Rat nije rješenje
Papine riječi uz Anđelovo pozdravljenje u nedjelju 20. prosinca 1998.
1. Za nekoliko dana bit će Božić. U obiteljima revne pripreme. I na ovom trgu, koliba u pripremi i stablo uzdignuto prema nebu već ukrašeno vijencima žaruljica podsjećaju nas na blizinu svetkovine tako bogate osjećajem i nadahnućem. Izražavajući vam svoje najsrdačnije želje, svakoga opominjem da se ne zaustavi na vanjskom izgledu Božića, ograničavajući ga na blagdan narodnih običaja, nego da otkrije njegovu duboku istinu, istinu o Sinu Božjem koji je došao među nas u poniznosti ljudskoga tijela. Potrebno je oživjeti u nama stav čuđenja i zapanjenog divljenja Djevice Marije pred otajstvom. Neka bi nas Božić sve uveo u susret s Bogom i probudio u svakom srcu uzajamno opraštanje i bratsku solidarnost.
2. Božićno ozračje još više oživljuje patnju zbog onoga što se ovih dana dogodilo iračkom stanovništvu, pred čijom dramom nitko ne smije ostati ravnodušan.
Mojoj dubokoj boli zbog stanja u kome se našlo to pučanstvo pridružuje se gorčina u utvrđivanju kako se često lažne nade polažu u vrijednost i moć međunarodnoga prava i u organizacije pozvane jamčiti njihovu primjenu.
Još jednom ponavljam: Rat nije nikada bio niti će ikada biti odgovarajuće sredstvo za rješavanje problema među državama.
Stoga, više nego ikada irački narod mora biti u središtu svih kojima je, u Iraku i drugdje, dužnost skrbiti za rješenje krize. Svima upućujem svoj žalobni poziv da bi prevladali ljudska solidarnost i poštivanje međunarodnoga reda.