Zagreb, (IKA) – Na redovitoj društvenoj večeri HKD sv. Jeronima u njihovim prostorijama u Zagrebu ravnatelj prof. Radovan Grgec govorio je 25. ožujka o svetoj i svjetovnoj Hrvatskoj. Istaknuo je kako se obje kroz povijest isprepleću, kao što se to vidi u knjizi njegova oca Petra Grgeca “Sveta Hrvatska”, čiji je reprint objavljen u HKD-u uoči 100. obljetnice autorova rođenja. Obično uzimamo da naša povijest traje “od stoljeća sedmog”, ali u podacima što ih crpimo iz Porfirogenetovih i Dukljaninovih spisa, kao i iz “Solinske povijesti” Tome arhiđakona, ili povijesti Ivana Lučića, prvoga našeg pravog povjesničara, valja legendarne dodatke odvojiti od historiografske faktografije, što je pokušao Anton Zakarija u svojoj knjizi “Od Selimira do Zvonimira”, koja bi uskoro trebala izići, također u izdanju HKD-a. “Svetu Hrvatsku” Petra Grgeca, naravno, valja danas nadopuniti novim podacima, jer smo nakon njezina prvog objavljivanja 1937., dobili tri hrvatska sveca (Nikola Tavelić, Leopold Mandić i Marko Križevčanin), a i trima blaženicima (Augustin Kažotić, Gracija iz Mula i Ozana Kotorska) valja pribrojiti tri nova (Alojzije Stepinac, Ivan Merz i Marija Petković) i više slugu Božjih (Josip Lang, Šimun Filipović, Petar Barbarić, Ante Antić, Ana Marija Marović, Josip Stadler itd.). Sve su to biseri u kruni “svete Hrvatske”, uz mnoštvo poznatih i nepoznatih Božjih ugodnika, među kojima se nalaze također katolički laici i roditelji brojne djece. Jedan je od takvih laika bez sumnje i Rudolf Eckert, čija je monografija također izišla iz pera Petra Grgeca. Na kraju je ravnatelj Grgec govorio o značenju i višeznačju riječi “laik”, “laičnost” i “laicizam”, o reformi liturgijskog kalendara u kojoj su, poslije motu proprija pape Pavla VI., od 1969. godine neki svetački spomendani promijenili mjesto u kalendaru, što često dovodi ljude u zabunu.