo mi pozvani na duboke promjene, postavlja se pitanje kako su se pored nas, pored prisutnosti Crkve dogodile takve duboke preobrazbe. Dakako, čak mimo nas, a puno vremena protiv nas.
Kriza temelja teži tako duboko, da to u teološkom govoru nazivamo krizom Boga. Kriza Boga podudara se s gubitka smisla Boga, gubitkom osjećaja za grijeh, gubitkom transcendencije. U tom smislu govor o vrijednosti ona se ne povezuje s etičkim pojmom dobra, istaknuo je Matulić, te rekao kako odgojno-obrazovni sustav mora voditi računa o cjelovitom odgoju ljudske osobe, pokazati interes za nužan dijalog razuma i vjere, te stvarati ozračje u kojem dijalog i snošljivost između vjernika i nevjernika nisu puke fraze nego djelovanje prakse, u čemu prednjači škola.

Posljednje predavanje na simpoziju s temom “Vjeronauk u školi, bogatstvo za Hrvatsku i Europu” održala je prof. dr. Ružica Razum. Podsjetila je kako je vjeronauk – školski predmet bogatstvo ne samo za školu, nego cijelo društvo. No, čini se kako škola nije dovoljno svjesna te činjenice, ali isto tako čini se da ni mi u Crkvi nismo svjesni toga, upozorila je. Dosadašnje dvadesetogodišnje iskustvo predstavlja neke znakovi nesigurnosti, koji po mišljenju dr. Razum proizlaze iz nedovoljne osviještenosti vlastitoga identiteta i vlastite misije. Kada govorimo školska disciplina, kao školski predmet vjeronauk sudjeluje u svim mogućnostima ali i poteškoćama školske ustanove. Uvjerena sam da je u školskom sustavu rijetko koji predmet rezultat tolike brige kvalitete nastave kao što je vjeronauk, rekla je dr. Razum. Upozoravajući na uzroke nedovoljne integriranosti istaknula je dva osnovna. Prvi je podcjenjivanje religije u društvu, pa onda i u odgojno-obrazovnom sustavu. Drugi razlog proizlazi iz samog predmeta koji je u nekim elementima i dalje više crkveno-katehetski nego školski. Važno je da se vjeronauk integrira u školski sustav čuvajući svoju posebnost.
Govoreći i ulozi i zadaći vjeronauka u školskom sustavu, dr. Razum istaknula je važnost da dijete shvati značenje vrijednosti koje proizlaze iz vjere.
Naposljetku, o ulozi vjeronauka, istaknula je, kako on promiče dijalog s drugim i drugačijim, pri čemu je nužna religijska pismenost kako bismo se mogli bez predrasuda upustiti u taj u dijalog.