Zagreb, (IKA) – Radni dio dvodnevne međunarodne znanstvene konferencije “Siromaštvo i solidarnost: Hrvatska u proširenoj Europi” nakon svečanog otvorenja skupa u prostorijama Tribine grada Zagreba 14. listopada, započeo je izlaganjem profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu dr. Zorana Šućura. Na temelju različitih studija o siromaštvu, predavač je uočio raskorak između objektivno mjerenog siromaštva i njegove subjektivne percepcije tj. više se ispitanika izjasnilo kao siromašni. Dr. Šućur je istaknuo i rizične skupine koje su češće pogođene siromaštvom od drugih stanovnika, a kao rješenje protiv siromaštva predložio mjere jačanja pojedinih sustava, kao primjerice radno-tržišnog, obrazovnog ili sustava dohodovne potpore.
Predsjednik Francuskog Caritasa dr. Antoine Sondag iz Pariza govorio je o potrebi traženja novih pokazatelja siromaštva, koji ne bi trebali biti samo ekonomski i monetarni, već bi trebali uzimati u obzir i isključenost u društvu, razlike razvijenih i nerazvijenih zemalja, neravnomjernu raspodjelu prirodnih resursa i sl. Dr. Stjepan Baloban je, pak, istaknuo neke od mogućih uzroka velikog broja siromašnih u Hrvatskoj. To su prvenstveno “život na kredit” i ljestvica vrednota u kojoj prva mjesta zauzimaju bogatstvo, uspjeh, zdravlje, moć i društveni položaj. Kako bi se uopće mogla razviti solidarnost među hrvatskim građanima potrebno je ispravno shvaćanje pojma kršćanske solidarnosti, te više senzibilizacije za solidarnost u hrvatskom društvu, istaknuo je dr. Baloban. Nakon izlaganja, postavljena pitanja i rasprava istaknuli su važnost edukacije medija i odgovornih za provođenje socijalne politike o ovoj tematici, potrebu povezivanja određenih institucija i stvaranje istinske solidarnosti među hrvatskim građanima.

U popodnevnom dijelu skupa održan je rad u skupinama. Prva je skupina obrađivala tematiku pokazatelja siromaštva unutar demografskog konteksta, donoseći pregled i kritiku postojećih programa za smanjenje siromaštva, utjecaj migracija na solidarnost kao i neke konkretne prijedloge za rješenja problema siromaštva u Hrvatskoj. Druga se skupina bavila utjecajem nezaposlenosti na povećanje siromaštva te mogućnosti definiranja novog oblika solidarnosti u društvu, dok se treća bavila odnosom rizičnih skupina siromaštva, napose osoba s invaliditetom, Roma i beskućnika, te postojećim i mogućim uvjetima za razvoj solidarnosti i prosocijalnog ponašanja.

Na plenarnoj sjednici 15. listopada u Dvorani Nadbiskupskog duhovnog stola, između ostalog, donesena je i prihvaćena zajednička izjava za javnost. O iskustvu u nama susjednoj zemlji govorila je dr. Julia Szalai s Instituta za sociologiju Mađarske akademije znanosti u Budimpešti. Dr. Szalai uočila je kako su dosadašnja mađarska socijalna politika te neuspjeh prilagodbe Mađarske socijalnom modelu države ne samo povećali broj siromašnih već i proizveli njihovu institucionalnu diskriminaciju. Noviju povijest socijalne politike u Hrvatskoj prikazao je dr. Siniša Zrinšćak iz Studijskog centra socijalnog rada na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Kao glavne probleme s kojima se ona suočava istaknuo je izbjegavanje govora o siromaštvu i siromašnima. Posljednji predavač dr. Ivo Rimac, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, na temelju istraživanja klasificirao je hrvatsko stanovništvo u tri skupine, pokazao teške uvjete u kojima živi veći dio tj. siromašni, te se zapitao o mogućem rješenju ovog stanja.

Uslijedila je rasprava koja je iznijela na vidjelo niz problema koji koče djelotvornije provođenje socijalne politike. Jedan od problema je opterećenje državnog segmenta velikim brojem zaposlenih, a premali broj kod samostalnih poduzetnika, što koči mogućnost otvaranja novih radnih mjesta. Postoji i općenito nepovjerenje u samostalne poduzetnike i stručnjake u Hrvatskoj koji bi mogli, kada bi imali više samopouzdanja, nositi hrvatsko gospodarstvo te preuzeti eventualno planiranje strategija i vođenje socijalne politike u budućnosti.
Raspravu je zaključio dr. Stjepan Baloban, zahvalivši se svim sudionicima konferencije, a napose organizatorima i predavačima te izrazio želju da bi u buduće bilo više solidarnosti u hrvatskom društvu.

Međunarodni znanstveni skup organizirali su Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, Hrvatski Caritas, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Revija za socijalnu politiku.