Istina je prava novost.

RASTE BROJ ŽRTAVA NA PAPUI NOVOJ GVINEJI, OPORAVAK ĆE BITI TEŽAK

Washington, New York, 29. 7. 1998. (IKA/CNS) - Broj žrtava tsunamija, koji je u tri navrata poharao obalna područja Papue Nove Gvineje sredinom srpnja vrtoglavo se penje. Pronađeno je više od 2.000 mrtvih osoba, a broj se bliži 3.000. Crkvena su zvona z

Washington, New York, 29. 7. 1998. (IKA/CNS) – Broj žrtava tsunamija, koji je u tri navrata poharao obalna područja Papue Nove Gvineje sredinom srpnja vrtoglavo se penje. Pronađeno je više od 2.000 mrtvih osoba, a broj se bliži 3.000. Crkvena su zvona zvonila širom zemlje na dan nacionalne žalosti i molitve 26. srpnja. Sveti Otac, pogođen gubitkom velikog broja ljudskih života, u svojem je obraćanju zavapio za Božjom pomoći i ljudskom solidarnošću. Prema mjesnim izvorima, postoji vrlo velika opasnost od širenja zaraznih bolesti, a već je prisutna i nestašica vode. Australski su franjevci već odaslali hitnu pomoć u iznosu od 30.000 australskih dolara. Prvi su unesrećenima pomogli upravo katolički djelatnici uz pomoć australske vojske. Veliki dio područja vjerojatno će trajno ostati zaražen, kao posljedica raspadanja ljudskih tijela pri krajnje visokim temperaturama, koje tamo vladaju. Preživjelima predstoji teška i naporna borba za opstanak, koja će im biti otežana nedostatkom lijekova i potrepština za izgradnju novog doma. No, misionarka s. Joyce Ann Edelmann tvrdi kako je riječ o duhovno vrlo prosvijetljenom narodu, koji će iznaći snage za izlazak iz ove tragedije, koja ih je pogodila. Ona kaže kako je mjesno stanovništvo vjerski odgojeno vrlo tradicionalno, što će im pomoći da pomognu jedni drugima. Mnogo će se teže, prema njezinim riječima, biti suočiti s nestankom tragično velikog broja djece, zbog kojih će niz škola prestati postojati. S. Edelmann misionarka je na otoku još od 1966. godine, a predsjedavala je i Vijećem za obitelj biskupske konferencije Papue Nove Gvineje. Premda je s. Edelmann pribivala uglavnom u unutrašnjosti otoka, vrlo je dobro upoznata sa stanjem i stanovnicima na obalama. Sjeverni dio otoka, Nova Gvineja, bio je pod njemačkom kolonijalnom upravom, a misionarke Božanske riječi prve su na otok došle širiti Evanđelje 1866. godine. Papua, južni dio otoka, bio je pod britanskom kolonijalnom upravom, a kao misionari prvi su tamo djelovali britanski protestanti. Danas su vjernici izmiješani po cijelome otoku. Većina su stanovnika kršćani, a od 4 milijuna stanovnika, njih oko milijun su katolici. Biskup grada Vanimo Cesare Bonivento o cijeloj je tragediji za svjetski tisak izjavio: “Tajna nam je svima zbog čega Svevišnji dopušta da se ovakve stvari događaju, ali ono što me osupnulo vjera je ovih ljudi. Europljani bi se vjerojatno usprotivili Bogu, ovi ljudi ne; oni prihvaćaju sve što stiže iz ruku Gospodinovih.”