Split, (IKA) – U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu gost “Susreta s autorom” 22. veljače bio je dr. Radoslav Bužančić, arhitekt, znanstvenik, publicist, sveučilišni profesor, pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu, osobito poznat po svom radu na polju kulture i spomeničke baštine, za što je dobio više domaćih i međunarodnih priznanja. Dr. Bužančić u svom radu osobito je bio posvećen s jedne strane istraživanju i otkrivanju onoga što krije spomenička baština, a s druge strane bilježenju onoga što je pronađeno i oteto zaboravu. Time se posebno počinje baviti po završetku studija, točnije godine 1984. kada započinje raditi kao konzervator u Splitu. Konzervatorska istraživanja i radove vodio je u Dalmaciji – u Dubrovniku, Splitu, Trogiru, Omišu i Vrgorcu, te na otocima Braču, Šolti, Hvaru, Visu, Korčuli i Lastovu. Osobit dio proučavanja i obnavljanja obavlja upravo u Trogiru, a trogirski spomenici su obilježili i njegove dvije monografije “Trogirska katedrala” i “Radovanov portal”.
Bužančić na različite načine pridonosi kulturnom turizmu gdje god je moguće. Bio je sudionikom različitih simpozija i tribina na temu kulturnog turizma, a sudjelovao je i u izradi različitih kulturnih promidžbenih materijala. Upitan koliko je zaživjela ta svijest o kulturnom potencijalu Hrvatske u turizmu, Bužančić ističe kako Hrvati najprije sami moraju shvatiti i prihvatiti svoj identitet, odrediti prioritete i u skladu s time se odnositi prema svojoj baštini u svrhu izgradnje budućnosti, a tek onda taj potencijal predstaviti drugima. Unatoč tome što je Hrvatska pravi “kulturni div”, kako kaže Bužančić, i unatoč tome što je i međunarodna javnost uočila i priznala tu kulturnu baštinu, a o čemu svjedoči i UNESCO-va lista zaštićenih kulturnih spomenika na kojoj je Hrvatska vodeća po broju zaštićenih spomenika i prirodnih dobara, Hrvati još uvijek nisu posve svjesni sveg bogatstva svoje baštine.
Nesumnjivo je kako su mnogi lokaliteti na kojima je radio dr. Bužančić sakralnog karaktera poput trogirske bazilike Sv. Martina, škripske bazilike Sv. Duha, bolskog Sv. Ivana, Sv. Mihovila nad Dolom, Sv. Stjepana u Pučišćima, Sv. Luke u Donjem Humcu, Sv. Ivana u Starom Gradu na Hvaru, Sv. Petra na Priku kod Omiša, Sv. Andrije de Fenestris u Splitu. Čak i mnogi objekti, koji nisu prvotno bili sakralnog karaktera, poput Dioklecijanove palače u čijim su kamenim blokovima uklesane ribe, svjedoče i o dugoj hrvatskoj sakralnoj kulturnoj baštini.
Na “Susretu s autorom” Bužančić je istaknuo kako su Hrvati stari narod koji nipošto nije zaostajao za svjetskom kulturom, premda se ponekad činilo drukčije s obzirom na odnos povijesnih “sila” prema Hrvatskoj, ali kako je u svemu bila sreća i to što pri prodorima sila i osvajanjima nije bilo toliko kulturne devastacije kao drugdje, pa ovo područje čuva bisere iz različitih povijesnih razdoblja.